Hrvatski Antonov An-32B na Plesu s zapovjednikom pukovnikom Brankom Sukom (u sredini, stoji), posadom i zemaljskim osobljem NATO je američkim diplomatskim kanalima zatražio od Hrvatske da razmotri mogućnost slanja još jednog operativnog mentorskog tima za vezu Hrvatske vojske u Afganistan, odnosno tima od 25-40 hrvatskih časnika i dočasnika koji bi obučavali pripadnike Afganistanske nacionalne vojske, doznao je Nacional iz izvora bliskih hrvatskoj vladi. Nedostaje 3400 instruktora za obuku, od čega 60 posto za obuku policijskih snaga i 40 posto za obuku afganistanske vojske, izjavio je 14. travnja američki ministar obrane Robert Gates na sastanku s ministrima obrane zemalja koje s američkim i afganistanskim vojnicima surađuju u borbama protiv talibanskih pobunjenika na jugu Afganistana. Vrhovni zapovjednik savezničkih snaga general John Craddock još je u ožujku poslao hitan zahtjev za dodatnim povećanjem broja vojnih instruktora. Povećanje broja operativnih timova za mentoriranje i vezu (OMLT) u Afganistanu postalo je presudno za opstanak afganistanske države, jer je do konca 2008. nužno osposobiti 70 tisuća afganistanskih vojnika, što je izlazna strategija vojnih snaga NATO-a iz Afganistana. NATO hitno treba 1600 vojnih instruktora iz europskih zemalja, ukupno su potrebna dodatna 43 tima za mentoriranje i vezu, dok ih je sada samo 26 iz desetak zemalja.

Najnovija zamolba američkih partnera nije ultimatum Hrvatskoj i nema veze sa skupljanjem bodova kako bi Hrvatska dobila 2008. pozivnicu za članstvo u NATO-u. Hrvatska je potpuno siguran kandidat za dobivanje pozivnice u proljeće 2008. Ovdje je riječ o priznanju za dosadašnje rezultate u obuci afganistanskih vojnika i zamolbi za pomoć u poslu koji hrvatski vojnici obavljaju najbolje, operativni mentorski tim za vezu u Mazar-e-Sharifu, kao i hrvatski mobilni promatrački tim za vezu u Chagcharanu što ga čine pripadnici 350. vojnoobavještajne bojne postali su vrlo cijenjeni u zapovjednim strukturama NATO-a. Visoki vojni zapovjednici članica NATO-a tijekom posjeta sjevernom dijelu Afganistana u pravilu traže da im osiguranje pružaju hrvatski vojnici.

Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja koje su u Afganistan poslale vojni tim za obuku i jedina je zemlja koja nije članica Sjevernoatlantskog saveza, a u Afganistanu sudjeluje u obuci afganistanske vojske. Dosad je obučeno 32.000 pripadnika afganistanske vojske, ali vrlo male plaće od 70 USD, za razliku od talibana koji na dan zarade do 12 dolara otežavaju ustrojavanje vladinih snaga. Ako se do kraja 2008. ne obuči 70.000 afganistanskih vojnika za vojne operacija protiv pobunjenika, a postoji opasnost da ne bude, jer članice NATO-atrenutačno ne šalju dovoljno timova za obuku, talibani bi mogli još dugo praviti probleme afganistanskoj vladi i spriječiti razvoj civilnog društva, gospodarstva i izgradnje infrastrukture.

AMERIČKI MINISTAR OBRANE Robert Gates prošlog je tjedna posjetio kamp za obuku afganistankih komandosa južno od KabulaNajveći broj zemalja iz istočne Europe koje su obećale poslati timove u Afganistan ne mogu na vrijeme odgovoriti složenosti obuke prije odlaska u Afganistan, one se nikada nisu susretale s američkim terenskim priručnicima za obuku, tzv. FM-ovima, loše znaju engleski, za razliku od hrvatskih vojnika koji iz američkih priručnika uče već 12 godina, nisu se koristili američkim borbenim simulacijskim sustavima MILES kao hrvatski vojnici, a Hrvati imaju i ratno iskustvo.
Već neko se vrijeme raspravlja zašto članice NATO-a tako nevoljko, unatoč obećanjima, šalju operativne timove za mentoriranje u Afganistan i zbog čega zemlja koja nije članica taj posao odlično obavlja. Hrvatska se još potkraj 90-ih koncepcijski i strukturom snaga prilagodila američkim standardima obuke koja se sada provodi u Afganistanu. SAD je prepoznao hrvatsku vojnu sposobnost i očekivalo se da će Hrvatsku zamoliti da razmotri slanje još jednog tima. Već postojeći hrvatski operativni mentorski tim s 27 pripadnika od travnja 2006. djeluje unutar Regionalnog zapovjedništva Sjever, na području gradova Mazar-e-Sharif i Meymanah. Otad, u skladu s rotacijama postrojbi afganistanske vojske na jugu, hrvatski dio tima bio je upućen i na područje Kandahara kako bi pružao potporu u planiranju i provedbi operacija 3. bojne 1. brigade 209. korpusa afganistanske vojske. Dva su pripadnika iz sastava operativnog tima raspoređena na razinu zapovjedništva 209. korpusa afganistanske vojske, gdje uvježbavaju njihove najviše zapovjednike za vojne operacije. S pripadnicima 3. bojne 1. brigade 209. korpusa proveli su intenzivnu, borbeno usredotočenu obuku.

SASTANAK U TIRANI prošle nedjelje: Sanader s Georgeom Bushem, albanskim premijerom Berishom i predsjednikom Makedonije GruevskimDotadašnja slaba uvježbanost pripadnika afganistanske bojne, za pripadnike hrvatskog OMLT-a bila je prilično veliki zalogaj. Ipak, najveći izazov bio je pridobiti povjerenje afganistanskih vojnika, dočasnika i časnika i dokazati im kako hrvatski vojnici, dočasnici i časnici imaju doista dovoljno iskustva i znanja kako bi ih mogli mentorirati. To se pokazalo iznimno važnim jer većina nikad nije čula za Hrvatsku. Časnici i dočasnici koji ulaze u sastav hrvatskoga tima prolaze vrlo zahtjevnu selekciju. Od njih se uz vojna znanja traži i sposobnost prenošenja vojnih znanja i vještina na afganistanske vojnike, moraju izvrsno znati engleski. Osim funkcije obuke timovi su i operativni element NATO-ove misije. Ako već za obuku i uvježbavanje afganistanske vojske nisu potrebna velika vojna znanja i vještine pripadnika tima, ta vojna znanja i vještine nužne su kako bi tim mogao obnašati i operativnu funkciju pomoći afganistanskoj postrojbi u nekoj vojnoj akciji prema NATO-ovim procedurama. Hrvatski pripadnici tima moraju znati proceduru traženja podrške borbenog zrakoplovstva, helikoptera ili topništva NATO-a na terenu ako se nađu u problemima. Da bi bili sposobni za to, hrvatski vojnici su bili na obuci u Združenom multinacionalnom središtu za spremnost u Hohenfelsu u Njemačkoj, jednom od najmodernijih obučnih središta NATO-a.

Unatoč američkoj molbi, neslužbeno smo doznali da Hrvatska ove godine neće moći udovoljiti spomenutim zahtjevima, jer se radi o složenoj pripremi i odabiru ljudi za takav posao, premda bi, ako se pogledaju planovi za ovu godinu, bilo realno očekivati slanje još 30-ak hrvatskih vojnika, jer je predviđeno da do kraja godine bude ukupno 200 pripadnika Hrvatske vojske u Afganistanu. Nacional doznaje i kako bi se vrlo vjerojatno još jedan hrvatskim tim za obuku poslao u Afganistan nakon dobivanja pozivnice u proljeće 2008. Hrvatski obrambeni dužnosnici dogovorili su izradu studije o hrvatskom budućem sudjelovanju u mirovnim operacijama, u kojoj će se analizirati sve ono što se dosad naučilo te će se odrediti prioriteti u budućnosti. Hrvatska je mala zemlja i ne može razvijati sve vojne sposobnosti, ali to što je razvijen i iznimno cijenjen hrvatski OMLT unutar NATO-a pokazuje da unutar hrvatskih oružanih snaga postoji mogućnost za razvoj i najsloženijih vojnih sposobnosti. Da je tako, pokazuje još jedan primjer. Uspostava strateškog zračnog prijevoza u udaljena područja zone borbenih djelovanja NATO-ovih snaga jedan je od najvažnijih ciljeva vojnih planera NATO-a. Male zemlje poput Hrvatske nemaju takvu sposobnost niti se od njih takvo što traži, nego se prijevoz vojnika i opreme u udaljene krajeve svijeta i krizna žarišta obavlja u dogovoru s vojno naprednijim i moćnijim saveznicima. Ipak, u iduća dva-tri mjeseca Hrvatska će pokazati vlastitu sposobnost transporta zrakom, prvenstveno opreme za potrebe hrvatskih snaga u Afganistanu, a u krajnjoj nuždi i sposobnost prevoženja vojnika.

U Afganistan će prvi put na put dug 5000 km krenuti hrvatski transportni vojni zrakoplov An-32B s dvije posade predvođene zapovjednikom eskadrile pukovnikom Brankom Sukom kako bi upoznali afganistanski zračni prostor, procedure ulaska u zemlju te prilaze zračnim lukama. To neće biti uobičajeni let nego prvi hrvatski let transportnim zrakoplovom u zonu NATO-ovih borbenih djelovanja. Posade su već cijepljene i čeka se dozvola za prelet preko zemalja na putu prema Kabulu. Očekuju se tri slijetanja prije završnog u Kabulu, u Turskoj, Azerbejdžanu i Uzbekistanu. Na let će krenuti osam pilota te još tri-četiri pripadnika zemaljske potpore. Dnevno će se letjeti sedam sati, a prvi dodir s onim što ih čeka posade su nedavno osjetile u američkoj vojnoj bazi Ramstein u Njemačkoj gdje su uvježbavali proceduru slijetanja s taktičkim navigacijskim uređajem TACAN koji se nalazi i na kabulskom aerodromu.

Naravno, taj transportni zrakoplov malog je doleta i nije predviđen za tako velike udaljenosti, ali je spreman da u slučaju najgoreg scenarija odleti po hrvatske vojnike izvuče ih iz Afganistana tako da oni ne moraju ovisiti o pomoći drugih zemalja. Njemački transportni zrakoplovi prvo će doći po vlastite vojnike, kao američki i svaki drugi, pa je sama spoznaja kako će hrvatski vojnicima u pomoć pristići zrakoplov s bojama nacionalne zastave dovoljna da se eventualno u lošem scenariju potrebe za izvlačenjem ne bi osjećali napuštenima.