Ako je Ranko Ostojić jedna od glavnih uzdanica novoga šefa SDP-a Zorana Milanovića, ni taj SDP ni njegov novi predsjednik neće daleko stići. Što o Ostojiću misle u splitskoj “bazi“, vidi se po tome što nije mogao biti čak ni jedan od 1600 delegata na partijskom kongresu. Oni koji su s njim radili u MUP-u, u koji je došao za ravnatelja po partijskoj liniji nakon samo šest mjeseci iskustva u policiji, misle o njemu sve najgore. Ne poznajem nikoga iz policije ili politike da o Ranku Ostojiću ima lijepo mišljenje. Osim Zorana Milanovića. O katastrofalnom profesionalnom, ljudskom i političkom tragu, koji je iza sebe ostavio bivši ravnatelj policije, morao bi se zapitati novi predsjednik SDP-a. I to za dobro i budućnost svoje stranke. Milanović je došao na mjesto predsjednika SDP-a iz dva razloga. Prvo, jer je novo, neistrošeno lice, drugo, jer je potpuno čist, bez ikakvih afera i repova. Samim izborom suradnika poput Ostojića Milanović si izbija iz ruku jedan od ta dva presudna aduta za izbornu pobjedu nad HDZ-om.

Je li to neiskustvo ili Milanovićeva bahatost i egotrip, pokazat će vrijeme. Ako su bahatost i egotrip, to će dugoročno biti katastrofa za SDP, jer će sljedeće godine morati birati novoga predsjednika. Ujedno će to biti i dokaz da su oni koji su tvrdili da Milanović nema ni približno kvalitete za predsjednika SDP-a bili u pravu. A takvih nije bilo malo. Ako Milanović nije znao tko je Ranko Ostojić, mogao je samo malo zaviriti u novinske arhive i vidjeti da je osoba krajanje sumnjivih moralnih kvaliteta, sklona lažima i manipuliranju, oko koje je bila provedena istraga u MUP-u zbog nestanka novaca, koja je pošto-poto, iako je bila politčki izabrana za ravnatelja MUP-a, htjela ostati na tom mjestu i kad je na vlast došao HDZ. Da pomognem novom predsjedniku SDP-a kako ne bi trošio svoje dragocjeno vrijeme na listanje arhiva, priložit ću nekoliko crtica za portret njegova najbližeg suradnika Ranka Ostojića. Prije nekoliko godina napisao sam članak “Ranko Ostojić - lažljivac koji je tri godine bio na čelu policije“. Da nije to što sam napisao da jest, Ostojić bi me sigurno tužio zbog uvrede ili klevete. Zašto sam u tom članku za najbližeg Milanovićeva suradnika napisao da je lažljivac, što mislim i danas?

U vrijeme hajke oko Ante Gotovine, Ostojić je u suradnji s engleskom obavještajnom službom organizirao paraobavještajni tim za lociranje i uhićenje Gotovine. Za to su izdvojena “crna“ sredstva koja su trebala zajedno s dokumentacijom biti držana u Ostojićevoj blagajni. Tim su novcem plaćani razni opskurni tipovi, poput nekog Škorića iz Beča, koji je samo u jednom navratu 2003. dobio oko 30.000 DEM. Ta skupina “tajnih agenata“, nalik na grupu TNT iz Magnusova i Bunkerova stripa o Alanu Fordu, bila je sastavljena od isluženih udbaša, propalih policajaca i pokojeg šizofrenog novinara, dezinformirala je javnost i EU o tome kako se odbjegli general nalazi u Hrvatskoj ili Bosni i Hercegovini. Nacional je tvrdio da je Gotovina izvan Hrvatske, negdje na području Europske unije, što se na kraju pokazalo točnim. Obmanu Ostojića i njegove grupe u svojoj prezentaciji pokazao je Franjo Turek, bivši šef POA-e, nakon čega je bio smijenjen, šikaniran i umalo procesuiran. A samo zato što je radio svoj posao i rekao istinu. Isto se dogodilo i sa Željkom Bagićem, šefom Mesićeva ureda, koji je kao stvarni koordinator rada tajnih službi znao pravu istinu, koja nije bila dobra za Ostojića. Kad je HDZ došao na vlast, Ostojić je smijenjen, unatoč žarkoj želji i moljakanju i lobiranju unutar HDZ-a da ostane. Kako je smatrao da smo za njegovu smjenu krivi Bagić, Turek i ja, u razgovoru za Feral Tribune novinaru Ivici Đikiću rekao je, kako bi se nama osvetio, da smo nas trojica zaštitinici organiziranog kriminala. Ne vjerujući da je to izjavio, nazvao sam ga da ga pitam je li to zaista rekao. Potvrdio mi je svoju izjavu Đikiću, na što sam mu rekao da će za to morati odgovarati, naravno, pred sudom. Tri sata nakon toga nazvali su me novinari dnevnih listova i obavijestili me da me Ostojić prijavio splitskoj policiji zbog prijetnje! Bedaček, kako bi rekao moj prijatelj iz Gračana, nije znao da sam imao svjedoka našeg razgovora i još ga snimio na kazetofon.

Kopije sam odmah predao policiji i Državnom odvjetništvu te je istraga završila prije negoli je i započela. Kakav je Ostojić, govori i slika sa suda. Bagić ga je tužio zbog istog teksta. Kako bi se izvukao, Ostojić je na sudu izjavio da on to Feralu, odnosno Đikiću nije rekao, nego da je to novinarova proizvoljna interpretacija. Kako bi sebe spasio, Đikića je proglasio lažljivcem, novinara koji je godinama bio uz njega. Sud je njegov lažni iskaz uvažio, iako je prije toga Ostojić i u emisiji “Nedjeljom u dva“ i u dokumentiranom razgovoru sa mnom bahato potvrdio da to jest izjavio za Feral. Eto, takav je moralni profil Ranka Ostojića, glavnog suradnika novog šefa SDP-a Zorana Milanovića. Milanović bi si morao postaviti još jedno pitanje - što će se dogoditi kad na svjetlo dana iziđu rezultati istrage u MUP-u koja je trebala odgovoriti na pitanje - gdje je završio “crni“ novac kojim je raspolagala Ostojićeva paraobavještajna skupina? Misli li Milanović da će Sanader i njegova ekipa u predizborno vrijeme olako propustiti takav “zicer“ koji teško može kompromitirati Ostojića, a samim time i SDP i njegova novog šefa.