Objavljeno u Nacionalu br. 604, 2007-06-12

Autor: Zoran Ferić

OTPUSNO PISMO

Kako smeće uvaliti susjedima

Zapadnjak danas ne želi biti samo sit, dobro odjeven, živjeti u kući usred uredno pokošenog travnjaka i voziti se autom koji ne smrdi. On danas želi biti i dobar. A u tome mu vlastite države, kako smo vidjeli u Heiligendammu, revno pomažu

Zoran FerićZoran FerićSvijet je prošlog tjedna rekao: “Više cvijeća, manje smeća.“ I u američkoj administraciji zavladala je ekološka svijest. Lijepo se to vidi ne samo na summitima najrazvijenijih, nego u prvom redu u stalnim naporima da očiste vlastitu sredinu. Zapravo, već vrlo dugo najrazvijeniji Zapad, ne samo Amerika, brigu za čistoću i zdravlje svoje sredine iskazuje na najjednostavniji i najefikasniji način: prljave tehnologije i velike zagađivače preselili su nerazvijenima koji dosad nisu bili toliko zagađeni pa si, eto, mogu sad malo dozvoliti. Imati u nacionalnim parlamentima stranke Zelenih, a sustavno trovati Afriku i Aziju, vrlo je elegantan način da se svaki oblik prljavštine drži daleko od matičnih zemalja. Zapad je sada u vrlo zanimljivoj fazi fizičkog i duhovnog očišćenja. Zagađuje i iskorištava siromašne zemlje i crpi jeftinu radnu snagu, ali izgradio je niz institucija za pranje vlastite savjesti. U takvim je zemljama doista ugodno živjeti. Probudiš se ujutro, zdravo jedeš, müesle ili cornflakese, onda se štedljivim automobilom odvezeš na posao i vozeći se prepunim autoputom uživaš u tome kako čuvaš prirodu. Na poslu štediš energiju na sve moguće načine, u pauzi kupuješ proizvode koji imaju nekakvu deklaraciju da nisu proizvedeni dječjim radom, a poslije posla baviš se humanitarnim radom ili se trsiš oko promicanja ljudskih prava u nerazvijenim zemljama. Čisti su i savjest i okolina, i duh i tijelo.


Već dugo se pokazuje da su i borci za duhovne vrednote, ali i oni koji se iskreno zalažu za smanjivanje zagađenja u kontekstu zapadne kulture instrumentalizirani oko jednog jedinog cilja: pranja savjesti gluhe većine koja ponekad kupi štedljivu žarulju ili uplati deset eura za gladne. Da se razumijemo, to nikako ne znači da bi trebalo prestati s upornim aktivizmom, no svjedoci smo zabrinjavajućih trendova u kojima se ozbiljna nastojanja pretvaraju u modu (time i u biznis), a svaka težnja za ravnopravnošću i suživotom u valutu za potplaćivanje vlastitoga duševnog mira. Zapadnjak danas ne želi biti samo sit, dobro obučen, živjeti u kući usred zdravog travnjaka i voziti se automobilom koji ne smrdi previše, Zapadnjak danas želi biti i dobar. A u tome mu vlastite države, kako vidimo, uvelike pomažu. Prošli tjedan obilježilo je nekoliko zanimljivih činjenica oko kojih je bilo puno riječi u medijima. Prvo, na summitu najrazvijenijih, G8 u Heiligendammu, odlučeno je da će se najrazvijeniji boriti protiv klimatskih promjena izazvanih zagađenjem. Pri tome ništa nije precizirano, osim što su stavovi načelno usuglašeni, a o rokovima i konkretnim mjerama valjda će se još razgovarati i usuglašavati. Dovoljno da se pokaže stanovnicima najrazvijenijih zemalja da se nešto oko tako očitih klimatskih promjena radi. Pritisak zelenih da se stvari konkretiziraju ionako, nažalost, nije važan ni visokoj politici, a ni glasačkoj većini. Klima se mijenja, ali borimo se i savjest nam je čista, kao da kažu. S toga summita stižu i ohrabrujuće vijesti za Afriku i za borbu protiv pandemije side, koja je, priznat će svatko, već drugo desetljeće ozbiljan svjetski problem, ali se tako ne rješava. Sa summita, zapravo, stiže uobičajena poruka o borbi za dobro i solidarnost sviju, ali to je, nažalost, samo neka vrsta moralne narkoze i sredstva za zamagljivanje. Druga stvar koja može pomoći, ovaj put Europljanima, da ušminkaju sliku o sebi, jest izvješće Švicarca Dicka Martyja iz Vijeća Europe.

Čovjek je lijepo sa službenoga mjesta i s težinom službene vijesti rekao da je CIA imala tajne zatvore u Poljskoj i Rumunjskoj od 2003. do 2005. Tajni istražni centri u tim zemljama bili su dio globalne mreže koju je organizirala američka obavještajna agencija za borbu protiv tipova koji su im srušili dva nebodera. Zbog ta dva nebodera ispleli su mrežu tajnih centara za otmice, prijevoz i tajno mučenje osumnjičenih za terorizam preko čitavoga globusa. I kakav je to svijet? Uzmimo za primjer Rumunjsku. Članicu EU. U Rumunjskoj vrbuju i otimaju mlade djevojke, tajnim transportima prebacuju ih na Zapad i stavljaju u bordele ili bacaju na ulicu da ponekad, naravno s gumicom i sigurno, puše zapadnjacima kurce za malu lovu. Ako se curice kojim slučajem žele ostaviti pušenja, izrežu ih lomljenim staklom, pale čikovima ili drže glavu u kadi punoj vode. Uobičajene metode. Policija je korumpirana, a prostitucija legalizirana. Kako se iz Rumunjske tajno izvozi ženski materijal za bordele Zapada, tako se u Rumunjsku tajno uvoze osumnjičeni za terorizam gdje ih spajaju na struju, drogiraju, fizički muče i psihički slamaju. Metode i transport ne razlikuju se previše. I svi to znaju.

Ne samo sada, znali su dok je trajalo. Europom su kružili fantomski avioni s ljudima u lancima, kandidatima za torturu, a postupak je vodila vlada najveće svjetske sile. Dick Marty rekao je bobu bob, a popu pop i obranio obraz Europe koja je u to vrijeme itekako imala mehanizme pritiska na Poljsku i Rumunjsku da se to ozbiljno htjelo. Američka administracija pokazala je zavidnu ekološku svijest. Vlastitu sredinu očistila je od nepopularnih metoda i mučenja koje bi je moglo duhovno i moralno zagaditi i tu je tehnologiju, kao i ostale zagađivače nešto prije toga, premjestila u druge zemlje. Jer mučenje je kao metoda istrage jako nepopularno. Mučio je Gestapo, Herr Flick, u onim mračnim crno-bijelim vremenima za drugoga rata. Nakon atomske bombe bačene na Hirošimu svijet je, kažu Amerikanci, postao bolje mjesto. Danas živimo u boji, imamo internet, jedemo zdravo i nikoga ne mučimo na vlastitom terenu. A u Italiji upravo počinje proces protiv 26 američkih agenata zbog otmice. Zanimljivo, sudi im se u odsutnosti, koja će po svoj prilici ostati trajno stanje. Ti su postupci u američkoj politici tako degutantni da su se zgadili i saveznicima. Nije čudo što je i predsjednika Busha zabolio želudac.

Vezane vijesti

Kusturica između Emira, Nemanje i Sarajeva

Kusturica između Emira, Nemanje i Sarajeva

Filmski redatelj Emir Kusturica, koji je svoje najvažnije i najuspješnije filmove vezao za Sarajevo, pokušava obnoviti komunikaciju s ljudima u svom… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika