Borisa danas nema na poslu, ali ono baš ga nema, službeno. Jer, često se događa da je formalno na poslu, ali ga u biti neformalno nema. Pojedini informatori bliski desku i neke stvari navodno sugeriraju da je došao raditi. Jedan od dokaza da je bio su njegove naočale ovlaš ostavljene na stolu, i onda ljudi dolaze i uzimaju te njegove naočale u ruku i pitaju: “Gdje je Boris?“ Neki čak i mobitelima fotografiraju te naočale i spremaju ih pod nazivom “Boris na poslu“. Da bi zavarao protivnika i neupućenog promatrača, uključi i kompjuter na kojemu je upaljen slideshow na kojemu se vrte fotografije površine Marsa. Te fotke crvenog kamenjara pokazuju njegovo stanje uma: sagorjeli, ogoljeli planet na kojemu nema života. Na tim se fotkama ponekad pojavi samo neki mali kamiončić koji se vozika po tom mrtvom tlu i skuplja okamine stare milijarde godina i nada se da će otkriti trunak života. Taj kamiončić je jedina preostala mala Beckova moždana vijuga koja uzaludno traži uokolo. Ali, možda tu nema nikakve mistike jer je on završio geodeziju pa je moguće da možda mjeri Mars i radi parcele i karte za buduće doseljenike. Švabo nikad ne odustaje od okupacije pa makar i iša na drugi planet. Osim naočala na stolu i upaljenog kompjutera, još jedan znak da je Boris na poslu je i njegova stara kožna torba koju stavi onako ovlaš da malo viri ispod stola. Uvijek je puna nekakvih knjižurina i svaki neoprezni prolaznik koji ne poznaje opasni teren oko deska udarit će nogom u tu torbu i upitati: “Gdje je Boris?“ Ta torba je odličan alibi zašto ga nema jer pokazuje njegovu veliku erudiciju, načitanost i težinu intelekta. Takvi nemaju što raditi u društvu šljakera koji rade na desku čitajući, lektorirajući i opremajući tekstove genijalnih novinara, genijalnijih čak i od Velikog Borisa. Dakle, danas ga nema jer ima nekakvo predavanje na, čini mi se, Institutu za etnologiju. Nešto o mitovima, a on će brbljat o mitovima u novinarstvu. Najbolje bi bilo da progovori o samome sebi jer je on pravi mit novinarstva: užasno je star, nenadano se pojavljuje, neuhvatljiv je i živi u kolektivnoj svijesti redakcije. Osim toga, njegovo prezime Beck asocira na englesku riječ back, koja se može prevesti na milijun načina, a jedan je vratiti se. Njemu je jadniku i sudbina da se uvijek vraća pa ga zato i nema često. Poput Sizifa koji gura kamen, Boris je pravi mitski lik. Inače, prezentacija tog zbornika događala se cijeli dan, a njegovo predavanje trajat će ciglih 15 minuta. Za taj veliki trud bio mu je potreban cijeli dan. To je pravi zagrebački intelektualac.