NEDALEKO OD SICUANIJA Rudi Pečnikar, Ivan Ivin i Simon Florov „Mi smo sasvim normalni luđaci”, tim je riječima zagrebački odvjetnik Zvonko Nogolica opisao sebe i svojih sedam prijatelja koji su se prije dva mjeseca otputili na motorističku turneju po Peruu. Nogolica, koji godinama posjećuje zemlje Latinske Amerike, prvo je uvjerio svog kolegu, odvjetnika Davora Plišu, da mu se pridruži, a odmah se na put prijavio i Ivan Ivin, Nogoličin kolega s fakulteta, koji je odvjetništvo zamijenio bankarstvom i radom u investicijskim fondovima. Od Zagrepčana suputnici su postali i Zoran Marijan, vlasnik The Movie Puba i njegov prijatelj, po zanimanju scenograf, specijalist za uređenje interijera pubova Zdravko Zorman te Rudolf Pečnikar, vlasnik tvrtke koja ima zastupništvo za prodaju jahti Princess i koji je Plišin kum. Osim njih šestorice, pridružila su im se i dva Puljanina, Otavio Prhat, bankar koji radi u Partner banci i njegov prijatelj, komercijalist Boris Diminić. Njih osmoricu, u dobi od 43 do 56 godina, povezuje i ljubav prema motorima, a jedini je Boris Diminić krenuo na put bez motorističkog iskustva. Svi ostali vlasnici su brzih motora i kako nam je to Prečnikar rekao: “Da je netko predložio da idemo kao klasični turisti, bez motora, ja ne bih išao. Vožnja motorom me privukla. Da mi je netko predložio vožnju džipom po Andama, ne bih to prihvatio”.

Idejni i logistički vođa puta bio je Nogolica koji posljednjih pet godina stalno posjećuje zemlje Južne Amerike. “Često provodim odmor u Ekvadoru gdje mi živi šogorica tako da svaki puta otkrivam nešto novo i ljepše. Posljednji puta, za Novu godinu, bili smo na Galapagosu, u Kolumbiji i Venezueli. Moja druga strast, osim upoznavanja novih zemalja i kultura, su motori. Kada sam za Novu godinu bio u Južnoj Americi nisam mogao naći nikoga tko mi može iznajmiti motore”, objasnio nam je Nogolica svoje porive prema zemljama Južne Amerike. “Na internetu sam našao tvrtku Peru Motors koju drže dva dečka iz Nizozemske. Oni imaju desetak motora i organiziraju ture po Peruu. Meni je bilo bitno da u turi bude obilazak Machu Picchua i Titikake”, kaže Nogolica koji je tada pustio glas među prijateljima i članovima moto klubova kako traži suputnike za putovanje po Peruu. Od njih osmorice samo je još Ivin bio u Južnoj Americi jer je neko vrijeme živio u Argentini i obišao je sve zemlje Latinske Amerike. Ekipa je 28. ožujka otišla na put.

“Dva smo dana ostali u Limi da je razgledamo i prilagodimo se vremenskoj razlici, koja iznosi šest sati. Lima je specifična po tome što je najstariji grad u Južnoj Americi”, kazao je Nogolica.

Po dolasku u Limu uvjerili su se koliko je peruanski narod prijateljski raspoložen, ali i koliko se čude svima koji su svijetle puti i koji su visoki, jer u Limi teško možete naći visoke ljude.

ODMOR RATNIKA Jedanaestog dana putovanja motoriste je svladao san u pustinji AtacamiIz Lime su otputovali u Arequipu, grad iz kojeg su krenuli na put. “Put nije bio bezopasan, imao je kritičnih mjesta zbog kilometraže, kvalitete cesta i zbog brze vožnje. Uostalom, čim sjedneš na motor u blizini si opasnosti. Razmišljali smo kakva je zdravstvena pomoć u Peruu, ako se nekom nešto dogodi”, rekao je Prhat. Dočekali su ih motori Enduro Honda snage 400 kubika i poneki od 600 kubika i još jedno iznenađenje - iako je na internetu stajalo da će se 20 posto njihove dionice, duge blizu 2000 kilometara, voziti off-road, ispostavilo se da je više od 50 posto vožnje bilo off-road. “Najviše sam se bojao za prijatelja Borisa iz Pule koji nije iskusan motorist, ali nakon dva dana došao je u formu i nitko nije znao da nema motorističkog iskustva”, rekao je Prhat.

U Arequipi je trajao uskršnji tjedan za vrijeme kojeg je svaki dan procesija. Svi su ljudi, kaže Nogolica, odjeveni svečano i cijeli se tjedan slavi jer u Peruu većinom žive katolici. Dočekala ih je magla zbog koje nisu mogli vidjeti tri vulkana iznad grada, koji se inače vide golim okom. Već prvog dana vožnje morali su se priviknuti na velike promjene u nadmorskoj visini. “Vožnja na 4000 metara bila nam je prvo iskustvo. Kako bi nivelirali tlak zbog mijenjanja nadmorske visine žvakali smo, po preporuci, suho lišće koke, ali ništa nismo osjetili, sve je ispalo dobra zezancija”, kaže Pečnikar i dodaje kako su pili i čaj od koke koji se u Peruu normalno kupuje u dućanima, ali ispijanje tog čaja ne rezultira nikakvim posebnim efektima. Upoznali su se i s lokalnim specijalitetom, pečenim zamorcima. Nogolica kaže da uz cestu, sa zamorcima na rašljama, čekaju gladne putnike kao što ih u Dalmaciji čeka pečena janjetina i svinjetina.

NA STADIONU U CUSCU Boris Diminić i Otavio Prhat na utakmici latinoameričkog Copa LibertadoresPutujući i penjući se prema Colci, morali su voziti čak i po snijegu preko prijevoja na više od 4800 metara. Kroz Colcu se mora proći i prespavati u Colca Lodge hotelu, zapravo bungalovma pokraj rijeke Colca, kako bi se došlo do Machu Picchua koji se nalazi na 2400 metara nadmorske visine. Zanimljivost je da se kraj hotela nalaze topli izvori vode tako da su dečki, potpomognuti alkoholom, prvo skakali u tople bazene s temperaturom od 38 stupnjeva, a zatim u rijeku čija je temperatura 12 stupnjeva.

Sljedećeg dana stigli su u Cusco odakle su vlakom otišli prema Machu Picchu jer se do tamo može stići samo vlakom i pješice. “Machu Picchu je napušten oko 1500. godine, obrasla ga je džungla, a zatim je pronađen 1911. godine kada je neki Amerikanac tražio Eldorado, zlatni grad”, rekao je Nogolica. Osim što su bili fascinirani Machu Picchuom, dečki su, svi osim Rudija Pečnikara kojeg ne zanimaju masovne priredbe, otišli na utakmicu Copa Libertadores između Ciencana iz Cusca i Boce Juniors. Bilo je to 4. travnja, osmog dana njihovog putovanja, a kako se stadion u Cuscu nalazi na 3300 metara nadmorske visine, igrači Boce Juniorsa nisu mogli normalno ni disati ni trčati. Prepun stadion, 40 tisuća navijača prisustvovalo je utakmici i pobjedi Ciencana 3:0.

Sljedećeg dana iz Cusca su otišli na jezero Titikaka, koje se nalazi na najvišoj nadmorskoj visini na svijetu i na kojem su naišli na ogromne plutajuće splavi na kojima žive Los Uros, ljudi tamne puti i kosih očiju. Ogromne splavi napravljene su od trske i Nogolica kaže kako su to plutajući otoci na kojima oni žive i na kojima se nalaze škole, kuće, dućani i sve ostalo potrebno za život. Ti su ljudi, objasnio je Nogolica, preživjeli jer su uz pomoć plutajućih otoka bježali od Inka koji su u Peruu radili strašne pokolje, pa je dolazak španjolskih osvajača predvođenih Pizarrom nakon Inki za stanovnike Perua ipak bilo kakvo-takvo poboljšanje.

S IGRAČIMA BOCA JUNIORSA koji su u Cuscu gostovali na utakmici protiv lokalnog CiencanaNa povratku iz Cusca u Arequipu doživjeli su jedinu opasnu nesreću. Zorman je vrlo nezgodno pao s motora i da nije imao kacigu, Nogolica tvrdi da bi poginuo. Po povratku u Arequipu otišli su u restoran gdje su bili zadivljeni uslugom jedne djelatnice. “Tu djevojku smo vrbovali da dođe raditi u The Movie Pub. Ona u Arequipi stoji na ulazu u restoran, koji se nalazi na četvrtom katu zgrade, i dobiva proviziju od dovedenih gostiju. Mjesečno dobije oko 100 dolara, a Zoran Marijan, vlasnik The Movie Puba, ponudio joj je 500 dolara. Ona je počela plakati od sreće i odmah preporučila i dvije prijateljice”, rekao nam je Nogolica i dodao kako Marijan trenutno sređuje papire za djevojke. Marijan nam je to i potvrdio kazavši kako je bio zapanjen djevojkom koja na ulazu u restoran vabi goste, zatim kuha zajedno s kuharom te poslužuje hranu. “Provjerio sam, ona može dobiti radnu dozvolu, i za početak ću je zaposliti u hotelu Movie Resort u Tribunju da bi, ako sve bude u redu, kasnije radila u The Movie Pubu u Zagrebu”, rekao nam je Marijan.

Jedanaestog dana boravka u Peruu su se opustili vozeći se kombijem uz pacifičku obalu i obilazeći pustinju. Slijedio je odlazak u Caracas gdje su ostali još dva dana i nakon toga su se vratili u Zagreb. Već po povratku počeli su planirati novo putovanje. “Sljedeće putovanje je Ekvador. Ja sam već zvao Larsa. On će nam dovesti motore do granice Perua i Ekvadora gdje ćemo ih mi preuzeti i krenuti na put”, kazao nam je Nogolica. Još je samo potrebno odrediti datum putovanja.