Objavljeno u Nacionalu br. 605, 2007-06-19

Autor: Miljenka Čogelja

Trijumf slavonskog repera

Tata hip-hop bećarca

DALIBOR BARTULOVIĆ SHORTY, vinkovački hip-hoper, na Hrvatskom radijskom festivalu za pjesmu 'Marija' dobio je najviše glasova slušatelja i osvojio glavnu nagradu u kategoriji urbane glazbe

ZLATNA SLAVONIJA I CRNI HIP-HOP Shortyjeva glazba je specifična po tome što je u njoj spojio hip-hop, glazbu Afroamerikanaca, slavonski bećarac i tamburiceZLATNA SLAVONIJA I CRNI HIP-HOP Shortyjeva glazba je specifična po tome što je u njoj spojio hip-hop, glazbu Afroamerikanaca, slavonski bećarac i tamburiceVinkovački hip-hoper Dalibor Bartulović, poznatiji po nadimku Shorty, na nedavno održanom 11. Hrvatskom radijskom festivalu za svoju je pjesmu “Marija” dobio najviše glasova slušatelja i tako osvojio glavnu nagradu u kategoriji urbane glazbe. Ovaj 27-godišnji glazbenik publici je postao poznat prije tri godine, nakon izlaska njegova prvog albuma, kojeg je nazvao “1,68”. Ime albuma odgovara njegovoj visini, tj. metar i 68 centimetara, a zbog koje je dobio nadimak Shorty. U izdavanju albuma pomogao mu je poznati hip-hoper Edo Maajka koji je čuo neke njegove pjesme i pozvao ga da nastupi na njegovim koncertima. Na albumu “1,68” dvije su pjesme u vrijeme izlaska albuma bile na prvim mjestima gotovo svih radijskih top-ljestvica. Prva je “Zeka”, zabavna i poučna priča o zeki gangsteru ispričana u formi basne. Otvoreni radio proglasio je tu pjesmu najčešće sviranom pjesmom u hrvatskom eteru, a po izlasku albuma, dugo je bila među prvih deset pjesama na gotovo svim hrvatskim top-ljestvicama. Druga pjesma s tog albuma, koja je također zauzimala visoka mjesta na top-ljestvicama, jest balada “Dođi u Vinkovce”. U njoj Bartulović u hip-hop uvodi tamburice i stvara nešto poput hip-hop bećarca, u kojem pjeva o ljubavi prema Slavoniji. Ta se pjesma zbog neobičnog spoja dvaju glazbenih stilova i emotivnog teksta spominje i kao neslužbena slavonska himna.

Bartulović je specifičan jer spaja glazbu američkih crnaca sa slavonskim bećarcima. Nije prvi glazbenik koji je spojio urbano i ruralno, ali je svakako prvi u glazbu američkog geta uveo tamburice i slavonsku narodnu glazbu. Etno glazba se sve češće isprepliće s mnogim glazbenim pravcima. U skladbi “Marija”, pobjednici Radijskog festivala, također miješa tamburašku glazbu i hip-hop. U tom singlu s njegova nedavno objavljenog albuma “Moj jedini način”, koristio je refren tamburaškog hita “Đenka”, a pjesmu je s njim otpjevala Vlatka Kopić Tena, pjevačica poznata u tamburaškim krugovima.

Bartulović smatra da ga korištenje tamburica u hip-hopu čini jedinstvenim i drugačijim. O tome kaže: “Porijeklom sam Slavonac, volim tamburašku glazbu i ne sramim se toga. Po tome se razlikujem od drugih i radi toga me slušatelji vole. Na nastupima u Vinkovcima znam pozvati svoje tamburaše pa zajedno napravimo šou. Neki me možda zato smatraju seljačinom, jer spajam po nekima nespojive glazbene stilove, no ja na to gledam drugačije. Smatram da kada bih radio kao svi, nikada nitko ne bi čuo za mene. Ne stidim se toga odakle sam.”

Bartulović je hip-hop počeo slušati još u osnovnoj školi: “Bio sam u petom razredu osnovne škole i prijatelj iz razreda dobio je kazetu od nekoga iz Njemačke i to mi je bilo do ‘jaja’. Već smo onda počeli stvarati neke stvari na engleskom, ali od toga naravno nije bilo ništa. Neke druge stvari bile su mi važnije.”

U osnovnoj školi počeo je igrati nogomet, i kako kaže, treneri su ga smatrali izuzetno talentiranim. Igrao je u vinkovačkim klubovima Cibalija i Dilj, a jedno vrijeme je bio kadet u zagrebačkom Dinamu. Tada je, priča Bartulović, bio uvjeren da će se baviti samo nogometom no njegova namjera nije se ostvarila zbog jednog kobnog događaja: “Roditelji su mi govorili da završim školu, da imam neku sigurnost, ali ja sam bio uvjeren da ću biti nogometaš sa suprugom manekenkom. Najviše vremena sam provodio na nogometnom igralištu. Upisao sam se u srednju frizersku školu. I na to me nagovorila majka. Tada su frizeri dobro zarađivali pa je smatrala da bi bilo najbolje da to završim. Meni je bilo svejedno, bilo mi je samo bitno da mogu trenirati, a u frizerskoj školi nije trebalo puno učiti pa sam na terenu mogao biti koliko sam htio. Uz to, kad bismo imali tjedan namijenjen praksi, cijeli bih tjedan proveo na igralištu”.


SHORTY na primanju u pionire u Vinkovcima prije dvadesetak godinaSHORTY na primanju u pionire u Vinkovcima prije dvadesetak godina

Međutim, dogodila mu se nezgoda koja je prekinula tijek njegove karijere. Na jednom mu je treningu suigrač nezgodno naletio na koljeno i slomio ga. “Morao sam na operaciju. Kad sam se oporavio još sam se nekoliko puta pokušao vratiti nogometu, ali nisam uspijevao ništa napraviti pa sam odustao. Dvije godine nakon te operacije bio sam očajan. Nisam ništa radio i nisam znao što bih sa sobom. Majka mi je pronalazila razne fizičke poslove koje nisam htio raditi, a nisam ni pomišljao na to da postanem frizer.”

Kako nogometnu karijeru zbog teške ozljede koljena nije mogao nastaviti, uglavnom se, priča, smucao okolo s društvom. Dok se još bavio nogometom, na vinkovačkom se radiju Radio VFM počela emitirati prva slavonska radijska emisija o hip-hop glazbi “Black Thing”. Emitirala se gotovo deset godina i bila je druga takva emisija po slušanosti, odmah nakon izuzetno popularne emisije “Blackot rap show” koja se emitira na radiju 101. U emisiji “Black Thing”, priča, “repao” je svoje prve stihove i snimao prve hip-hop pjesme. S jednim prijateljem osnovao je prvu vinkovačku hip-hop grupu B2.

“Krajem 90-ih počeo sam pisati stihove. Jednostavno su izlazili iz mene. Pustio bih nekakav ‘beat’ koji me poticao na pisanje neke priče. S prijateljem Brkom osnovao sam B2. Zajedno smo snimili pjesmu “Miris novca” koja je postala prilično popularna. No, u jednom smo se trenutku razišli u mišljenju. On je htio pisati grublji, siroviji hip-hop, a ja sam htio da ono što radim želi slušati što više ljudi. Bilo mi je glupo raditi glazbu za koju sam mislio da će je na kraju slušati samo hip-hoperi. No, “Miris novca” i neke druge naše pjesme je čuo Edo Maajka. Pozvao me da gostujem na nekom njegovom koncertu. Edo Maajka je odličan lik. Pomogao mi je tim gostovanjima na njegovim koncertima. Davao mi je i lovu kad mi je trebalo. Kad je čuo moje pjesme, pozvao me da dođem u Zagreb. U stvari, da nije bilo njega, tko zna kako bi se sve to razvilo. Poslao sam demo Aquarius Recordsu, Edo Maajka ih je nazvao i rekao im da radim dobro i da preslušaju CD i tako je krenulo.”

SHORTY je na Hrvatskom radijskom festivalu u Hvaru oduševio publiku s pjesmom 'Marija'SHORTY je na Hrvatskom radijskom festivalu u Hvaru oduševio publiku s pjesmom 'Marija'Dok je trajala ta faza, u kojoj se pokušavate probiti u glazbi, izdati album, priča Bartulović, uglavnom je bio bez novca. Majka ga je pokušavala nagovoriti da počne raditi neki fizički posao, ali nije htio. “Roditelji su se brinuli, to je na neki način njihov posao, ali uvijek su me podržavali u svemu. Što god da sam radio, znao sam da imam njihovu podršku. Imam ju i sad. Pa i živim s njima, ali planiram se uskoro odseliti. Mislim iznajmiti stan sa zaručnicom.”

Roditelji su mu sada u mirovini. Kao dijete s bratom, sestrom, majkom i ocem živio je u blizini vinkovačke ciglane, u kojoj su i otac i majka radili. “Živjeli smo siromašno, na rubu egzistencije. Nismo baš puno imali. Možda će glupo zvučati, ali mi smo počeli malo bolje živjeti tek nakon rata. Otac je otišao u vojsku kao branitelj. Nakon rata je dobio vojnu mirovinu i stan od države. U tom stanu sada živimo nas troje. Brat živi u Zagrebu, radi kao konobar, a za sestru ne znam gdje se trenutno nalazi.” Uz sestru ga vezuje bolna priča, zamjera joj, kaže, dosta toga: “Sestra je dvije godine starija od mene. Udala se jako mlada i otišla živjeti kod muževe obitelji. Muž joj je bio pijanica i alkoholičar, tukao ju je i bio je grozan prema njoj i djeci. Imaju sedmero djece. S ocem sam jednom otišao kod njega da mu zaprijetimo da ju više ne maltretira, ali nije pomoglo. I ona je znala doći kod nas, ali bi se uvijek vraćala njemu i njegovoj obitelji. Prije dvije godine on se ubio, raznio se bombom. Djecu je, nakon toga, socijalna služba odvela u dom, nedaleko od Vinkovaca, što smatram da je dobro za njih. Gdje je ona trenutno, ne znam. Nisam ljut na nju, ali zamjeram joj puno toga."

Nesuđeni frizer i nogometaš

U osnovnoj školi Shorty je počeo igrati nogomet i kaže da su treneri smatrali da je izuzetno talentiran. Igrao je u Cibalij i Dilju, a bio je i kadet u Dinamu. Zanimao ga je samo nogomet, a srednju frizersku školu je upisao na nagovor majke. “Tada su frizeri dobro zarađivali pa je smatrala da bi bilo najbolje da to završim. Meni je bilo svejedno, htio sam samo trenirati”, kaže Bartulović. Međutim, dogodila se nezgoda koja mu je prekinula karijeru. Na jednom mu je treningu suigrač udario u koljeno i slomio mu ga.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika