Prijelaz tisućljeća na neki je način žešće i raznovrsnije reaktualizirao temu koja ne prestaje intrigirati zapadni svijet: Isusovu osobu, božansku narav njegove osobe, korijene i izvornost njegova učenja, porijeklo i vjerodostojnost evanđelja, prijepore oko važnosti i uvjerljivosti apostola i evangelista, brojne tajne koje se pletu stalno iznova oko začetaka kršćanstva. Golemi jaz između povijesnih činjenica i (stalno iznova rekonstruirane) legende, prije ili poslije svakog razumnog nagna na neka pitanja i sumnje, ali ustroj pojedinačne psihe rezultira zaključkom. Na žalost, u pravoj poplavi takve literature, bilo da je riječ o senzacionalizmom popraćenim bijednim knjižuljcima za neuku ali gladnu svjetinu (poput one kojoj je Isus propovijedao), bilo da se nadobudni amateri upuštaju u bistrenje mutnih teoloških voda, iznimno malo je toga vrijednoga i dostojnog pozornosti.

Povjerenje čitateljstva

Djela Michela Benoita nedvojbeno se ubrajaju u kategoriju rijetkih kojima se, u smislu autorove upućenosti, može vjerovati - jer se temelje na golemoj erudiciji. Naime, on je dvadesetak godina bio benediktinski redovnik, a pet je godina proveo u Vatikanu, uz najviše crkvene hijerarhijske strukture. Slovi kao vrstan stručnjak za izvore kršćanstva, prijepore oko drevnih spisa i probleme tumačenja dostupne i nedostupne građe o počecima kršćanstva. Zašto je i kako odlučio izaći iz reda i crkve, ostaje tajnom njegove biografije, no zna se da je već od objavljivanja romana Božji sužanj (1992), kao i poslije Usprkos Bogu i Novo istraživanje Isusa, stekao u čitateljstva povjerenje koje se više prenosi gorljivom (i učinkovitom!) usmenom predajom nego medijskim žutilom. Naime, knjige Michela Benoita ipak od čitatelja iziskuju ne samo stanovita prethodna znanja i upućenost u povijest prijepora oko kršćanskog nauka, nego i otvorenost i strpljivost u pogledu prihvaćanja novih spoznaja. Temeljno je pitanje želite li razlikovati Isusa kao stvarnu osobu koja je utemeljila kršćanstvo od Isusa koji je stvorila institucionalizirana crkva (sa svim svojim bremenom pojedinačnih interesa, žudnje za moći i nužnim konformističkim ustupcima!)? Pritom nije riječ ni o kušnji ni o nevjerovanju. Michel Benoit kaže: "Spoznati što se točno dogodilo, ne znači uništiti našu kulturu: Naprotiv, to znači omogućiti joj da ponovno možda pronađe svoje korijene, dakle ne zamre… Moja istraživanja ne potiču maštu kao Harry Potter. Upravo suprotno, precizno pokazuju u kakvoj zabludi živimo već jako dugo. Propitujem bit naših vjerovanja, pa treba hrabrosti da bi se o tome govorilo, a hrabrost baš i nije modni trend." Sa žaljenjem će Benoît kazati kako kršćani odveć često više vole ne znati, jer ih nitko nije podučio postavljanju pravih pitanja, nego samo slijepom vjerovanju, pa tako "kampiraju na ruševinama poradi puke slijepe vjere".

Komplicirani triler

Naime, riječ je o tome da su nova znanstvena istraživanja (arheološka, povijesna, lingvistička i druga, ali ponajprije usporedna i multidisciplinarna) na temelju materijalnih dokaza (ovdje je ponajprije riječ o tzv. spisima s Mrtvog mora, nekim templarskim tajnama i građi iz vatikanskih podruma) i predanog rada nekoliko naraštaja upornih stručnjaka, iznjedrila nove spoznaje o liku i djelu Ješue Ben Josefa i utemeljenju njegova kulta. Pa kao što se nekoć prorok Isus svojim sljedbenicima obraćao govoreći u usporedbama i prenesenim značenjima, tako se današnji predmnijevani pronositelj istine - pisac i mislilac u jednoj osobi - očima koje ga umiju čitati i ušima koje ga mogu čuti, obraća u romanesknoj formi, u naizgled populističkom žanru trilera, ali toliko složenom i natopljenom spoznajama i učenošću da će zatvorenom (ipak) ostati siromašnima duhom.

Otkrivena tajna

Naime, Michel Benoit svoju je potragu i razotkrivanje tajne trinaestog apostola smjestio u krimić zaplet koji se u današnjici većim dijelom zbiva na svetome tlu Vatikana, te usporedno u prošlosti na svetome tlu nastanka kršćanstva. Dakle, čitatelj od početka mora pratiti dvije zamršene priče i mnoštvo likova od kojih se malobrojni bore za istinu, a mnogobrojni za moć, slavu, bogatstvo, vlast, posjede, štogod da je već koristoljubivoga na redu. No, šačica idealista koji su spremi za ideje i istinu staviti sve na kocku, kušnju i u pitanje, ipak je važnija za povijest. U današnjici pratimo što je nakanio učiniti francuski benediktinac iz opatije Sanit-Martin nedaleko Orlenasa, otac Nil, nakon što je doznao za smrt svoga prijatelja, oca Andreja koji je smrtno stradao kad je izbačen iz vlaka na putu iz Vatikana u kojem je očito otkrio nešto crkvenom establišmentu nepoćudno. Obojica su izučavali drevnu građu i spise kršćanstva, vodili o tome intelektualno poticajne razgovore i stekli međusobno povjerenje u otkrivanju nekih "nemilih" ili proturječnih spoznaja o postojanju tajnih materijalnih dokaza o postojanju trinaestog apostola koji je posvjedočio kako je Isus bio izniman i nadahnut prorok-propovjednik, ali ne i Božji sin. Time se, naime, dovodi u pitanje njegova naknadno iskonstruirana božanska narav kao i sam čin uskrsnuća. Paralelna poglavlja vraćaju se pak u prošlost ustanovljenja Isusove sljedbe, u presudne i prijeporne trenutke, sukobe među najbližim sljedbenicima, iz kojih će se poslije oblikovati legenda kakvu poznajemo. Michel Benoit osvijestit će vam mnoge prijeporne detalje u tom pogledu - ali on pritom ni u jednom trenutku niti bogohuli niti dovodi u pitanje samo kršćanstvo, nego upozorava da su crkvene vlasti dužne pastvi otkriti nove povijesne spoznaje na temelju pronađene arheološke i arhivske građe.

Catzinger

Ne bi li shvatio što se krije iza nekoliko riječi napisanih na papiriću pronađenom u Andrejevoj šaci u trenutku smrti, i kakve to veze ima s tajnom Ivanova evanđelja, otac Nil uputi se u središte zbivanja - u sam Vatikan. Tamo će susresti prijatelja iz djetinjstva, glazbenika slobodna duha (i američkog porijekla, hmmm?) kojeg ucjenjuju neke vatikanske tajne službe. No, zapravo u središtu intrige su nakane, potezi i moć monsinjora Alessandra Calfa, tajnog moćnog poglavara Društva sv. Pija V. nasuprot papi bliskom kardinalu Emilu Catzingeru (sic! - nije slučajno fikcionalno ime, nego promišljeno odabrano za asociranje). Međutim, svoje interese u razotkrivanju sadržaja tajnog svitka trinaestog apostola imaju i Mosad i Fatah i fatalistički vjerski kontrašpijuni. Naime, objelodanjivanje drevnih spisa bacilo bi drukčije svjetlo na začetke islama, Prorokov lik pa čak i daljnji razvoj židovstva. Sve je povezano…

Prljave igre

U napetoj priči o manipulacijama vjerskim istinama te okrutnim i prljavim igrama u vjerskim centrima moći, Michel Benoit progovara o posve svjetovnim interesima institucionaliziranih monoteističkih religija, o nezasitnom karijerizmu i pohlepi u tim strukturama i okoštalosti hijerarhije. Pripovijest i kroz nju iznesene nove spoznaje o Isusovoj osobi i ustrojavanju kršćanske crkve, trebaju čitatelja potaknuti na promišljanje o ne o vjeri samoj, nego onome što je okružuje. I dok zajedno s istraživačem, stručnjakom za biblijsku egzegezu, "razmatate" drevne svitke i pronalazite skrivene vatikanske arhive, shvatit ćete naposljetku zašto autor kaže: "Svatko može postati nasljednikom trinaestog apostola. Hoćete li vi biti jedan od njih?"