POVJESNIČAR NEVEN BUDAK voditelj je tima od 60 stručnjaka, autora tekstova o najvažnijim Hrvatima za europsku i svjetsku povijest, a za projekt se odlučio u želji da se objektivno procijeni hrvatsko stvaralaštvo"To je netipična enciklopedija u kojoj su objavljeni zanimljivo pisani eseji o Hrvatima koji su utjecali na europsku i svjetsku povijest", rekao je Neven Budak, povjesničar, sveučilišni profesor i inicijator te glavni urednik luksuzne i likovno raskošno opremljene enciklopedije "Croatica", koja je prošlog tjedna objavljena u izdanju Profil Internationala. Promocija je održana u Muzeju Mimara u sklopu 4. zagrebačkog sajma knjiga, a na njoj su govorili dizajner Boris Ljubičić i leksikograf Antun Vujić.

"Najviše smo raspravljali o tome treba li uključiti prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana u enciklopediju ili ne", nastavio je Budak. "Budući da je osnovni kriterij bio doprinos, odnosno, prepoznatost u svjetskoj kulturi, baštini i politici, tada je vrlo upitno je li Tuđman utjecao na europsku politiku ili je bio nošen događajima. Mislim da je utjecao na regionalnu politiku, no ostalo treba procijeniti. Na kraju smo se ipak složili da je ova knjiga iskaz hrvatskog nacionalnog identiteta, te da Franjo Tuđman simbolizira osamostaljenje hrvatske države pa je po tom kriteriju uvršten u enciklopediju".

Što se tiče uvrštenja Josipa Broza Tita, tu nije bilo nikakvih dilema. Naime, samouvjeren i autoritaran bivši jugoslavenski predsjednik prepoznat je u svijetu kao najznačajniji lider Pokreta nesvrstanih, koji je nizu država, kako piše u knjizi povjesničar i sveučilišni profesor Marijan Maticka, "omogućio iluziju o njihovoj međunarodnoj važnosti".

Enciklopedija "Croatica" ima podnaslov "Hrvatski udio u svjetskoj baštini", stoji 990 kuna, a sastoji se od dva sveska u kojima se na tisuću stranica govori o najvažnijim hrvatskim ličnostima - umjetnicima, znanstvenicima i političarima, zatim manifestacijama, tendencijama, fenomenima, časopisima, dostignućima, utvrdama, fotografijama i parkovima prirode, koji su prešli uske, lokalne i nacionalne okvire i potvrdili se na svjetskoj sceni. Sveukupno su objavljena 133 eseja, znači, tisuću kartica teksta, zatim još 170 natuknica, te 700 vrlo lijepih i često još neviđenih fotografija, koje su nabavljene iz privatnih arhiva i raznih muzeja, zatim iz NSK, Leksikografskog zavoda "Miroslav Krleža", HAZU i Turističke zajednice Hrvatske. Na njoj je bilo angažirano 60-ak relevantnih stručnjaka, najviše sveučilišnih profesora, koji znaju i mogu napisati esej, kaže, od Zvonka Makovića za likovno područje, Deana Dude za književnost i Aleksandra Durmana za arheologiju, do Vladimira Bedenka i Zlatka Jurića za arhitekturu, te Ante Peterlića za film. Osim znanstvene elite, u radu je sudjelovalo još 30-ak suradnika, od lektora do grafičara. Prvo izdanje tiskano je u tisuću primjeraka, a postoji ideja da se objavi i engleska verzija enciklopedije.

GLAVNI UREDNIK NEVEN BUDAK s dizajnerom Borisom Ljubičićem koji je u Mimari predstavio enciklopedijuPo riječima "Profilove" izvršne urednice Ivane Žderić, to je bio velik, zahtjevan i skup projekt, a od ideje do realizacije prošlo je punih sedam godina. "Riječ je o drukčijoj enciklopediji, koja ima veliki odmak od standardnih leksikografskih izdanja", kaže. "Naime, u leksikografskim jedinicama naglasak je bio na ljudskoj, životnoj dimenziji, a ne na uobičajenim šturim podacima pa se nadamo da će takva enciklopedija privući pažnju čitatelja. Nakon te prve Profilove enciklopedije, najavljujemo novi program - izdavanje luksuznih i kvalitetnih izdanja".

Neven Budak je objasnio da je ideju o takvoj netipičnoj enciklopediji dobio još potkraj devedesetih, u vrijeme "kada smo bili izloženi poplavi kiča i šunda na svim područjima, od kulture do politike". "Hrvatski doprinos europskoj i svjetskoj kulturnoj baštini bio je neumjereno precijenjen", kaže, "a to je dovelo do poremećaja vrijednosnog sustava kojim se ocjenjivalo hrvatsko stvaralaštvo. Zbog toga sam odlučio napraviti izbor onoga što u našoj baštini možemo ocijeniti izuzetnim, ne samo po hrvatskim nego i svjetskim mjerilima. Time želimo izbjeći da nas svijet diskreditira zbog bezvrijednih, a precijenjenih stvari".

Budak je cijeli život vezan uz izdavaštvo tako da mu uređivanje enciklopedije nije predstavljalo nikakav problem. No, objavljivanje enciklopedije "Croatica" nije mu donijelo pozitivne bodove u profesiji, kaže, a nadležno Ministarstvo znanosti to ne zanima i tretira kao gubljenje vremena.

Osim kvalitete, glavni diskriminirajući kriterij za ulazak neke ličnosti u enciklopediju bio je da ona više nije među živima. "To je uobičajena praksa u svjetskoj enciklopedistici. Živi ljudi obično se ne uvrštavaju u enciklopedije ili se uvrste samo oni koji su rođeni prije određene godine, tako da se može procijeniti njihov opus s određene vremenske distance. Možda objavimo i treći svezak sa živim ljudi, koji bi vjerojatno izazvao najviše polemika", predložio je Budak. Zato u enciklopediji nema pijanista svjetskog uspjeha Ive Pogorelića, najprevođenije spisateljice Slavenke Drakulić te u svijetu najizvođenijeg dramatičara Mire Gavrana. Iznimno su uvršteni, kaže, i neki živi ljudi, koji su bili dio važnih, a više nepostojećih kulturnih fenomena ili manifestacija. Primjerice, jedan od njih je filozof i sveučilišni profesor Milan Kangrga, jedan od najvažnijih članova svjetski poznate Zagrebačke filozofske škola i njezinog časopisa Praxis, koji su u šezdesetima ostavili značajan trag u svjetskoj filozofiji.

"Možda smo neke ličnosti malo precijenili, ali uvrstili smo ih zato jer smo mislili da su mogli utjecati na svjetsku kulturu da su bili prepoznati", kaže Budak. "Jedan od njih je pisac Janko Polić Kamov, koji bi vjerojatno bio velika književna zvijezda da nije umro mlad, jer je svojim djelom anticipirao neke kasnije trendove u književnosti i postao simbol avangardističkog prevratništva na početku 20. stoljeća".

Budak kaže da je enciklopediju nastojao koncipirati tako da bude zanimljiva što većem broju čitatelja, od visokoobrazovanih stručnjaka do školaraca. Enciklopedijske jedinice poredane su kronološki tako da prvi svezak započinje esejom o arheološkom nalazištu u Vučedolu i širom svijeta poznatoj Vučedolskoj golubici, a završava tekstom o dječjoj spisateljici Ivani Brlić-Mažuranić, "hrvatskom Andersenu", čije su knjige još u dvadesetim godinama 20. stoljeća prevedene na sve važnije jezike. U početku prvog toma nižu se eseji o specifičnoj suhozidnoj gradnji, zatim o Zagrebačkoj lanenoj knjizi, jedinoj postojećoj etruščanskoj knjizi od 1130 riječi te jedinoj lanenoj knjizi iz srednjeg vijeka, te o svjetski poznatim lokalitetima i građevinama kao što su Salona, antička Pula, Sisak kao grad željeza, Dioklecijanova palača, crkva sv. Donata u Zadru i Eufrazijeva bazilika. Zatim slijede tekstovi o velikim graditeljima i kiparima Jurju Dalmatincu i Radovanu, izumitelju i vizionaru Nikoli Tesli, znanstveniku Ruđeru Boškoviću, koji je nadahnjivao generacije škotskih i engleskih kemičara i fizičara, te slikaru Vlahu Bukovcu i dubrovačkom dramatičaru Marinu Držiću. U popis su uvršteni i tipični hrvatski fenomeni poput glagoljaštva, tradicionalne paške čipke, kravate i drvene arhitekture, no nije zaobiđen ni zadarski liker Maraskino, koji je svjetsku slavu postigao u 19. stoljeću.

Osim njih, uvršteni su danas manje poznati ili već zaboravljeni Hrvati, koji su ostavili veliki trag u europskoj i svjetskoj baštini. Primjerice, Andrija Buvina je bio poznat u srednjem vijeku, kako piše autor eseja Joško Belamarić, po izradi jedinstvenih vratnica u europskoj romaničkoj umjetnosti i jednim od najvažnijih dokumenata srednjovjekovne plastike. Tu je i najveći hrvatski renesansni arhitekt Lucijan Vranjanin, iliti Luciano Laurana, koji je najpoznatiji po gradnji tvrđave Rocca Constanza u Pesaru. Slijede pjesnik Ludovik Paskalić, čiji su petrarkistički soneti uvršteni 1718. godine u Gobbijev izbor najvećih pjesnika svijeta, šibenski barokni skladatelj Ivan Marko Lukačić te strastveni kolekcionar i obnovitelj starih frankopanskih gradova grof i knez Laval Nugent od Westmeatha.

Drugi svezak pokriva 20. stoljeće; počinje esejom o arhitektu Viktoru Kovačiću, a završava nizom tekstova o nacionalnim parkovima, planetarno poznatoj Vegeti i Sumamedu te o hrvatskom grbu. Tu su tekstovi o najznačajnijim ličnostima i manifestacijama, koji su utjecali na svjetsku povijest. To su kipar Ivan Meštrović i Vojin Bakić, slikari Miroslav Kraljević, Ljubo Babić, Julije Knifer, Ivan Generalić i Edo Murtić, znanstvenici Vladimir Prelog i Mirko Dražen Grmek, skladatelji Jakov Gotovac, Boris Papandopulo, Lovro Matačić i Rudolf Matz, sportaši Krešimir Čosić i Dražen Petrović, književnik Miroslav Krleža, te slavne balerine Margarita Froman i Mia Čorak Slavenska, kojoj je bilo zabranjeno nastupati u bivšoj Jugoslaviji, a nakon Drugog svjetskog rata nastojali su je što prije zaboraviti. Međutim, ona je postigla svjetsku karijeru i njezino ime je uvršteno u desetak svjetskih enciklopedija. Nisu zaobiđene ni važne manifestacije i fenomeni kao što su Zagrebačka filozofska škola, dalmatinsko klapsko pjevanje, Zagrebačka škola crtanog filma, Eurokaz i Tjedan suvremenog plesa, te mnogi drugi.

Već i letimičan pregled enciklopedije otkriva da su Hrvati najveće svjetske uspjehe postigli kao umjetnici i znanstvenici o čemu svjedoče radovi oskarovca Dušana Vukotića te kemičara nobelovaca Lavoslava Ružičke i Vladimira Preloga. No, svoje mjesto nisu dobili neki nesumnjivo važni pojedinci, koji su prepoznati i cijenjeni u svijetu, dok su u Hrvatskoj bili zanemareni ili nedovoljno vrednovani. Primjerice, arhitekt Vjenceslav Richter, koji je zapažen u svjetskim krugovima najviše po svojim izložbenim paviljonima, primjerice, onom prezentiranom na Svjetskoj izložbi EXPO ‘58 u Bruxellesu. Također nema mnogo žena, koje su zapravo tek u 20. stoljeću, kaže Budak, počele otvorenije nastupati u javnosti. Polemiziralo se i o uvrštavanju skladateljice Dore Pejačević, no na kraju se zaključilo da je i njezin doprinos, osim korespodencije, lokalnog karaktera. Ispušten je i slikar i kipar Raoul Goldoni, koji je u svijetu poznat po radovima u staklu. Također, primjedbe se mogu uputiti tome što je veliki prostor posvećen nacionalnim parkovima, a premali dijaspori te crkvi.

Na primjedbu da je zanemaren politički aspekt, primjerice nije uvrštena ni Savka Dabčević-Kučar, Budak je odgovorio da je sveden na realnu mjeru. "To nije enciklopedija hrvatskog identiteta jer bi tada bili uvršteni i Ante Starčević i Stjepan Radić. No, njih nismo uvrstili u knjigu jer oni izvan okvira hrvatske povijesti nisu imali nikakvo značenje niti ulogu u europskim i svjetskim razmjerima. Zbog istih razloga nisu uvršteni ni pjesnik Tin Ujević i književnik Antun Gustav Matoš, koji u Hrvatskoj imaju apsolutno važno mjesto, no pitanje je jesu li rangirani na svjetskoj ljestvici književnih vrijednosti."

Budak je svjestan da će njegov izbor izazvati brojne primjedbe i sugestije, čak bi bio sretan da se razvije konstruktivna diskusija. Na kraju je zaključio da je najveća vrijednost ove enciklopedije u tome što "pokušava uspostaviti vrijednosne kriterije po kojima bismo trebali prosuđivati što je hrvatsko važno i izvan granica zemlje, te čime se možemo u najboljem svjetlu, kao brandom, predstaviti u inozemstvu".