Paul Wolfowitz, bliski suradnik predsjednika Busha i strateg desnog krila Republikanske stranke, bio je prisiljen dati ostavku prošlog petkaPaul Wolfowitz, američki političar i politički strateg, za kojeg se uvijek govorilo da je u provedbi američke neoimperijalističke globalne politike najciničniji i najbezobzirniji Bushov suradnik, izgubio je posao predsjednika Svjetske banke jer se ponašao poput zaljubljenog srednjoškolca. U ljubavnom žaru toliko je prekršio etička načela upravljanja velikom institucijom da ga od smjene nije uspio spasiti ni sam Bush. Gotovo je nevjerojatno da se tako djetinjasto ponaša, unatoč ljubavi koja je počela prije dvije godine, iskusni 63-godišnji intelektualac koji iza sebe ima 33-godišnji brak s troje djece, a sama ljubav svojevrsna je staračka verzija priče o Romeu i Juliji, jer Wolfowitz je Židov, a njegova ljubavnica Arapkinja.

Afera je uzdrmala ne samo Svjetsku banku nego i američku vladu. Kad je otkriveno kako je Wolfowitz iz fondova Svjetske banke izdašno nagrađivao svoju 54-godišnju ljubavnicu, njen nadzorni odbor utvrdio je da su se u banci kršili etički propisi i da je Wolfowitz upao u očiti krupni sukob interesa. Članovi nadzornog odbora iz raznih država zatražili su njegovu smjenu, ali je iza njega stala američka vlada, koja ga je i imenovala. Natezanje je trajalo mjesecima, ali nalazi istražne komisije za Wolfowitza su bili porazni i pristao je na ostavku u lipnju.

Svjetska banka je uz Međunarodni monetarni fond glavna svjetska institucija za financijsku pomoć zemljama u razvoju. Godinu dana prije kraja II. svjetskog rata, j u mjestašcu Bretton Woods u američkoj saveznoj državi New Hampshire od 1. do 20. srpnja 1944. na važnoj konferenciji uvelike su određeni mnogi svjetski tokovi u drugoj polovini XX. stoljeća. Osnovane su Svjetska banka i MMF kako bi nakon rata pomogle financirati obnovu ratom opustošenih zemalja. Nakon što su te zadatke odlično obavile, ostale su ključne svjetske financijske ustanove. Proširile su članstvo i postale ključne za poticanje razvoja u siromašnim zemljama.

Brzo nakon 1945. Svjetska banka više nije trebala potpomagati obnovu ratom razorenih zemalja u Europi jer u poznatom Marshallovu planu SAD-a nije bilo mjesta za Svjetsku banku pa se ona preorijentirala na financiranje razvoja nerazvijenih zemalja. Svjetska banka tim je državama za razvojne projekte davala povoljne kredite, koji su pomogli njihovu preobražaju. Ona glavnom financira dugoročne projekte, a MMF pospješuje financijske tokove.

Kad je 2005. dotadašnji predsjednik Svjetske banke James Wolfenson nakon deset godina otišao s tog položaja, američki predsjednik Bush donio je odluku da za njegova nasljednika imenuje Wolfowitza, jednog od svojih najbližih suradnika. Predsjednika Svjetske banke imenuje njen međunarodni nadzorni odbor, ali je od osnutka te institucije 1945. nepisano pravilo da SAD postavlja svog čovjeka na to mjesto. Drugo je nepisano pravilo da direktora MMF-a imenuju europske zemlje.

Snimka iz 2000., dok je Bush bio samo predsjednički kandidat, a Wolfowitz i Condoleezza Rice savjetniciWolfowitz je bio neobičan izbor iz nekoliko razloga, već i stoga što nije bankar. Procjenjivalo se da se Bush odlučio na takav neobičan izbor stoga što raščišćuje situaciju u Pentagonu, s čijim je djelovanjem tada bio nezadovoljan pa je iz njega micao sve koji su formulirali njegovu međunarodnu politiku. Wolfowitz je bio najvažniji arhitekt politike Pentagona koja je američke vojnike dovela u Afganistan i Irak. Wolfowitz je geopolitički strateg i neokonzervativni filozof, koji je svoje teorije o potrebi samostalnog, jednostranog američkog djelovanja u svijetu pretočio - kao glavni pomoćnik tadašnjeg ministra obrane Donalda Rumsfelda - u konkretnu američku vojnu akciju. Bush je posmjenjivao sve glavne ljude Pentagona, pa je godinu dana poslije morao otići i sam Rumsfeld.

Wolfowitz se rodio 1944. u newyorškoj četvrti Brooklyn u židovskoj obitelji, a odrastao u Ithaci nedaleko od New Yorka. U mladosti se nije kanio baviti politikom te je diplomirao kemiju i matematiku na sveučilištu Cornell. Ipak, počela ga je zanimati politika pa je već 1966. radio kao volonter u Državnom uredu za budžet. Završio je postdiplomski studij političkih znanosti na sveučilištu John Hopkins. Bio je od 1970. do 1973. profesor na sveučilištu Yale.

Posebno se zanimao za sigurnosna pitanja pa je 1973. dobio ponudu da radi za američku Agenciju za kontrolu naoružanja i razoružanje. Na tom položaju je bio do 1977. kad je prvi put došao u Pentagon kao zamjenik pomoćnika ministra obrane.

 Njegov politički uzlet počeo je kad je u Bijelu kuću došao republikanski predsjednik Ronald Reagan, s čijom se oštrom politikom prema SSSR-u i planovima o naglom jačanju američke vojne sile potpuno slagao. Imenovan je na važno mjesto šefa Stožera za političko planiranje ministarstva vanjskih poslove. Tu je bio dvije godine a 1983. je imenovan pomoćnikom ministra vanjskih poslova za istočnu Aziju i Pacifik, 1986. veleposlanikom u Indoneziji, što je bio do 1989.

Wolfowitz je bio u jako dobrim odnosima s Reaganovim potpredsjednikom Georgeom Bushom, koji je 1989. postao predsjednik i Wolfowitza imenovao zamjenikom ministra obrane za obrambenu politiku. Wolfowitz je logistički pripremio američki angažman u Zaljevskom ratu i rasporedio za vojne potrebe 50 milijardi dolara. Tijesno je surađivao s tadašnjim ministrom obrane Dickom Cheneyjem, a tvrdilo se i da je golema njegova zasluga za američku pobjedu u Zaljevskom ratu.

Shaha Riza, Wolfowitzeva ljubavnica: u pokušaju da ne prekrši etički kodeks Svjetske banke, on ju je premjestio u američko ministarstvo vanjskih poslovaKad je 1993. George Bush napustio Bijelu kuću, Wolfowitz je postao šef politološke katedre na sveučilištu John Hopkins i stvorio najbolji politološki studij u SAD-u. Kad je George W. Bush, sin nekadašnjeg predsjednika, izabran za predsjednika, na sugestiju Dicka Cheneyja, koji je nekoć Wolfowitzu bio šef, ali i svog oca, imenovao je Wolfowitza ponovno za drugog čovjeka ministarstva obrane, zamjenika Donalda Rumsfelda.

Dok se Rumsfeld bavio širim političkim pitanjima, Wolfowitz je vodio ministarstvo organizacijski i financijski, brinući se da vojska ima sve što joj treba. Kad je objavljeno da je Bush imenovao Wolfowitza za predsjednika Svjetske banke, u nekim političkim krugovima zavladalo je čuđenje i nezadovoljstvo. I sam Bush procijenio je da će to imenovanje biti kontroverzno, pa je prije formalnog obznanjivanja imenovanja o tome telefonski obavijestio svoje najvažnije svjetske političke partnere.

Wolfowitz je obznanio da će Svjetska banka nadzirati kako se troši njen novac i najavio odlučnu akciju protiv korupcije, kako bi novac odlazio zaista onima kojima treba, a ne na bankovne račune korumpiranih državnih birokrata u Africi i drugim siromašnim dijelovima svijeta. Čak je uskratio pomoć zemljama koje nisu dovoljno suzbijale korupciju.

Paradoks je pak bio u tome što je Wolfowitz, baš dok je rogoborio protiv svjetske korupcije, i sam postao sudionikom skandala s elementima nepotizma i korupcije. Supruga Clare Selgin napustila ga je 2001. nakon 33 godine braka zbog afere sa zaposlenicom sveučilišta na kojem je bio rektor.

 Kad je iz Pentagona odlazio u Svjetsku banku ušao je u novu vezu, sa ženom arapskog podrijetla, Shahom Rizom koja je u Svjetskoj banci organizirala pomoć ženama u arapskom svijetu. Ona se 1954. godine rodila u Libiji u imućnoj obitelji. Njezin otac Khalid Alwalid Algargny bio je poslovni čovjek, koji je postao savjetnik saudijskog kralja, majka je bila saudijsko-sirijskog podrijetla. Odrasla je u Saudijskoj Arabiji, Tunisu i Britaniji i ima britansko državljanstvo. Školovala se na London School of Economics, magistrirala na Oxfordu, udala se i s mužem preselila u SAD. Iz tog braka ima sina. Njezin bivši muž, ciparski Turčin Bülent Ali Riza, danas je direktor Centra za strateška i međunarodna istraživanja u Washingtonu. Za vezu Wolfowitza i Shahe Rize doznalo se u proljeće 2005. a od početka je izazivala govorkanja jer je on Židov, a ona muslimanka.

Dick CheneyKad je Wolfowitz prelazio u Svjetsku banku, mediji su upozoravali da će nastati sukob interesa jer će mu jedna od najbližih suradnica biti njegova ljubavnica. U Svjetskoj banci nisu dopuštene ljubavne veze između zaposlenika. Drugim riječima, Wolfowitz nije smio preuzeti mjesto direktora Svjetske banke dok Shaha Riza ondje radi. Tada je ona prešla u američko ministarstvo vanjskih poslova, ali se pojedinosti tog aranžmana nisu znale sve donedavno, kad je izbio veliki skandal. Ona je dobila posao u odjelu ministarstva kojem je na čelu Elizabeth Cheney, kći američkog potpredsjednika Dicka Cheneyja. Zna se da je Wolfowitz Cheneyju politički i ideološki vrlo blizak. Mediji su posumnjali da je njen transfer bio dogovoren između Wolfowitza i Cheneyja, što se pokazalo točnim. No, najskandaloznija je bila informacija o njenoj plaći. Dobila je čak 180.000 dolara godišnje, s automatskim povišicama od 8 posto svake godine, što je 40 posto veća plaća nego u Svjetskoj banci. Plaća je bila veća čak i od plaće njene šefice, američke ministrice vanjskih poslova Condoleezze Rice. Poslije se utvrdilo da je tu plaću za nju dogovorio upravo Wolfowitz, a da članovi nadzornog odbora Svjetske banke o njoj nisu bili obaviješteni. Znanci Shahe Rize tvrdili su da je tada znatno porastao njezin životni standard pa je sina poslala na vrhunski privatni koledž.

Svima je, naravno, bilo jasno da su posrijedi korupcija i nepotizam jer je Wolfowitz pomogao ljubavnici s položaja predsjednika Svjetske banke. On je to posredno priznao i javno se zbog toga ispričao. Ona je pak objavila pismo u kojem je obznanila da je zapravo žrtva jer je nagovorena da uđe u taj aranžman protiv svoje volje. Ali nadzorni odbor banke formirao je istražnu komisiju koja je u travnju obznanila da je Wolfowitz prekršio etička pravila i protuzakonito postupio pa je njegov položaj postao neodrživ. Bush ga je pokušao spasiti lobirajući kod stranih vlada, ali nije uspio pa je Wolfowitz objavio da će položaj napustiti 30. lipnja, a Shaha Riza je već iz ministarstva vanjskih poslova prešla u jednu zakladu.