NEVEN KEPESKI, glavni urednik teen magazina OK, DARIO ZRNO, glavni urednik GamePlaya, IVAN PALIJAN, glavni urednik KlikaHrvatsko novinarstvo više nije isto. U zadnjih desetak godina pojavio se niz novih novina, uglavnom autentičnih hrvatskih proizvoda, koje drukčije tretiraju čitatelje i teme. One prvenstveno žele biti zanimljive, zabavne, dinamične i čitane, neke kritične i provokativne, ali uvijek žele zadovoljiti određeni dio čitalačke publike i - preživjeti na tržištu. Novine teže financijskoj neovisnosti, a urednici ih tretiraju kao svaki drugi proizvod na tržištu. Time se promovira ideja novinarstva kao biznisa, kojoj kritičari i medijski teoretičari prigovaraju dvije stvari: problem krupnog vlasništva, koje po njima kroji uređivačku politiku, te zanemarivanje odgojnih i obrazovnih funkcija.

Taj trend počeo je 1998. Jutarnji list, prvi novi dnevnik u Hrvatskoj, a slijedili su ga i ostali listovi. Iako se u grupu novina koje kreiraju javno mnijenje ubraja i Nacional, kao najutjecajniji opinion maker u Hrvatskoj, u ovom istraživanju zbog pristojnosti smo izostavili prilog o news magazinu NCL Media Grupe. Jutarnji list pokrenut je kad je HDZ kontrolirao većinu dnevnih novina i ubrzo je postao najutjecajniji mđu njima. Dnevna tiraža tog izdanja EPH vrti se oko 90 tisuća primjeraka, a izdanja petkom i subotom premašuju 120 tisuća. Njegovi čitatelji uglavnom su mlađi, obrazovaniji urbani ljudi. Razotkrio je niz političkih afera, a najznačajniji je slučaj Ankice Lepej, službenice Zagrebačke banke koja je otkrila stanje na računu Ankice Tuđman. Za najveću prednost Jutarnjeg lista, njegovu urbanu orijentaciju, najzaslužniji je glavni urednik Tomislav Wruss, diplomirani komparatist i bivši rock kritičar omladinskog tjednika Polet, koji ga uređuje od prvog dana.

TOMISLAV WRUSS, glavni urednik Jutarnjeg lista, na čelu je tog nautjecajnijeg dnevnika od prvog broja i najzaslužniji je za njegovu urbanu koncepciju "Jutarnji list bio prvi masovni nacionalni dnevni izvor informacija u Hrvatskoj koji je imao otklon i bio neovisan od vlasti", objasnio je Wruss. "Također, odmah se nastojao, iako je svaka kritika vlasti bila tumačena kao disidentstvo, pozicionirati kao neovisan, a ne opozicijski list. Zato je i privukao širi krug čitatelja, bez obzira na njihovu političku orijentaciju. Političko okruženje u Hrvatskoj natjeralo nas je da napravimo drukčije novine od onih kakve smo htjeli. Ideja je bila da stvorimo prve novine televizijskog doba. Bili smo svjesni da smo u spektakulariziranoj zbilji i personaliziranoj politici, da politika više nije dominantan interes novina, nego ravnopravna drugim temama, i na kraju, da se nacionalni fokus na sve teme raspršio od lokalnog do globalnog. Na žalost, politika je prevladala, pa se i Jutarnji list zapravo bavio tim četvornim kilometrom od Markova trga do Pantovčaka. Bilo je to nešto novo, nakon čega je dokrajčen onaj sustav vrijednosti po kojem na tržištu postoji polarizacija na ozbiljne i bulevarske dnevne novine, tabloide i broadsheete, od kojih se jedni bave politikom, vanjskom politikom i ekonomijom, a drugi crnom i ružičastom kronikom, skandalima, sudbinama malih ljudi i susjedstvom".

Wruss je naveo jezik Jutarnjeg lista kao jednu od važnijih inovacija: "Konkurencija je bila osuđena na birokratsko-propagandni jezik institucija, barem u političkom izvještavanju. Nastojali smo izvještavati hladno, gotovo agencijski, a onda stvoriti kontekst u kojem se protagonisti na političkoj sceni sami ogoljuju svojim izjavama i postupcima."

Jutarnji list mnogi spominju kao dnevnik koji je utjecao na promjenu vlasti u Hrvatskoj 2000. Postavio je nove standarde u praćenju sportskih tema i prekinuo s konvencionalnom hijerarhijom vrednovanja događaja po kojem je politika na prvom mjestu. Bio je prvi dnevnik koji je počeo izlaziti u boji, prije nekoliko godina prvi je pokrenuo trend kiosk-izdavaštva, a po mišljenju glavnog urednika uveo je hrvatsko novinarstvo u razdoblje entertainment novinarstva. No kritičari prigovaraju Jutarnjem listu uvođenje spektakularizacije u prezentaciji tema, posebno kulturnih, čime je po njihovu mišljenju utjecao na srozavanje kriterija u društvu.

BORIS TRUPČEVIĆ, glavni urednik najtiražnijeg hrvatskog dnevnika 24 sataNakon dvije i pol godine izlaženja dnevni list 24 sata je s novom formom kratkih vijesti, cijenom od samo tri kune i snažnim marketinškim nastupom uspio postati najčitaniji dnevni list. Otkad je urednik Boris Trupčević, nekadašnji novinar Arkzina i Jutarnjeg lista, list se počeo prodavati u više od 130 tisuća primjeraka. "24 sata nije reakcija na druge novine, nego odgovor na potrebe čitatelja koji trebaju brze, kratke i sažete informacije, bez praznog hoda", kaže Trupčević. "Oni se žele zabaviti, žele jezik koji razumiju, a ne žele da ih zamaraju stvarima koje ih ne zanimaju".

Trupčević ne smatra da su kratki tekstovi na malom formatu znak manje kvalitete: "Neki grčevito brane novine tradicionalnog tipa s dugim tekstovima, dok drugi smatraju da je vrijeme takvih tekstova prošlo i da je budućnost u kratkoj formi. U cijelom svijetu mediji se segmentiraju - jedni čitatelji žele jedno, drugi drugo. Novine popularnijeg profila zauzimaju veći dio tržišta, a ozbiljnijeg profila manji dio. Mislim da svi miješaju žanrove pa one novine koje se smatraju ozbiljnijima rabe tabloidne elemente i nisu se još profilirale." Trupčević ne misli da su tiražniji mediji površniji: "24 sata je tiražan, ali ne i površan. Ne vidim relaciju između uspjeha i površnosti. Što je tiraža veća, i odgovornost je veća, a ne moć."

Trupčević opravdava i to što 24 sata na naslovnici forsira vijesti iz crne kronike: "Svim medijima svijeta dominiraju negativne vijesti jer najbolje prodaju novine. Mi smo neko vrijeme pokušavali to preokrenuti i pozivali smo čitatelje da nam se javljaju s pozitivnim pričama, ali je odaziv bio nikakav. Možda je to i lijenost medija jer krv prodaje, a onda svi automatski nasrću s tom krvlju", kaže Trupčević koji demantira i tvrdnje da takve novine zatupljuju čitateljstvo. "To su sve paušalne ocjene. Mi jako pazimo što i kako radimo u svojoj kratkoj, a najzahtjevnijoj formi. Kratki tekst može biti kvalitetniji".

DUBRAVKA TOMEKOVIĆ, glavna urednica Glorije, u društvu s američkom glumicom Kate BlanchetTiražno najuspješniji i najisplativiji tjednik u Hrvatskoj je ženski magazin Gloria, također izdanje EPH, koji se svakog tjedna prodaje u više od 80 tisuća primjeraka. Riječ je o zanatski dobro napravljenom i upakiranom proizvodu, koji se može nazvati autentičnim hrvatskim brandom. Licenca za tjednik nije kupljena od poznatih svjetskih kuća, kao što su Elle ili Cosmopolitan, nego je nastajala prilagođavanjem hrvatskom tržištu. To je rezultiralo stalnom čitateljskom publikom i stabilnom tiražom, no s druge strane i kritikama po kojima Gloria izborom glamuroznih tema stvara lažnu sliku o hrvatskom društvu.

Dubravka Tomeković s Hillary Clinton, kandidatkinjom za predsjednicu SAD-aNa takve kritike glavna urednica Dubravka Tomeković odgovorila je da "u mnogim, navodno ozbiljnim novinama viđa puno površnih i diletantskih obrada ozbiljnih tema". "Procjenu je li glamur lažan ili stvaran prepuštam protagonistima društvenog života, a Gloria je samo njegov kroničar, kojeg prije svega zanimaju činjenice", kaže. "Čitatelji će iz njih i bez našeg mišljenja znati donijeti svoje zaključke".

Gloria je osnovana u veljači 1994. kao dvotjednik na novinskom papiru u crno-bijelom tisku. Prva je urednica bila Sina Karli, a Dubravka Tomeković Gloriju je preuzela u ožujku 1996. Ubrzo su prešli na današnji format magazina u boji. Kaže da jedini u Hrvatskoj u impresumu transparentno objavljuju nakladu, koja u prosjeku iznosi 130.000 primjeraka. Ima 35 zaposlenih, koji rade Gloriju, Gloriju IN (dodatak Jutarnjeg lista) i novo luksuzno izdanje Gloriju Glam.

"Glorijini novinari i fotografi prisutni su na domaćim i svjetskim događanjima, donose ekskluzivne priče i intervjue i imamo reputaciju magazina kojem se vjeruje", kaže Dubravka Tomeković, dodajući da je tajna uspjeha u tome što od prvog broja znaju komu se obraćaju. "Kad znate tko vam je čitateljska publika, pola problema ste riješili. Gloria ima jasno definiranu i postojanu koncepciju, koja se s godinama nadograđivala, ali ne i mijenjala, te prepoznatljiv vizualni identitet. Novine su proizvod koji, poput kreme za lice, cipela ili torbica, treba prodati. Što je proizvod bolji, ljepši i kvalitetniji, to je uspješniji. Osnovno je pravilo da u Gloriji poštujemo svoje čitatelje, da ih ne varamo nego donosimo istinu koja često ima dva lica. Gloria profesionalno i odgovorno pristupa svakoj temi pa vjerujem da je i to razlog što smo najtiražniji hrvatski tjednik."

"Najteže je s lakoćom ispisati suvislu, zanimljivu i aktualnu priču, a one koje objavljujemo u Gloriji uvijek moraju biti takve", kaže njena glavna urednica. Uz to, Gloria inzistira na raskošnoj vizualnoj prezentaciji i među prvima je inaugurirala poseban tretman fotografije i fotografa.

"Prvi smo počeli objavljivati legalno kupljene fotografije stranih agencija, umjesto da ih izrezujemo i skeniramo iz drugih magazina, što je dotad bila uobičajena praksa", kaže. Također, bili su prvi tjednik koji je 1999. napravio svoje web izdanje. Prvi su lansirali svoj shopping vodič - Gloria IN, koji već dvije godine subotom izlazi kao dodatak Jutarnjem listu. "Naposljetku, bili smo prvi hrvatski tjednik koji je licencno, prije četiri godine, počeo izlaziti u Srbiji", nastavlja, "čime smo dokazali da koncepcija Glorije nadilazi lokalne okvire.“

"Do osnutka tjednika Business.hr uvriježilo se mišljenje da su poslovne novine dosadne, vrlo ozbiljne i jako pametne te da sesluže jezikom koji je teško razumljiv običnim ljudima", rekla je Đurđica Klancir, glavna urednica vodećeg poslovnog tjednika Business.hr. "Također, smatralo se logičnim da su poslovne novine u prijateljskim odnosima s poslovnom scenom, znači, biznismenima. Naš je zadatak bio da pokažemo da poslovne novine mogu biti zabavne, zanimljive, uzbudljive i provokativne, te da se o tim temama može pisati jednostavno i razumljivo."

Švedska kompanija Bonnier na hrvatsko medijsko tržište donijela je nekoliko novosti - transparentnu cjenovnu politiku za reklame i sustav individualne pretplate. Danas imaju pet tisuća pretplatnika te izjednačen status direktora tvrtke i glavne urednice, što znači da direktor ne može glavnoj urednici dati otkaz. Izabrali su Đurđicu Klancir kao glavnu urednicu zbog njezine reputacije kritičke novinarke, koja je karijeru počela u omladinskom tjedniku Polet, a zatim je nastavila u Danasu i Globusu. Business.hr bio je prvi tjednik tiskan na novinskom papiru. Zahvaljujući inovativnom i preglednom dizajnu, kaže, koji je osmislio poljski dizajner Jacek Utko, glavni Bonnierov dizajner, srušili su predrasude o poslovnim novinama kao vizualno nezanimljivima, u kojima se objavljuju samo male sličice sredovječnih muškaraca u crnim odijelima s kravatama.

Za nepune dvije godine profilirali su se u vodeći i kritički orijentirani poslovni tjednik, koji nema svoje miljenike u poslovnom svijetu. Istodobno su krenuli s web stranicom, što u to doba nije bilo uobičajeno u Hrvatskoj, a taj je portal ubrzo postao vodeći u zemlji. U tvrtki je 70 zaposlenih, od toga su polovica novinari, a pola radi u tele prodaji i marketingu.

Na pitanje utječe li krupni kapital na izbor i način obrade tema, odgovorila je da je na početku bilo pritisaka, upozoravajućih telefonskih poziva i pokušaja da se s marketingom naprave stanoviti aranžmani. S druge strane, u prodaji je rasla nervoza zbog straha da će zbog takva beskompromisnog stava izgubiti oglašivače. "Neki su pretplatnici otkazali pretplatu, prekinuti su neki poslovni ugovori s oglašivačima, a neke tvrtke više nam nisu htjele davati informacije", kaže. "Srećom, brzo se shvatilo da smo principijelni i da imamo hrabrosti objaviti istinu o svima. To je bio signal da ne ulazimo ni u kakve dogovore s velikim kompanijama, dakle, centrima financijske moći u Hrvatskoj, a u tome smo imali maksimalnu podršku našeg poslodavca. Danas dobivamo odgovore na neugodna pitanja od svih velikih kompanija, jedino nas ignorira Agrokor. Vjerojatno zbog teksta u kojem smo objektivno i argumentirano iznijeli zabrinutost dijela javnosti u vezi s metodama plaćanja te se zapitali je li dobro za državu da postoji tako moćan poslodovac umrežen u sve sisteme. Nadam se da će se s vremenom to promijeniti. No mi pišemo i pohvalno o pozitivnim inicijativama i uspješnim malim poduzetnicima."

Đurđica Klancir, glavna urednica vodećeg poslovnog tjednika Business.hrĐurđica Klancir smatra da Business.hr pokazuje kako novinarstvo u Hrvatskoj ne smije biti samo biznis u kojem se teme tretiraju kao tržišna roba, nego promovira "onu praideju neovisnog novinarstva u kojem se objektivno i argumentirano informira javnost". "Mnogi smatraju da više nema takvog novinarstva jer je arhaično i da je danas vodeću ulogu preuzeo marketing, dok tekstovi samo služe da popune praznine između reklama", kaže. "No Bonnieri i dalje vjeruju u moć tog pravog, arhaičnog pranovinarstva i žele ga podržati, a rezultati tjednika Business.hr to potvrđuju."

Ako su u 24 sata prepoznali što čitatelj hoće, u tome je uspjela i izdavačka kuća NCL Media Grupa s novinama News koje izlaze u 12 regija s nakladom od 720 tisuća primjeraka, pri čemu se svaki od njih čitateljima dostavlja u poštanski sandučić. "News, prve prave besplatne novine u Hrvatskoj, pokrenut je zato što malo ljudi čita novine jer nemaju dovoljno novca. Novinska informacija drukčije se percipira - može se pročitati nekoliko puta i ostavlja različit dojam od informacije koja se dobiva gledajući televiziju ili slušajući radio. News su najtiražnije novine u našoj zemlji. Zagrebačko izdanje Newsa izlazi tjedno, a u ostalim regijama dvotjedno. Pokrivene su dvije trećine Hrvatske, a ove godine proširit ćemo izdanje na još nekoliko regija”, kaže glavni urednik Aleksandar Stajčić, diplomirani novinar koji vodi News više od dvije godine. Svaki News ima 48 stranica, od kojih se 32 stranice s nacionalnim sadržajima pojavljuju u svim izdanjima i uređuju se u Zagrebu, dok se na ostalih 16 obrađuju teme iz svake regije zasebno i uređuju ih regionalne redakcije. "News je orijentiran na regiju jer su ljudima najvažnije vijesti iz najbliže okoline. Budući da dolazimo u sve domove, biramo teme zanimljive najširem čitateljstvu i nastojimo biti što jasniji. Ne namećemo stavove i ne bavimo se žutilom", ističe Stajčić.

ALEKSANDAR STAJČIĆ, urednik Zagreb Newsa, s predsjednikom RH Stipom MesićemTvrdnje da je News namijenjen umirovljenicima Stajčić demantira: "News je namijenjen svima. Novinari Newsa su mladi, imaju oko 30 godina i uvijek biramo teme koje nam se čine najvažnijima. Ponekad se odnose na umirovljenike, a ponekad na poduzetnike, no uvijek moraju biti zanimljive najširoj publici." News se razlikuje od ostalih besplatnih novina po tome što ne preuzima tekstove iz drugih listova nego nastoji kreirati vlastite teme i objavljivati vlastite intervjue. “News u svakom broju samostalno kreira sadržaj, kao što u rubrici 'Što biste vi' pitamo osobe iz javnog života što bi učinili na mjestu određenog političara. Zovemo i čelnike oporbe da komentiraju neki postupak premijera. Intervjui su autentični, ne preuzimamo ih. Istaknuo bih i rubriku ‘News pomaže’ u kojoj organiziramo humanitarne akcije. U njih se uključuje, zahvaljujući rekordnoj nakladi u Hrvatskoj, velik broj čitatelja tako da smo u nekoliko desetaka akcija prikupili više od milijun kuna", kaže Stajčić.

Nedavno je objavljen stoti broj Zagreb Newsa. Tim povodom Stajčić je izjavio da su novine čitatelji jako dobro prihvatili i da gotovo nema nikakvih prigovora. "Oni rijetki prigovori najviše se odnose na pojavljivanje Milana Bandića, no što možemo kad imamo hiperaktivnog gradonačelnika koji prisustvuje svakom događaju u Zagrebu."

IVAN PALIJAN, glavni urednik Klika koji opušteno i s humorom piše o seksu, autima, filmu i muziciU srpnju 2001. objavljen je prvi broj Klika, u vrijeme kad su Britanijom i mnogim drugim zemljama počeli dominirati muški magazini poput FHM-a, Maxima i drugih. "Utemeljitelj Klika bio je pokojni Vladimir Tomić koji je napustio EPH i odlučio pokrenuti lifestyle magazin. Učili smo iz britanskih magazina, FHM-a, Maxima, GQ, Arene, ali i filmskog magazina Empire, tako da od svakog uzmemo ono najbolje i stvorimo jedinstveni magazin", kaže Ivan Palijan, glavni urednik Klika. "Mi smo se bavili i seksom, i filmom, i autima, i glazbom, svime što zanima čitatelje od 15 do 45 godina. Ideja je bila da privučemo širok krug čitatelja. Klik se od prvog dana percipirao kao muški magazin zbog naslovnica na kojima su zgodne mlade djevojke. Zbog našeg malog tržišta htjeli smo napraviti hibrid i privući što više čitatelja tako da smo mi i entertainment i lifestyle magazin. Ljudi su najprije prepoznali naš jedinstveni humor", objasnio je Palijan.

Palijan kaže da se magazini vole podcjenjivački odnositi prema svojoj publici ili im podilaziti, ali u Kliku su odlučili da se publici obraćaju "kao svom prijatelju". Tiraža i analiza rezultata govore da su uspjeli. "Vidjeli smo što ljudi vole i shvatili da su to savršeno normalni ljudi bez obzira na to što se Klik bavi i rubnim, bizarnim temama, recimo na području seksa, pa se stoga mislilo da su čitatelji Klika neki otkačeni tipovi. Međutim, naša čitateljska publika je savršeno normalna, slušaju Hladno pivo i Red Hot Chili Pepperse i idu u kino. Naša je publika stara između 20 i 29 godina, dvije trećine su muškarci, a jedna trećina žene. Nas čita 18 posto muškaraca od 20 do 29 godina, po čemu smo prvi u Hrvatskoj. Gledajući i muško i žensko čitateljstvo, nas čita 12 posto populacije od 20 do 29 godina što opet nema nitko u Hrvatskoj", ističe Palijan.

Prve dvije godine Klik nije forsirao domaće djevojke na naslovnicama nego inozemne, a nakon Palijanova dolaska za glavnog urednika 2003. na naslovnicama su se počele pojavljivati isključivo domaće djevojke. "To je inozemni trend, gdje su muški magazini isprva forsirali naslovnice s Jennifer Lopez, Beyoncé Knowles i Anom Kurnikovom, da bi nakon toga počeli na naslovnice stavljati ‘no-name’ cure iz susjedstva, pri čemu svi idu na laganu verziju Playboya", kaže Palijan. "Svi stranci koji dođu ovamo guraju svoja licencna izdanja i ne žele se gnjaviti s istraživanjem domaćeg tržišta, iako kod nas domaća izdanja bolje prolaze nego licencna."

Ipak, Klik nije došao na glas kao radikalni magazin, ni u pogledu seksa, ni u pogledu bilo koje teme. "Ljudi su se navikli, kad smo prvi puta stavili psovku na naslovnicu, bio je to naslov uz Russella Crowea koji je glasio ‘Tip ševi sve živo’, a iz odjela za prodaju oglasa su nam rekli kako ne možemo staviti taj naslov. No mi smo ga stavili i ljudi su se navikli. Tada smo puno psovali, i u naslovima i u tekstovima, i na to su se ljudi navikli. Željeli smo provocirati čitatelje, pokazati im da mi govorimo njihovim jezikom, a hrvatski jezik je poznat po psovkama. Nakon nekog vremena prestali smo koristiti psovke jer više nije bilo efekta", tvrdi Palijan.

DARIO ZRNO s Kazunorijem Yamauchijem, najboljim japanskim autorom igaraEfekti, ali vizualni, mogu se naći u mjesečniku GamePlay pokrenutom prije četiri godine da popuni rupu na hrvatskom tržištu, gdje nije bilo magazina za konzolaške igre koje treba razlikovati od računalnih igara. Dotad je postojao magazin PSX posvećen PlayStationu, a 90 posto ljudi iz tog magazina došlo je u NCL Media Grupu kako bi napravili multiplatformske novine koje će pokriti sve igraće platforme bez računalnih igara, a poslije i s njima. "Čini nam se da ljudi u Hrvatskoj vole tehniku i vole se igrati videoigrama. Prema podacima iz Sonyja, najpopularnija konzola na hrvatskom tržištu još je uvijek PlayStation 2 s ukupnom prodajom većom od 120 tisuća konzola, a procjenjuje se da 200 tisuća ljudi u Hrvatskoj ima barem jednu konzolu u svom domu, pri čemu ne računamo računala. Njima je trebalo dati neki sadržaj, a 80 posto novinara magazina GamePlay ima 20-godišnje iskustvo igranja, od nekadašnjih kućnih računala kao što su Commodore 64 i ZX Spectrum pa do danas. Smatramo da su naši komentari o igrama vrijedni zato što smo potkovani znanjem, a naši suradnici pišu već deset godina o igrama i stekli su veliko iskustvo", kaže Dario Zrno, glavni urednik magazina GamePlay.

Ciljna skupina, kaže Zrno, nisu samo klinci, nego tinejdžeri do 16 godina te čitatelji od 18 do 27 godina. "Prosječna dob gamera do prije nekoliko godina u Europi je bila 28 godina, a ove je godine viša od 30, i taj prosjek stalno raste. Stariji igrači ne odustaju zato što dolaze nove, naprednije tehnologije, koje donose nove stupnjeve virtualnog iskustva. Novi proizvodi poput Nintendo Wii donose novo tržište, a to su, kako u Nintendu kažu, oni od pet do 85 godina. Oni su se donedavno bojali igara, a sada će prvi put uzeti u ruke Wiimote, koji služi kao daljinski upravljač za igranje igara", objasnio je Zrno koji kaže kako je GamePlay i edukativni magazin: "Cijeli svijet je proizvodnju igara shvatio vrlo ozbiljno pa je tako jedan francuski ministar nedavno dao podršku studijima za proizvodnju igara u Francuskoj rekavši da tomu treba težiti. Kod nas je to još uvijek na razini razmišljanja kako je to nešto jeftino, za klince. To nije istina. Postoje loše igre kao što postoje loši filmovi, loša glazba i loše knjige."

NEVEN KEPESKI, glavni urednik magazina OK"Uspjeh mjesečnika OK temelji se na konceptu total teen magazina te na dvosmjernoj komunikaciji, što znači da sami tinejdžeri kreiraju sadržaj", kaže njegov glavni urednik Neven Kepeski. "To znači da pokriva sve interese tinejdžera, od ljubavi, prijateljstva i problema odrastanja do zabave. Tinejdžerska publika vrlo je zahvalna jer propituje svijet oko sebe i traži odgovore, koje u mnogim situacijama ne može dobiti ni od roditelja, ni od nastavnika, ni od medija. Magazin OK pokušava detektirati njihove probleme i zatim im ponuditi odgovore na sva njihova pitanja. Također, nudi im mogućnost izražavanja - naši čitatelji crtaju, fotografiraju i pišu priče. Već godinama imamo natječaj za najbolju priču iz tinejdžerskog života. Mjesečnik OK je autentični, hrvatski novinarski brand, koji ima jedinstvenu formulu kakva ne postoji nigdje u Europi."

Kepeski kaže da je za uspjeh magazina OK bilo važno i to što su uspjeli pomiriti sve ideološke razlike. Glavni urednik Neven Kepeski ima rokersku prošlost: osnivač je Psihomodo popa, za vrijeme studija radio je u omladinskom tisku, a zatim je pokrenuo i uređivao popularnu tinejdžersku TV emisiju “Briljanteen“. Predavao je u školi, zatim je magistrirao književnost i pripremao se za sveučilišnu karijeru. Zatim se vratio u novinarstvo, koje je "puno uzbudljivije od rada na fakultetu".

Taj tinejdžerski mjesečnik već je sedam godina najprodavaniji mjesečnik u Hrvatskoj i najjači teen magazin u tranzicijskim zemljama. Prodaje se u 50 tisuća primjeraka. Već dvije godine ima svoje izdanje u Srbiji, gdje se proda dodatnih 50 tisuća komada. Po mišljenju Kepeskog tržišni uspjeh demantira mišljenje da internet ugrožava tiskano novinarstvo. Po njemu je danas tinejdžersko novinarstvo u ekspanziji - mnogi veliki europski medijski brandovi imaju svoje tinejdžerske ekstenzije, primjerice, postoji Cosmo Girl i Elle Girl, te drugi. To znači, kaže, da se i u svijetu uočava kako su tinejdžeri izrazito jaka potrošačka publika.

Na upit da komentira kritike nekih roditelja koji smatraju da je OK zanemario odgojnu funkciju te da svojom površnom i spektakularnom koncepcijom nameće pogrešne uzore mladim čitateljicama, primjerice, usmjerava ih prema manekenstvu i udaji za nogometaše, Kepeski je odgovorio da magazinu OK odgojna funkcija nije na prvom mjestu. "Mi želimo biti informativni i zabavni, a tek na trećem mjestu odgojni", kaže. "Smatramo da se odgojem trebaju baviti druge institucije, znači, roditelji i škola. Svoje čitatelje tretiramo kao mlade, radoznale i pametne ljude, koji čitajući OK šire svoje granice. Naš magazin nije konzervativan, ali vodimo računa o tome da naši savjeti i preporuke budu u skladu s dostignućima suvremene pedagogije. Mislim da magazin OK pokazuje budućnost novinarstva: prodajući lifestyle koncepciju, pokazali smo da je moguće raditi visokotiražne novine, koje neće iznevjeriti pravila zanata."