Bugarska i Rumunjska još su se 90.-ih godina prijavile za članstvo u EU zajedno sa osam bivših komunističkih država srednje i istočne Europe. Republika Češka, Estonija, Mađarska, Latvija, Litva, Poljska, Slovačka i Slovenija puno su brže provodile političke i ekonomske promjene, te su zajedno sa Maltom i Ciprom ušle 2004. u EU.

Dužnosnici u Europskoj komisiji smatrali su da Bugarska i Rumunjska nisu još spremne za ulazak, ali da odgađanje njihova članstva u Uniji ne bi bio najbolji način da ih se potakne u nastavku reformi. Komisija se nadala da će Bugarska tijekom ljeta 2004. uspjeti smanjiti visok stupanj korupcije i organiziranog kriminala, ali su dužnosnici u Bruxellesu ostali razočarani. Međutim, donesena je odluka da je bolje imati Bugarsku i Rumunjsku unutar Unije, pod pritiskom strogih sankcija. Te su dvije zemlje postale 26. i 27. članica EU 1. siječnja 2007.

Stručnjaci smatraju kako Bugarski pristup EU proširuje europsko područje stabilnosti, demokracije i ekonomskog napretka na Balkan i Crno more, regije koje imaju rastuću stratešku i ekonomsku važnost. Bugarska može pomoći u razumijevanju susjednih zemalja južne i istočne Europe kao i Rusije, a njezinim ulaskom Unija dobiva 7.5 milijuna novih potrošača na europskom tržištu. Svjetska banka objavila je kako je bugarski bruto domaći proizvod od 1998. do 2006. porastao za 4 posto, dok je dalje nastavio rast od 5,8 posto što je puno više od mnogih EU zemalja.

Bugarska je također vrlo zanimljiva za vanjska ulaganja pa su se trenutno Njemačka i Austrija okrenule tamošnjem investiranju u poslove. Održivi napredak će ipak ovisiti o daljnjim zakonskim, pravosudnim i policijskim promjenama, dok će članstvo u EU Bugarskoj donijeti potrebnu disciplinu, mehanizme podrške, te praktičnu i financijsku pomoć. Nezaposlenost je od 2001. do 2005. pala za gotovo 20 posto, a inflacija je stavljena pod kontrolu. Međutim, životni standard i primanja ostali su vrlo niski pa je to razlog velikih migracija iz Bugarske u potrazi za bolje plaćenim poslovima u drugima zemljama EU.

Što se tiče samo Rumunjske, ona ima iznenađujuće pozitivan doprinos EU jer neki stručnjaci smatraju tu zemlju najdinamičnijom, najtolerantnijom i najfleksibilnijom zemljom u Europi. Osim što ima izuzetno sposobnu radnu snagu, rumunjska ekonomija raste oko 7 posto godišnje. Bukurešt se izgrađuje, strana ulaganja su rekordna, a nezaposlenost se održava na niskoj razini. Rumunjska je jedina zemlja u srednjoj i istočnoj Europi koja je napravila temeljitu reformu sustava socijalne skrbi za djecu te je uspjela zaustaviti veliki protok djece kroz institucije za nezbrinutu djecu. Sustav socijalne skrbi za djecu, predstavljao je velik problem sve do kraja 90.-ih, ali je između 2003. i 2005. broj djece ostavljene u bolnicama i institucijama pao za 50 posto. Također ta zemlja odlično riješava problem diskriminacije prema Romima uključujući ih u osnovno školstvo tako da je Rumunjska postala zemlja sa najviše romskih učitelja u Europi.

Što se tiče daljnjeg proširenja EU, mnogi stručnjaci smatraju da će se od sada ići sporije obzirom da sve više jača opozicija tom procesu u zemljama članicama, a i mnogi će se ugovori morati mijenjati prije nego što nove članice uđu u Uniju. Smatra se da bi EU mogla zažmiriti na ugovore što se tiče ulaska Hrvatske u Unij, ali će nakon toga biti nužne velike promjene.

Međutim, istraživanja javnog mnijenja pokazuju kako se stanovništvo EU sve više "hladi" oko daljnjeg proširenja. U zemljama koje su 2004. postale čanice, podržava se novo proširenje, dok Austrija, Francuska, Njemačka, Luksemburg i Velika Britanija samo s 30 posto stanovnika podržavaju tu ideju. Deset zemalja koje su 2004. postale članice, od EU su primile 4 milijarde eura više nego što su dale u budžet Unije. Bugarska i Rumunjska su 2006. dobile 1.5 milijardi eura predpristupne pomoći. Članice kao što su Španjolska, Grčka, Portugal i Irska također uvijek dobiju više od EU nego što su uplatili u budžet. Međutim, u budućnosti će Španjolska sve manje izvlačiti iz europskog budžeta, dok će nove, siromašnije članice dobivati sve više. Članice EU sve se više boje poširenja jer ono za sobom mođe donijeti masovne imigracije i povećan organizirani kiminal. Radnici iz siromašnijih zemalja odlazit će u bogatije zemlje zbog posla, dok će kompanije odlaziti u siromašnije zemlje zbog jeftinije radne snage i lošije socijalne zaštite.