04.06.2007. / 18:40

Autor: Igor Koruga

GLAZBENA KRITIKA

Virtuozna barokna truba

Hrvatski glazbeni zavod, 3. lipnja 2007. Prigodnim gostovanjem virtuoznog britanskog solista (trubljača i kornetista) i dirigenta Davida Staffa obilježen je završni 7. Koncert u pretplati Hrvatskog baroknog ansambla.

Obogaćen brojem i kvalitetom glazbenika, te sve većim fundusom autentičnih glazbala, Hrvatski barokni ansambl (HBA) na najbolji mogući način nastoji slijediti trendove izvođenja barokne glazbe na tzv. ¨povijesno obaviješteni¨ način. Ne ostavljajući mjesta riziku, na večerašnjem nastupu pokušali su izvesti svojevrsni stilski best-of... baveći se temeljnim djelima instrumentalnog opusa J.S. Bacha (1685.-1750.), izvanrednim Vivaldijevim koncertom za dvije violine u a-molu i sonatom Heinricha von Bibera iz zbirke ¨Sonatae tam aris¨.


Barokni groove

Logično je također, s obzirom na uglednog gosta iz Velike Britanije, da je koncert bio tematski prilagođen trublji kao tada iznimno cijenjenom i popularnom solističkom instrumentu. S obzirom na više registre koje zauzima navedeno glazbalo, nije čudo da su mnogi barokni kompozitori nastojali svojim skladateljskim umijećem dovesti trublju do muzikalnosti, brzine i gipkosti izvođenja kraljice soničnih visina - violine. Koliko su u tome uspjeli, djelomično je svjedočila i ove nedjelje dupkom ispunjena dvorana HGZ-a (hvale vrijedan podatak s obzirom na akustiku prostora).

Uvodnim dijelovima kantate ¨Auf schmetternde Töne der muntern Trompeten¨ (BWV207a), Sinfoniom iz ¨Uskršnjeg oratorija¨ (BWV249) i sonatom iz kantate ¨Der Himmer lacht! Die Erde jubilieret¨ (BWV31), domaćem ansamblu bio je nametnut odličan ¨barokni groove¨ koji se manje-više održao do samog konca glazbene predstave. Poticajan, vitalan i strastven, David Staff unio je vedrinu i polet glazbenicima koji su ponekad, upravo zbog povećeg zanosa, skliznuli u tonu, no nikad u tempu.
Uzmemo li u obzir različitost glasnoća i način sviranja pojedinih instrumenata (barokne violine, oboe, trublje, timpani, čembalo...), te udaljenost glazbala vodećih linija (trublje i oboe) dinamička homogenost mogla je i izostati.

Raskošno izvođenje

Koncert za dvije violine u a-molu A. Vivaldija (1678.-1741.) istaknuo je uznapredovalog solista Silvia Richtera u društvu iskusne i raspoložene Laure Vadjon. Talijanski nedvojbeno muzikalni(ji) stil i Bachov umjetnički blistav Brandenburški koncert br.2 dokaz su dovođenja muzičkog oblika concerto grosso do savršenstva. Ovdje se i sam dirigent sjajno pridružio hrvatskim baroknim glazbenicima u solističkoj ulozi trubljača (istaknut Bachov koncert izveo je više od 120 puta i snimio u 6 različitih inačica).

Sonata nekad proslavljenog violinskog virtuoza i skladatelja (očaranog efektima posebnog ugađanja violine - scordatura) Heinricha Ignaza Franza von Bibera (1644.-1704.) prethodila je očekivano raskošnom izvođenju peterostavačne Bachove Orkestralne suite br.3.Stavke obilježene imenima vrsta plesova (Gavotte, Bourrée, Gigue) za koje su bili pisani/korišteni krasili su različiti ugođaji i ujednačena razina skladateljskog umijeća, bogatstva forme i harmonijskog (polifonog) sklada.

Do krajnjih granica

Upravo u tim jasno izvedenim detaljima unutar čvrste barokne ritam sekcije prepoznaje se iznimna upućenost Davida Staffa u dio glazbene povijesti kojom se uglavnom i bavi (od renesanse do klasičnog doba).
Poigravajući se glasnoćom fanfarno obojenih dijelova Bachova rukopisa unutar, u dodatku ponovljenih stavaka, Staff je do krajnjih granica iskoristio energiju gudaćeg dijela ansambla i stekao iskrene simpatije zadovolj(e)ne publike.

Kao svojevrsnu glazbenu kampanju za novopridošle pretplatnike godišnjeg ciklusa koncerata Hrvatskog baroknog ansambla, te nagradu za one godinama vjerne slušatelje, Saša Britvić (dirigent i nadahnuti tumač vokalne i instrumentalne barokne glazbe) sa svojim suradnicima (HBA) priredio je još jedan pametan i šarmantan poslovno-umjetnički projekt, apsolutno vrijedan pažnje.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika