Knjiga Tihomira Ponoša Na rubu revolucije: Studenti ‘71. vrijedan je rad u kojem je autor vrlo minuciozno zapisao sve što se događalo na Zagrebačkom sveučilištu tijekom burnog razdoblja od ljevičarskih studentskih nemira 1968. godine do studentskog štrajka potkraj 1971. godine te suđenja vođama studentskog nacionalnog pokreta 1972. godine. Iako se autor knjige - inače vrijedan novinar “Novog lista” - tek rodio u vrijeme tih događanja, on je dobro rekonstruirao tadašnje odnose različitih faktora političkih zbivanja, razumio mehanizam funkcioniranja ondašnjeg političkog sistema, te - uz neke sitnije pogreške u procjenama - dobro objasnio tijek događaja. Iako svjedoci ondašnjih događanja mahom imaju dosta različita sjećanja o njima, vjerojatno će većina ocijeniti da je autor više nego korektno detaljno iznio kojim su se redom događaji zbivali. Učinio je to razgovarajući i s nekim od sudionika, te vrlo pažljivo proučivši novinske arhive, a šteta je da to svoje bogato i pažljivo citiranje usmenih i pismenih izvora nije popratio i odgovarajućim znanstvenim aparatom.

Za onoga tko ne poznaje ondašnje događaje ta knjiga ima jedan bitan nedostatak. Ona nije objasnila tko su bili njihovi sudionici, pa stoga i brojna imena koja se tamo spominju, ostaju apstraktne figure, a ne osobe od krvi i mesa. U cijeloj knjizi donekle je kratko opisana biografija samo jedne jedine osobe, Ivana Zvonimira Čička, te nikog drugog, čak niti drugog velikog protagonista Dražena Budiše. Spominju se brojni drugi studenti za koje se uopće ne zna tko su, odakle su došli na sveučilište, što su studirali, čak se to ne spominje niti za osobe koje su igrale značajnu ulogu u događajima kao što su bili Ante Paradžik, Duško Čizmić-Marović, Žarko Puhovski, Slobodan Lang, Mladen Vedriš, Ante Žužul ili Zvjezdana Znidarčić. Da se autor potrudio i napravio profile barem glavnih protagonista, a i da je bolje opisao poprišta događanja, cijela priča o tim godinama bila bio mnogo jasnija, življa i prisnija.

Autor je isto tako propustio i da barem ukratko ispriča kakve su bile kasnije sudbine studenata iz tog vremena, da spomene da se većina njih s obje strane sljedećih desetljeća izuzetno afirmirala i politički i profesionalno, jer bi i to ondašnjim događajima također dalo sasvim drukčiju dimenziju. Knjiga je vrijedan podsjetnik za one koji o ondašnjim događajima nešto znaju. Autor je možda malo prejako pod dojmom nekih kasnijih ocjena događaja, no, svakako treba pohvaliti trud i autorovo razumijevanje događaja iako je on iamo jedan veliki hendikep pri njihovoj obradi, jer je njima bio suvremenik - samo kao beba.