16.05.2007. / 00:00

Autor: Milan Pavlinović

Život s Borisom

Žedno uho i suhi mozak

Kada je posljednji put u Zagrebu u Lisinskom gostovao Nick Cave, Boris je imao dvije akreditacije pa mi je kao pravi prijatelj dao jednu. Cave je nastupao dva dana i Boris je rekao da imamo upad za prvi dan. Ja sam došao ispred dvorane sat vremena ranije i kad se Beck pojavio, otišli smo pokupiti akreditacije. Naravno, majstor je fulao: akreditacije smo imali za drugi dan. OK, oprostio sam mu: njegove ganglije već odavno služe samo za primarne ljudske funkcije poput kopipestanja i naručivanja dvije boce piva odjednom. Zajeb smo riješili s nekoliko kratkih pića i dogovorili susret sutra na istom mjestu. Sjeli smo u udobne stolice Lisinskog i koncert je počeo. Nakon nekoliko taktova svi oni koji ne vole sjediti na koncertu potrčali su prema bini pa sam i ja to učinio. Prvo stoka pa onda kauboji. Ostavio sam zavaljenog Borisa u sredini dvorane da lijepo sjedi i meditira o religijskim metaforama i homoseksualizmu u Caveovim pjesmama. On je Žižek, Lacan i Broj Jedan što se tiče Cavea, a ja sam se htio derati na pjesme poput Tupelo i Firstborn is Dead i krišom popušiti nekoliko cigareta. Nakon koncerta sam došao do njega: tijelo mu je skoro skliznulo sa stolice, glava mu je stajala ukoso, oči su mu bile krvave i borio se sa snom. Znao sam da te bezalkoholne pive loše djeluju na njega, ali to je bilo previše. Bilo mi je malo žao ostaviti ga samoga između ljigavih parova koji su za Cavea čuli nakon dueta s Kylie Minogue i ostarjelih darkera koji ne mogu prežaliti odlazak Blixe iz Bed Seedsa, ali kada sam vidio tu scenu... Horor. U SC-u i KSET-u traje osmi glazbeni Žedno uho festival, a organizira ga Mate Škugor. Mate je genijalan čovjek i entuzijast koji je u 90-ih, zajedno s pokojnim Ivicom Baričevićem Barom, pokrenuo festivale No jazz festival i Žedno uho na kojima su se održali neki od najboljih zagrebačkih koncerata ikada. Mate se nedavno oženio i dobio kćer i svi smo pomislili da je to kraj, ali ne. Čovjek ništa nije teško, pa ni lijepiti plakate za koncerte po kiši na biciklu u vrijeme kad se potpuno etablirao. I dalje je u prvom redu na svakom koncertu s majicom NoMeansNo. Bendovi koje dovodi su i dalje izvrsni, publika još uvijek nije toliko snobovska, a organizacija je odlična. Kakve sve to ime veze s Borisom? S Matom sam prije šest, sedam godina napravio intervju za Zarez u kojem on nije htio da se slika. Nisam ga mogao nagovoriti, a činilo mi se da je intervju dobar i da Mate zaslužuje podršku pa sam ga objavio. Boris mi je bio urednik i nije mi prigovorio. Dobro, vjerojatno ga nije bilo briga i nije ni bio u redakciji, ali nema veze. Eto, Mate zaslužuje Nagradu grada Zagreba, a Boris novi mozak.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika