Prema najnovijem izvještaju, snage ukrajinskog ministarstva unutrašnjih poslova koje se nalaze pod direktnim zapovjedništvom predsjednika Viktora Juščenka, prestale su se kretati prema Kijevu, ali se vjerodostojnost informacija ne može provjeriti, objavio je BBC. Glasnogovornik snaga koje su krenule prema Kijevu, izjavio je za ukrajinsku televiziju da su krenuli prema naredbi predsjednika kako bi pomogli narodnoj gardi obzirom da je policija, pod zapovjedništvom ministra unutrašnjih poslova Vasyla Tsushkoa, izazvala nerede u Kijevu. Razlog policijskih nereda je otpuštanje glavnog državnog tužitelj Svyatoslava Piskuna prema odluci predsjednika Juščenka. Naime, nekoliko tisuća pripadnika snaga ministarstva unutrašnjih poslova koje podržavaju ukrajinskog predsjednika Viktora Juščenka ranije su krenule prema glavnom gradu Kijevu, objavio je u subotu ukrajinski MUP.

Snage odbijaju zapovjedi ministarstva jer se nalaze pod zapovjedništvom visokog vojnog dužnosnika lojalnog predsjedniku Juščenku. Između prozapadno orijentiranog predsjednika Juščenka i proruski orijentiranog premijera Viktora Janukoviča već neko vrijeme vlada borba za nadzor nad vojnim i policijskim snagama u državi. U međuvremenu su Juščenko i Janukovič ušli u drugi krug pregovora u Kijevu, ali dogovora još uvijek nema.

Neredi su počeli kada je predsjednik Juščenko smijenio glavnog državnog tužitelja Svyatoslava Piskuna, saveznika premijera Janukoviča što je dovelo do dramatičnih policijskih nereda i bijesa ministra unutrašnjih poslova Vasyla Tsushkoa, koji je tvrdio kako predsjednik nastoji uzurpirati vlast. Predsjednik je uzvratio postavljanjem 40.000 pripadnika snaga MUP-a pod svoje direktno zapovjedništvo. Tu je odluku osudio premijer Janukovič objašnjavajući da se time krši Ustav, dok je ministar unutrašnjih poslova odbio izvršavati zapovjedi predsjednika.

Predsjednik Juščenko raspustio je parlament 2. travnja i objavio nove izbore. Od tada traju tenzije, a Janukovič i njegove pristaše se stalno vraćaju na pitanje ima li predsjednik uopće ovlati za takvu odluku. U jednom trenutku, oba su lidera izjavila kako su došli do kompromisa, ali kompromis ne podržavaju parlamentarni zastupnici koji su u strahu da bi na prijevremnim izborima mogli izgubiti svoje mjesto . Tako je sustav postao paraliziran argumentima oko toga tko ima ovlast za što.

Ukrajina prema Ustavu ima predsjednički politički sustav, ali je zakonodavstvo prenijelo mnoge ovlasti na premijera i parlament. Tako se ustavni i parlamentarni poredak nalaze se u kontradikciji.

Janukovič je u parlamentu oformio većinu uz pomoć socijalista i komunista zbog čega ga je Juščenko optužio da pokušava pridobiti zastupnike iz drugih blokova što je suprotno Ustavu. On tvrdi da Ustav dopušta samo čitavim parlamentarnim blokovima da mijenjaju strane, a ne pojedincima.

Janukovič sada kontrolira oko 250 parlamentarnih mjesta, a ako se ta brojka popne na 300, mogao bi odbaciti predsjedničke vetoe, te pozvati predsjednika na odgovornost.

Što se tiče raspuštanja parlamenta, Ustav nabraja tri situacije u kojima predsjednik ima pravo raspustiti parlament, ali pridobijanje zastupnika nije jedna od tih situacija. S druge strane, nigdje se ne navodi da se predsjednički dekreti moraju izvršavati.

Nije sigurno da bi ni novi izbori riješili problem. Ako Janukovičeva stranka ponovno dobije većinu, malo bi se toga promijenilo, a jedini vođa, koji bi osim Janukoviča mogao zadobiti parlamentarnu većinu, je Juščenkova saveznica tijekom Naranđaste revolucije, Julija Timošenko. Iako ju je Juščenko 2005. smijenio sa dužnosti premijerke, oni su sada ponovno na istoj strani, ali se ne zna koliko je ta veza jaka.

Ustavni sud mogao bi riješiti problem jer obje strane opravdavaju svoje poteze upravo zakonom i Ustavom tako da se smatra da će slušati odluke suda. S druge strane, obje su strane uložile žalbe sudu.

Zapad Ukrajine orijentiran je prema Europi, a istok prema Rusiji. Bilo kakav oružani sukob u Ukrajini donosi rizik ruske intervencije što bi izazvalo nove velike tenzije između istoka i zapada. S druge strane, dugoročno političko zahlađenje moglo bi paralizirati zemlju, a to, pak, nikome nije u interesu, zbog iznimno velike geopolitičke važnosti Ukrajine, pogotovo u smislu energetskog "mosta" između Europe i Rusije. Zasad ta opskrba nije ugrožena, ali eskalacija političke krize u Ukrajini, lako bi mogla dovesti i do energetske krize u Europi. Zato se može pretpostaviti kako će Europska unija na sve načine pokušati spriječiti daljnje jačanje napetosti.