Prije nekoliko dana na televiziji je prikazan prilog o trećem Pool Film Festivalu koji se održava u Ivanić Gradu, malom mjestu blizu Zagreba. Organizator festivala pohvalio se da će na njemu biti premijerno prikazana “Fontana života”, treće dugometražno ostvarenje kultnog američkog filmaša Darrena Aronofskog, koja zbog slabih rezultata na američkim kino blagajnama, preskače hrvatska kina i od četvrtka stiže izravno u videoteke. Veseli činjenica da na probuđenoj festivalskoj sceni Hrvatske svoje mjesto ima i mali Ivanić Grad, u kojem se zasigurno okupljaju veći filmski entuzijasti od 99 posto onih koji u obližnjem Zagrabu odlučuju o tome tko će dobivati državne pare, snimati filmove, upisivati filmske studije i organizirati skupe državne festivale koje je davno trebalo ukinuti.

Nažalost, fantastičnoj drami Darrena Aronofskog, čija je projekcija bila centralni događaj festivala, nije pomoglo ni uvrštenje u službeni program Venecijanskog filmskog festivala, a ne bi ni prikazivanje na platnu širine Ivanić Grada. Naime, dugo očekivani film autora “Pi” i “Rekvijema za snove” neviđeno je loš, toliko da je u njegovo postojanje povremeno uistinu teško povjerovati. Drvlje i kamenje baca se često po Hollywoodu i sklonosti njegovih financijskih moćnika da kontroliraju snažne autorske osobnosti, ali ne znam koji bi to europski fond, ministarstvo ili producent bacili u bunar 35 milijuna dolara, poput Warnera, kako bi posrnuli i golemim ambicijama nedorasli Aronofsky mogao diletantski izigravati Kubricka novoga tisućljeća?

Prepričavanje “Fontane života” uzaludan je posao, jer osim što je film uistinu teško razumljiv i prohodan, zakopan u šupljoj metafizici, prezir koji njegov autor iskazuje prema bilo kakvom vidu suvisle komunikacije s gledateljima, upravo je nevjerojatan i vrijedan obrnutog prezira. Pritom ne smeta činjenica da Aronofsky izbjegava konvencionalno pričanje priče. Brojni veliki autori izgradili su čitave opuse na odustajanju od klasične naracije, no svaki je od njih znao da mora ponuditi neki drugi model izlaganja kojim će svoje stilske i sadržajne ambicije uokviriti u suvislu filmsku cjelinu. Skup ušminkanih scena Darrena Aronofskog koje vrlo mutno problematiziraju besmrtnost i vječnost, vremenski rastegnute na otprilike 1000 godina, ne posjeduje ama baš nikakav autorski koncept koji će ih organizirati u film vrijedan sata i pol vaših života.
Kako je ugledni Aronofsky, autor kultnog prvijenca “Pi” i respektabilnog “Rekvijema za snove”, uopće mogao snimiti pretencioznu grozotu “Fontanu”, posvetivši joj, s prekidima, dugih 7 godina života?

Bojim se da je “Fontana života” jedno od onih djelaca koja potvrđuju tezu da se u svakom uspjehu krije zrno neuspjeha. Već prvi film Darrena Aronofskog, spomenuti “Pi”, patio je od nekih boljki koje su “Fontani” donijele jedinicu, samo što ih, zaneseni načinom na koji je produciran, nismo željeli vidjeti. Smiješnih 60.000 dolara vrijedan “Pi” je jedan od onih snažnih, ultraniskobudžetnih prvijenaca, poput Smithovih “Trgovaca” (27.000 dolara), Nolanova “Following” (6.000 dolara) ili Rodrigezova “El Mariachi” (7.000 dolara), čija je hrabrost unaprijed učinila sve kritike zločestim. Ipak, nakon “Fontane” sve se više čini da je i “Pi” patio od nesrazmjera između goleme pretencioznosti ne osobito artikulirane priče, prožete popularnom vjerskom mistikom i numerologijom, i ne baš tako golemog redateljeva talenta. Isto vrijedi i za “Rekvijem za snove”, mučnu i vizualno sjajnu, no odveć jednoznačnu priču o ovisnosti, u kojoj je Aronofsky pritajenu sklonost spotovskoj estetici zamaskirao u poniranje u narkomansku psihu. Ukrako, koliko god njegovi raniji filmovi bilo dobri, Aronofsky je od početka plesao na tankoj granici između umjetnosti i kiča, koju je napokon prešao u kriminalnoj “Fontani života”, djelcu koje izgleda kao da ga je režirao netko od propalih narkomana iz “Rekvijema za snove”, neposredno nakon što je na cesti našao DVD izdanje Kubrickove “2001. Odiseje u svemiru”.

Netko će možda prebacivati krivnju za loš film na producente, no ta priča baš i ne pije vodu. Čovjek u najboljim godinama, poput Aronosfkog, koji je pokazao da sa 60.000 dolara može snimiti dobar film, jednostavno ne bi potrošio 7 godina na takvu glupost, da je baš tako veliki kapacitet i talent, osobito ne u doba kada mu digitalna tehnologija omogućuje jeftinije i neovisnije snimanje no ikada.

Visoka prosječna ocjena od 7.7, kojom su posjetitelji IMDb-a nagradili “Fontanu”, sugerira kako brojni filmofili još uvijek misle da je za kvalitetu dovoljno biti drukčiji. Od čega? Povijest filma krcata je ovakvim “drukčijim” filmovima, koji su u žiži interesa dok su njihovi autori u trendu, no čim se pojave neki još “drukčiji” konkurenti, padaju u zasluženi zaborav, iz kojega ih eventualno jednoga dana izvuče neko kopanje po filmskom trashu.

PRESTIŽ

CONTINENTAL FILM
PrestižNakon narativno konvencionalnijih filmova “Nesanica” i “Batman-početak”, autor kultnog “Mementa” Christopher Nolan u “Prestižu” se ponovno okrenuo eksperimentiranju s pričom. Prezentirajući mitski sukob dvojice viktorijanskih mađioničara narativno zakučasto, Nolan je vratio naklonost filozofski orijentiranih kritičara koji su iz “Prestiža” iščitali svašta, posebno uživajući u pronalaženju poveznica između magije i filma. Koliko god bio tajnama zavodljiv i vizualno fantastičan, Nolanov vrlo dobar film pati od površne dramaturgije i nimalo profiliranih likova i nije toliko dubok i velik koliko se nekima učinilo, baš kao ni “Memento”, čijom se obrnutom naracijom puno vještije okoristio Gaspar Noé u “Nepovratnom”.
The Prestige, am.-brit. fant. drama, 2006.
R: Christopher Nolan
GL: Hugh Jackman, Christopher Bale, Michael Caine, Scarlett Johansson
FILM: 4
DVD: 3
MALA MISS AMERIKECONTINENTAL FILM
Mala Miss Amerike“Mala Miss Amerike” je dobar mali film koji golemu reputaciju može zahvaliti ponajprije odličnom marketingu i kroničnom nedostatku inteligentnih komedija, pa tek onda vlastitoj kvaliteti. U “Maloj Miss Amerike” sve štima - režija je uredna, likovi zanimljivi, a izrugivanje američkoj opsjednutosti uspjehom šarmantno i efektno. Ipak, izuzev glumaca, koji su jedan bolji od drugoga, ništa nije odlično i vrijedno baš tolikih pohvala. Ili je film možda ipak trebalo gledati davno prije no što ga je Fox Searchligh na Sundanceu kupio za 10 i pol milijuna dolara i krenuo pumpati atmosferu, namirisavši u maloj, poštenoj i šarmantnoj humornoj drami intelektualni hit o nenormalnosti normalnih i normalnosti disfunkcionalnih obitelji?
Little Miss Sunshine, am. humor. drama, 2006.
R: Jonathan Dayton, Valerie Faris
GL: Abigail Breslin, Gregg Kinear, Toni Collette, Alan Arkin, Steve Carrell
FILM: 3 i pol
DVD: 3

TAXIDERMIADISCOVERY
TaxidermiaDrugi cjelovečernji film mađarskog redatelja Györgyja Pálfija “Taxidermia”, prikazan na Zagreb Film Festivalu, odavno je stekao kultnu reputaciju. Kako i ne bi - prizori seksualnog općenja sa svinjom, samozadovoljavanja, povraćanja i prepariranja valjda tonu teškoga oca, bizarnošću nadmašuju sve viđeno u oficijelnoj kinematografiji. Nažalost, Pálfijeve ambicije iscrpljuju se na razini nizanja neviđenih perverzija, pa je priča o trima generacijama psihičkih bolesnika u jednoj mađarskoj obitelji besmislena, usiljena i nimalo duhovita. Sve u svemu, vječito pomodna provokacija radi provokacije, namijenjena ponajprije onima koji u svakom izmetu poslaganom po podu neke galerije automatski vide umjetničku instalaciju vrijedniju od izvrsne figurativne slike.
Taxidermia, mađ.-austr.-franc. drama, 2006.
R: György Pálfy
GL: Csaba Czene, Gergely Trócsányi, Piroska Molnár
FILM: 2
DVD: 2

OSTALI NOVITETI: NEKI TO VOLE VRUĆE - CONTINENTAL FILM
KRVAVI DIJAMANT - CONTINENTAL FILM
HEIDI - CONTINENTAL FILM
DOMAĆIN - DISCOVERY
U POTRAZI ZA SREĆOM - BLITZ
PRAVDA IZA REŠETAKA - BLITZ
DJELATNIK MJESECA - BLITZ