Ako u Hrvatskoj unutar državne strukture postoji jedan stvarno težak kronični bolesnik, onda je to zdravstveni sustav. Kada imamo sektor koji obuhvaća 4,5 milijuna građana i godišnje košta 15 milijardi kuna, a rezultati su nezadovoljstvo većine tih istih građana razinom usluga, uvjerenost da sve pršti od korupcije kao i dug koji iznosi 2,5 milijarde kuna – tada je razumljivo kako će u nadolazećoj izbornoj kampanji upravo reforma zdravstva predstavljati jedno od ključnih poglavlja na kojima će se dobivati i gubiti potpora birača.

Zato ne iznenađuje da su vodeće stranke angažirale svoje najkompetentnije članove i dale im zadatak reforme zdravstva. HDZ predstavlja aktualni ministar Neven Ljubičić, ali kako on ima loš javni rejting, pomaže mu i Andrija Hebrang. Rajko Ostojić, nekadašnji doministar u Račanovoj vladi, izradio je SDP-ov ambiciozni plan reforme zdravstvenog sustva, dok je HNS angažirao liječnika Andru Vlahušića i biznismena Damira Kuštraka. U najkraćim crtama, HDZ-u nije lako jer vlast je uvijek izložena najjačoj kritici, a činjenica je da su pod okriljem miniustarstva zdravstva učinjeni brojni propusti, od političkih smjena ravnatelja ili sumnjive Afere Shimadzu pa do Slučaja Maškarin.

U takvim okolnostima, opozicija ima veliku priliku pokazati kako bi kvalitetnije izvela reformu zdravstva. SDP i Ostojić su uvjereni da i sa sadašnjim sredstvima kojima raspolaže Ministarstvo zdravstva, mogu poboljšati razinu usluga i povećati broj besplatnih lijekova. Obećaju ojačati regionalne centre u Zagrebu, Osijeku, Rijeci i Splitu, ali i ukinuti administrativnu pristojbu. Riječ je o vrlo ambicioznom planu s obzirom na financijske resurse u Hrvatskoj. Ali ako uspije, hrvatski zdravstveni sustav bio bi kopija skandinavskog, dakako, u okvirima koji postoje u jugoistočnoj Europi.

Za razliku od socijaldemokrata, u HNS-u smatraju da je zdravstvo zbog novih tehnika i lijekova sve skuplje, a to nije moguće pratiti jer su doprinosi ionako preveliki. Postoje dvije mogućnosti: ili će se smanjiti razinu zdravstvenih usluga ili treba uvesti participacije za pacijente od kojih treba biti oslobođeno samo 10-20 posto najsiromašnijih. Pritom besplatno treba ostati liječenje u bolnicama. „Do sada niti jedna vlada nije pokušala riješiti ovu situaciju jer se boje, a kada vas je strah, tada nema reformi“, smatra Damir Kuštrak, predsjednik Uprave Medike.

Ono što je već sada očigledno, jest potreba konsenzusa prilikom izrade zdravstvene reforme. Ova godinu treba zaboraviti jer prije izbora niti jedna vlada neće ulaziti u tako osjetljivo područje, i time dati golemu priliku opozicijskim strankama. Ali upravo zato, ali i zbog realno lošeg stanja u bolnicama – postoji opći interes da 2008. bude godina velike zdravstvene reforme. Bez obzira kako će se prezivati idući ministar zdravstva, on će morati dobiti potpoiru većine političkih stranaka i socijalnih partnera. Obzirom na iskustvo koje pokazuje da je u ovoj zemlji postizanje konsenzusa oko bilo koje važnije teme istinski Sizifov posao – samo okorjeli mazohist može poželjeti biti predvodnik predstojeće zdravstvene reforme u Hrvatskoj.