Broj 307

"Nikako mi nije jasno kako crnogorski predsjednik Milo Đukanović može tako ustrajno lagati crnogorskoj javnosti tvrdeći da nema nikakve veze s krijumčarenjem cigareta. Osobno znam da se sastajao s talijanskim mafijašima u Crnoj Gori i u Švicarskoj, a isti ti mafijaši i mene su godinama opsjedali da im omogućim suradnju s crnogorskom vladom u poslu krijumčarenja cigareta. Oni su dobro znali da Đukanović stoji iza tog posla i odlučuje tko će u njemu sudjelovati", rekao je za Nacional sredinom proteklog tjedna Goran Stanjević, dugogodišnji suradnik crnogorske vlade u Švicarskoj. Stanjević se suradnje s Đukanovićevom vladom danas sjeća s neskrivenom rezignacijom, a opisivanje susreta s talijanskim mafijašima kod njega i danas izaziva nelagodu.

Poznanstva s mafijašima

'Milo Đukanović je prije nekoliko godina u St. Moritzu bio gost i Gerarda Cuoma, šefa tvrtke talijanskih krijumčara iz Lugana, koji je prije nekoliko mjeseci uhićen zajedno s Morettijem, pravnim zastupnikom mafijaškog bossa Prudentija'

Goran Stanjević već petnaest godina živi u Švicarskoj, a posljednjih deset godina radi za jednu od najvećih banaka u švicarskoj pokrajini Ticino. Svoje poslovne kontakte sa švicarskim bankarima, ali i bankarima i poslovnim ljudima iz Sjeverne Italije želio je staviti na raspolaganje Crnoj Gori i to ga je navelo da se angažira pri crnogorskoj Agenciji za strana ulaganja. No petogodišnja nastojanja da u Crnu Goru privuče strana ulaganja iz Švicarske i Italije svela su se uglavnom na komuniciranje s talijanskim mafijašima koji su tražili da im omogući povećanje opsega krijumčarenja cigareta iz Crne Gore u Italiju. Tako se osobno upoznao s Francescom Prudentinom, njegovim odvjetnikom Morattijem, Cirom Mazzarellom. Upravo oni bili su mu glavni izvor informacija o uključenosti crnogorskog državnog vrha na čelu s Milom Đukanovićem u krijumčarenje cigareta. Nakon što je otkrio koliki su razmjeri tog kriminala prekinuo je suradnju s crnogorskom vladom. Danas sa suprugom i dvoje djece živi u Švicarskoj, gdje je zaposlen kao upravitelj sportskog centra u vlasništvu spomenute švicarske banke. U razgovoru za Nacional opisao je tko je uz Mila Đukanovića u Crnoj Gori uključen u krijumčarenje cigareta i kako se posao odvijao. Objasnio je kako je surađivao s crnogorskom vladom, što ga je na to ponukalo, te iznio svoje stavove vezane uz rad skupštinske komisije koja u Crnoj Gori ispituje osnovanost Nacionalovih otkrića o tamošnjoj duhanskoj mafiji.

NACIONAL: Jeste li spremni o svojim saznanjima o uključenosti Mila Đukanovića i njegovih suradnika u krijumčarenje cigareta svjedočiti i pred skupštinskom komisijom?

Pred skupštinskom komisijom koja ispituje osnovanost otkrića vašeg lista nemam namjeru svjedočiti u Crnoj Gori. Zbog onoga što znam o krijumčarenju cigareta iz Crne Gore u Italiju, glavnim političkim pokroviteljima tog posla i operativnim izvršiteljima, ondje mi nitko ne bi mogao garantirati sigurnost. Dobro znam o čemu govorim, jer su čelni ljudi crnogorske policije izravno uključeni u taj kriminal, a upravo bi me oni trebali čuvati. No ne postoje nikakve zapreke da svjedočim u Švicarskoj, jer mi je glavni istražni sudac koji se ondje istražuje krijumčarenje cigareta odobrio mogućnost da zatražim policijsku zaštitu kad osjetim da mi je to potrebno. Mislim da u Crnoj Gori gdje Đukanović ima potpunu kontrolu nad skupštinom i policijom moje svjedočenje neće imati nikakvog smisla. To, međutim, ne znači da će tako biti u sudskom postupku koji će protiv njega prije ili poslije pokrenuti Italija. Ako do toga dođe, vrlo ću rado biti svjedok protiv Đukanovića. To ću učiniti i u bilo kojem drugom postupku koji će se eventualno voditi protiv crnogorskih krijumčara cigareta. Moja saznanja o tom kriminalu su vrlo opsežna, a do njih sam došao zahvaljujući suradnji s crnogorskom vladom.

NACIONAL: Kako ste surađivali s crnogorskom vladom i do kakvih ste saznanja došli?

Počeo sam raditi za crnogorsku Vladu kojoj je tada premijer bio današnji crnogorski predsjednik Milo Đukanović 1995. jer sam poznavao Milutina Lalića, tadašnjeg direktora Agencije za strana ulaganja pri vladi Crne Gore, koji je umro. Ja sam u to vrijeme bio u više nego solidnim odnosima s današnjim crnogorskim ministrom unutarnjih poslova Andrijom Jovićevićem, koji je tada bio jedan od Lalićevih najbližih suradnika. Zahvaljujući osobnim vezama bio sam pozvan na nekoliko sastanaka u crnogorsku vladu, gdje sam nedugo nakon toga dobio ovlast da u Švicarskoj predstavljam vladinu Agenciju za strana ulaganja u preliminarnim razgovorima radi mogućih stranih ulaganja u Crnu Goru. Nikada nisam bio na platnom popisu crnogorske vlade, nego sam u njeno ime bio ovlašten da je zastupam u tim razgovorima. Taj sam posao radio sve do početka ove godine, kad sam se odrekao ovlasti. Nakon toga sam prekinuo sve kontakte s crnogorskim vlastima. Ovlasti sam se odrekao iz više razloga, a jedan od glavnih je taj što u pet godina moga rada nije bilo apsolutno nikakvih rezultata. No razlog izostanka stranih ulaganja s područja na kojem sam bio aktivan nije bila moje nesposobnosti, nego to što sadašnja garnitura crnogorskih vlasti predvođena Milom Đukanovićem nikad nije ni htjela primiti nikakvog stranog ulagača u Crnu Goru. Njima je prvi cilj pljačka vlastite zemlje, koju provode tako da Đukanoviću podobna klika pere svoj prljavi novac kupujući sve što je vrijedno u Crnoj Gori. Osobno mi je žao što mi je trebalo pet godina da shvatim razmjere kriminala na čijem je vrhu crnogorski predsjednik Milo Đukanović.

Đukanovićev prljavi novac

'Talijanske tvrtke pod okriljem mafije, sa sjedištem u Luganu, kupovale su cigarete izravno od svjetskih duhanskih giganata ili njihovih ovlaštenih dilera te ih preko špedicije Danzas u Kopru slali Zetatransu u Crnu Goru, odakle su pak krijumčarene u Italiju'

NACIONAL: O kakvom je prljavom novcu riječ?

Riječ je o novcu koji je mali krug ljudi predvođen Milom Đukanovićem cijelo proteklo desetljeće zarađivao od krijumčarenja cigareta, a potom i od krijumčarenja droge, oružja i ljudi, koje se vrši istim kanalima. Đukanovićeva malobrojna "elita" danas je toliko ogrezla u kriminal da više nije sposobna raditi ili razmišljati o nekakvom legalnom poslu. Krijumčarenje cigareta najveći je uzlet doživjelo u drugoj polovici devedesetih. Ono se unatoč otkrićima vašeg lista vrlo intenzivno odvija i danas, a može se iskorijeniti jedino ako kompletna vladajuća garnitura na čelu s Milom Đukanovićem bude svrgnuta s vlasti.

NACIONAL: Što vas je konkretno ponukalo da prestanete raditi za Agenciju za strana ulaganja?

Prvi razlog već sam naveo. Drugi i najvažniji razlog je to što sam se tijekom svog rada neprekidno susretao s krijumčarima cigareta i ljudima koji su se interesirali mogu li, uz postojeće privilegirane krugove, i oni ući u poslovne krugove koji "rade duhan" i tako se uključiti u krijumčarenje cigareta. Lugano je mjesto u Švicarskoj koje je pravo ishodište talijanskog kraka krijumčarenja cigareta iz Crne Gore. Iz Lugana su kretale sve operacije i ondje se oprao gotovo sav novac koji je talijanska mafija uplaćivala crnogorskim vlastima. Zato što sam nominalno radio i mimo svoje volje upoznao sam gotovo sve talijanske mafijaše koji su u suradnji s crnogorskim vlastima i uz izravni politički blagoslov i zaštitu Mila Đukanovića godinama krijumčarili cigarete iz Crne Gore prema Italiji. Među njima su i pojedinci koji taj posao rade i danas, iako manje nego prije.

Švicarsko utočište mafijaša

'Novac od šverca cigareta Mili Đukanoviću i njegovim partnerima uplaćivala je talijanska mafija u mjenjačnici Intercambi iz Lugana, gdje su ga preuzimali Đukanovićevi ljudi'

NACIONAL: Zašto je Lugano ishodište poslova talijanskih krijumčara cigareta, tko su ti ljudi i kako se taj posao odvijao?

Lugano je bilo ishodište tog posla zato što su sve tvrtke talijanskih krijumčara, inače registrirane u Lihtenštajnu, Britanskim Djevičanskim Otocima ili sličnim off shore zonama, crnogorskim vlastima ondje uplaćivale novac za cigarete. Usto, te su tvrtke u Luganu imale i svoja sjedišta. Na čelu tvrtki bila su javnosti dobro poznata imena: Della Tore i Arcelasco, te Gerardo Cuomo koji je funkcionalno bio ispod njih dvojice, a koji je već dulje u švicarskom zatvoru. Uz njih, tu su i Varano, Cripa i Prudentino. Njihove tvrtke kupovale su cigarete izravno od svjetskih duhanskih divova ili od njihovih ovlaštenih dilera na Cipru ili čak u Austriji. Potom su cigarete preko špedicije Danzas iz luke Kopar slali "Zetatransu" u Crnu Goru. "Zetatrans" je zatim te cigarete prebacivao u luku Bar, odakle su cigarete krijumčarene u Italiju. Taj posao mogle su raditi samo tvrtke koje su imale odobrenje crnogorske vlade, a u cijelom procesu nezaobilazne su bile i tvrtke "Montenegro Tabak Trade" (MTT) i MIA. Većina poslova bila je koordinirana usmeno, a MTT i MIA bile su svojevrsni posrednik koji je "Zetatransu" garantirao da te tvrtke imaju dozvolu crnogorske vlade za taj posao. U tom lancu jedna od najvažnijih karika bila je mjenjačnica Intercambi iz Lugana. Upravo ondje su talijanske tvrtke uplaćivale novac crnogorskim vlastima, a iz luke Bar i iz drugih odredišta s crnogorske obale cigarete nisu puštane prema Italiji dok iz te mjenjačnice nije stigla potvrda da je novac doista uplaćen. Ne znam kojim je kanalima novac poslije dolazio u Crnu Goru, no pouzdano znam da je malo ljudi dolazilo u tu mjenjačnicu i na šalteru podizalo baš taj novac. Šifre za isplatu novca bile su novčanice jugoslavenskih dinara koje su pokazivali na šalteru. Ovisno o novčanici koju bi pokazivali ondje bi dizali određene sume novca i odnosili ih u nepoznatom smjeru. Riječ je o astronomskim iznosima od kojih je dio vjerojatno završio i na računima u obližnjim bankama. Talijani su Crnoj Gori plaćali oko 63 dolara pristojbi po kartonu cigareta. Samo 30 dolara završavalo je na računima "Zetatransa" i poslije se transferiralo u državni proračun. Ostalo je završavalo na privatnim računima.

NACIONAL: Tko je s crnogorske strane bio izravno uključen u krijumčarenje cigareta u Italiju?

Pouzdano znam da su u taj krak krijumčarenja cigareta kao eksponenti Mila Đukanovića bili uključeni Vesko Barović i Branko Vujošević. Oni su izravno koordinirali taj posao i bili ključne figure koje su operativno odobravale prebacivanje cigareta iz Kopra u Crnu Goru. Te detalje doznao sam od ljudi koji su s talijanske strane bili duboko uključeni u krijumčarenje, te koji su preko mene pokušavali naći kombinacije koje bi im omogućile da dodatno prošire posao. S talijanske strane bilo je više različitih klanova koji su bili izravno naslonjeni na različite frakcije talijanske mafije. Oni su međusobno uvijek vodili tihi rat kako bi jedni druge istisnuli iz tog posla, preko mene i mojih poznanstava nastojali su realizirati svoje ambicije, a meni su nudili svašta. Uz puno muke i taktiziranja uspio sam elegantno izbjeći uključenje u te poslove.

Susreti s mafijašima

NACIONAL: Tko vam je sve prilazio?

Jedan od prvih s kojim sam kontaktirao bio je odvjetnik Moretti, koji je imao sjedište u Luganu. On je bio pravni zastupnik Francesca Prudentina, koji je bio jedan od glavnih talijanskih mafijaških bossova s velikim utjecajem na krijumčarenje cigareta iz Crne Gore u Italiju pod blagoslovom crnogorskih vlasti i Mila Đukanovića. Prudentino je prije nekoliko mjeseci uhićen u Grčkoj, a prije toga je nekoliko godina živio u Crnoj Gori. Crnogorske vlasti bezočno lažu kad to demantiraju, jer sam ga ja prošle godine na Svetom Stefanu osobno susreo. Istodobno, Moretti je nastojao u krijumčarenje cigareta ponovo ubaciti Ciru Mazzarelu, jednog od šefova napolitanske Camorre. Moretti je prije nekoliko mjeseci uhićen zajedno s Cuomom, jer su u njegovu uredu pronašli 13 milijuna franaka koji su pripadali Cuomu.

NACIONAL: O čemu ste razgovarali s Morettijem?

On mi je predlagao da pokušamo pronaći prostor za dodatnih dvadesetak kontejnera cigareta uz one koje bi svakog mjeseca u Italiju bile prokrijumčarene. Takav način kupnje cigareta u Švicarskoj je bio legalan sve do travnja 2000., a nakon toga ni sa kim od ljudi vezanih uz krijumčarenje nisam kontaktirao. Jednako tako, nikada nisam operativno sudjelovao ni u jednoj fazi tih poslova, a nakon što sam shvatio koji su razmjeri tog kriminala, nastojao sam se što brže iz svega izvući.

NACIONAL: Tko je u Crnoj Gori odlučivao tko s Crnom Gorom može poslovati cigaretama?

Osoba bez čije se dozvole takve stvari u Crnoj Gori ni u kom slučaju nikada nisu mogle raditi jest aktualni crnogorski predsjednik Milo Đukanović. On je osobama na nižim operativnim razinama, Baroviću ili Vujoševiću, davao upute tko što treba i može raditi. To nije slučaj samo s krijumčarenjem cigareta. Riječ je i o drugim kriminalnim aktivnostima koje u Crnoj Gori također imaju velikog maha, a od kojih enormno zarađuju samo oni ljudi kojima to Đukanović dopušta. On je apsolutno najodgovornija osoba za sve što se Crnoj Gori događa ili će se dogoditi zbog krijumčarenja cigareta. Đukanovićevi posljednji javni istupi u kojima je to eksplicitno negirao prozirne su laži. Više pouzdanih talijanskih izvora s kojima sam proteklih godina komunicirao i koji su vrlo dobro upućeni u te aktivnosti reklo mi je da se Đukanović u Crnoj Gori i osobno sastao s Prudentinom. Osim toga, prije nekoliko godina u Švicarskoj se sastao i s Cuomom. On je tom prigodom bio Cuomov gost u St. Moritzu oko četiri dana.

NACIONAL: Rekli ste da ste se s Prudentinom prije godinu i pol dana na Svetom Stefanu i osobno susreli. Kako je protekao taj susret?

Tada smo zajedno večerali u kompleksu Sveti Stefan. Naravno, sastali smo se na njegov zahtjev. Prudentino je bio vrlo nervozan, jer se osjećalo da će cijeli posao uskoro puknuti. Uglavnom smo o tomu i razgovarali i on zato nije bio dobre volje.

Tajni dokumenti

NACIONAL: Poznajete li Ciru Mazzarelu?

I njega sam upoznao. On mi je dostavio kompletan spis o istrazi koju je talijanska DIA tada vodila o talijansko-crnogorskim krijumčarima cigareta. Riječ je o autentičnim policijskim materijalima o istrazi koju talijanske vlasti o tome vode već deset godina. Ti materijali iznimno su opsežni, u njima su mnogi dokazi o uključenosti crnogorskih dužnosnika u krijumčarenje: faksovi, snimke telefonskih razgovora između pojedinih crnogorskih dužnosnika uključenih u te aktivnosti, snimke razgovora ljudi koji su pretovarivali cigarete... U tim je spisima i popis osoba koje su bile pod istragom talijanske policije zbog krijumčarenja cigareta. Dobro se sjećam da su prvi na tom popisu bili Milo Đukanović, Branko Perović, Milutin Lalić, Branko Vujošević, Veselin Barović i još dvadesetak Crnogoraca. Riječ je o popisu koji se vodi otprilike dvije godine i pokraj imena Mila Đukanović stajala je napomena da je istraga u tijeku. Osim Crnogoraca i Talijana na popisu su i imena nekih ovlaštenih dilera cigareta najvećih duhanskih korporacija. Perović je najvjerojatnije bio glavni organizator krijumčarskog posla s Italijom, zato što je prije bio predstavnik JAT-a u Italiji i imao je ondje iznimne kontakte koji su mu i omogućili da se izravno poveže sa svim frakcijama talijanske mafije koje su poslije ušle u taj posao. Svu dokumentaciju Mazzarela mi je dao nakon što je izišao iz zatvora, otprilike prije dvije godine. Mislim da mi ju je predao kako bi se dodvorio crnogorskim vlastima, vjerojatno zato da ga ponovo puste u posao.

Sastanak u Budvi

NACIONAL: Što ste vi učinili s tom dokumentacijom?

Svu dokumentaciju dao sam danas pokojnom Goranu Žugiću, jednom od negdašnjih šefova crnogorske tajne policije. Jedan od glavnih razloga zašto sam je predao njemu bio je taj što sam time želio uvjeriti crnogorske vlasti da će inozemni pritisak rasti, te da bi se trebali što brže povući iz tog posla. Nekoliko mjeseci nakon toga počeli su mi neizravno prijetiti preko osoba koje su za njih vjerojatno obavljale prljave poslove, a potom sam se iz svega izvukao poslavši crnogorskim vlastima svoju autorizaciju poštom. No već sam i prije tih prijetnji intenzivno razmišljao kako da se izvučem. Na to su me potaknuli sastanci na koje sam bio pozvan u crnogorski MUP. Pozvali su me u zgradu republičke policije u Budvi gdje je nekoliko bliskih suradnika Vukašina Maraša sa mnom htjelo razgovarati o "talijanskom programu", koji su oni potpuno pokrivali. Razgovor je trajao oko tri sata, a vodio se u vrijeme kada su talijanske vlasti tražile od crnogorskih da izruče talijanske mafijaše koji su tada ondje boravili. Savjetovao sam im da tim talijanskim mafijašima daju 24 sata da napuste Crnu Goru i da zatvore cijeli posao. Kako su oni na službenoj razini do tada negirali da su ti Talijani u Crnoj Gori, postalo mi je jasno da je crnogorska policija glavni pokrovitelj tog krijumčarenja, te da to radi po nalogu Mila Đukanovića. Nakon tog sastanka savjetovali su mi da ne napuštam Crnu Goru dok se ne dogovorimo što treba napraviti. No ja sam iste večeri otišao brodom u Italiju i dalje u Švicarsku. Dan nakon toga crnogorska policija uhitila je nekoliko talijanskih krijumčara u Crnoj Gori i izručila ih Italiji. Nedirnut je ostao samo Prudentino, koji je bio pod izravnom zaštitom Mila Đukanovića i koji je igrom slučaja uhićen u Grčkoj. Bitno je napomenuti da je talijanski pritisak na Crnu Goru drastično porastao nakon što su uz uobičajene pošiljke krijumčarenih cigareta u Italiju sve češće počele stizati pošiljke heroina i kokaina te ljudi. I dok su Talijani godinama relativno mlako suzbijali krijumčarenje cigareta, nakon eksplozije krijumčarenja droge i ljudi, počelo je i jače suzbijanje krijumčarenja cigareta. Svim krijumčarenjima kanali su zajednički i crnogorske vlasti notorno lažu kad kažu da ne znaju tko to radi. Sve se to radi pod pokroviteljstvom vlasti i od toga se bogati mali broj Đukanoviću podobnih pojedinaca putem kojih on nastoji ostati na vlasti. Nemoguće je da crnogorska policija tvrdi da ne zna tko krijumčari ljude kad se relativno nedavno u crnogorskim teritorijalnim vodama utopilo oko stotinu Cigana čiji se brod potopio. O tom krijumčarenju ne znam detalje niti konkretna imena, ali odgovorno mogu ustvrditi da aktualne crnogorske vlasti stoje i iza tih kriminalnih radnji.