PREMIJER IVO SANADER Novi hrvatski predsjednik Vlade 2004. bio je zanimljiv Slovencima zbog pitanja Piranskog zaljeva, štediša Ljubljanske banke i NE KrškoPredsjednik hrvatske Vlade Ivo Sanader bio je izravna meta prisluškivanja slovenske obavještajne službe 2004. dok je tadašnji oporbeni čelnik Janez Janša zapravo bio kolateralna šteta cjelokupne operacije slovenskih obavještajaca, potvrdio je za Nacional visoko pozicionirani hrvatski obavještajni dužnosnik. Hrvatski premijer Ivo Sanader bio je Slovencima zanimljiv jer su nastojali doći do informacija o njegovim planovima po pitanju parafiranog sporazuma Račan-Drnovšek koji je trebao riješiti granične probleme u Piranskom zaljevu, rješavanje statusa štediša Ljubljanske banke, te gospodarske pozicije Republike Hrvatske spram nuklearne elektrane Krško, rekao je za Nacional donedavni agent hrvatske Sigurnosno-obavještajne agencije SOA zadužen za Sloveniju. Politički sukobi u Sloveniji nastali posljednjih nekoliko mjeseci zbog međusobnih optuživanja o “crnim fondovima” slovenske obavještajne službe SOVA iz kojih su se navodno plaćale i usluge alternativnog liječenja slovenskog predsjednika Janeza Drnovšeka, potom razotkrivanje tajne lokacije slovenskih obavještajaca i zajedničkog djelovanja s njemačkom tajnom službom BND poprimile su i međunarodni skandal otkrivanjem da je SOVA još 2004. prisluškivala razgovore hrvatskog premijera Sanadera s tadašnjim slovenskim oporbenim čelnikom, a sada premijerom Janezom Janšom.

Kako su nam rekli izvori bliski SOA-i, hrvatski premijer mogao je biti prisluškivan na tri načina. Prvi je da se prisluškivanje provelo iz zajedničkog slovensko-njemačkog prislušnog centra na Dunajskoj cesti u središtu Ljubljane, zapravo stana u jednoj trokatnici u neposrednoj blizini slovenskog Telekoma. BND i slovenska SOVA realizirale su zajedničku operaciju nazvanu “Poslije 2000” i otvorili zajedničku kancelariju u centru glavnog grada Slovenije, u blizini sjedišta operatera Telekom. To im je omogućilo direktan pristup glavnom optičkom kabelu koji povezuje zemlje jugoistoka s državama središnje Europe. Drugi je način da se Sanader služio mobitelom u razgovorima s Janšom pa se razgovor vrlo lako mogao prisluškivati iz kombija slovenske tajne službe na nekoj uzvisini u blizini granice s Hrvatskom. Ako je to zaista bilo tako onda je priča i više nego zanimljiva. Radi se o istom tipu kombija s prislušnom opremom njemačke tvrtke iz Münchena “Rohde&Schwarz” kojeg su hrvatski granični policajci zaplijenili 6. siječnja 1998. s dvojicom pripadnika slovenske obavještajne službe na hrvatskom teritoriju u Dubravi Križovljanskoj.

U njihovom je Volkswagenu Transporteru 2,4D pronađen veći broj uređaja za prisluškivanje. Obavještajci su prekršajno kažnjeni i protjerani, kasnije je protiv njih pokrenut i kazneni postupak, a vozilo je zaplijenjeno i tek je nakon tri godine vraćeno slovenskom Ministarstvu obrane. Treća mogućnost je da se kao sredstvo za prisluškivanje koristio telekomunikacijski toranj na Trdinovom vrhu, odnosno Svetoj Geri kako Trdinov vrh zovu u Hrvatskoj, ali ne kao baza za prisluškivanje već kao sredstvo, jer su pripadnici slovenske postrojbe za elektroničko izviđanje napustili Svetu Geru sa zastarjelom opremom još 1998. Slovenski obavještajci na Svetoj Geri naslijedili su opremu bivše JNA koja je mogla pratiti vojne veze u Hrvatskoj do 1995. Međutim, Hrvatska je nakon rata krenula s instalacijom optičkih kablova, SAD su odobrile nabavu kripto zaštićene opreme koja štiti od prisluškivanja, pa su Slovenci imali teškoće u prisluškivanju Hrvatske vojske. Slovenci su potom nabavili kombije s visokosofisticiranom opremom za prisluškivanje.

ANGELA MERKEL I JANEZ JANŠA Njemačka kancelarka sa slovenskim premijerom: Nijemce je najviše zanimalo je li Sanader iskren o suradnji s HaagomO mogućnosti da su Slovenci uz pomoć Nijemaca prisluškivali Sanadera, treba reći da je njemačka nacionalna obavještajna služba BND postavila linije za prisluškivanje u Ljubljani i posljednje četiri godine surađivala je sa slovenskom obavještajnom agencijom SOVA kako bi prikupili informacije o zemljama bivše Jugoslavije, prvenstveno o ratnim zločincima, te utjecaju drugih obavještajnih službi u regiji. Slovenija je također željela nadgledati ovu vrstu komunikacije, ali to nije mogla učiniti bez financijske pomoći Njemačke.

Njemački interes za Hrvatsku bio je, prije svega, provjeriti vjerodostojnost Hrvatske u suradnji s Haškim sudom, te otkriti eventualnu umiješanost hrvatskog državnog vrha u skrivanju Ante Gotovine. Stoga ne treba uopće isključiti mogućnost zajedničkog slovensko-njemačkog djelovanja. Pored toga, Nijemci su pokušavali ući u trag Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću, jer su bili uvjereni kako unutar zemalja NATO- saveza postoje vjerodostojne informacije o njihovom skrovištu, ali ih se ne želi otkriti iz političkih razloga. U razgovorima s Janezom Janšom hrvatski premijer očito nije imao puno toga za skrivati, jer da su takvi razgovori bili povjerljivi i politički osjetljivi onda bi se Sanader kao bivši diplomat znao poslužiti sigurnom linijom odnosno tzv. crnim telefonom. U Hrvatskoj postoji 20-ak takvih telefona i imaju ga uz predsjednika još državni ministri, premijer, predsjednik Sabora, šef HIS-a i svi važniji veleposlanici Hrvatske u stranim državama. Takvi telefoni omogućuju razgovore kroz zaštićenu liniju. Telefon ima svoj ključ, odnosno sigurnosni kod pomoću kojeg se pročišćava linija. Nazove se željeni broj i sugovornika se obavijesti da ide “na sigurnu liniju” te se utipka “clear”. Tako se linija čisti od bilo kakvih upada sa strane, a nakon čišćenja na displayu aparata s jedne i druge strane piše “secure”.
ANTON ROP Slovenski premijer u razdoblju od 2002. do 2004., izjavio je ovih dana da nije naredio prisluškivanje Sanadera. To je nominalno možda i točno: ako je naredio tajnim službama da se bave Piranskim zaljevom i Krškom, jasno je da je Sanader tu morao biti predmet obrad Stranim obavještajnim službama sa sofisticiranom opremom nije preveliki problem prisluškivati telefonske razgovore s digitalnih telefonskih centrala koje pojednostavljuju prisluškivanje telefona. Naime, digitalna telefonska centrala je računalo s više korisnika. Takvom računalu može se izdati nalog da određene telefonske razgovore upućuje i trećoj stranci, tj. trećoj telefonskoj liniji na čijem je kraju magnetofon o kojem brine tehničar obavještajne službe.

Zbog skandala sa Slovenijom premijer Sanader uputio je Slovencima diplomatsku notu kojom traži punu istinu o tome je li ga prisluškivala SOVA. Pri tom je rekao kako je apsolutno nedopustivo prisluškivati čelnika oporbe, misleći na Janšu, no još je manje dopustivo prisluškivati premijera susjedne zemlje. Teško je očekivati da će Slovenci hrvatskom premijeru reći istinu o tome je li i zbog čega bio meta prisluškivanja, ali isto tako premijer Sanader bi trebao znati kako je prisluškivanje državnog vrha bilo koje zemlje legitimni cilj ako za to postoje razlozi nacionalne sigurnosti i ako se radi o zaštiti nacionalnih interesa bilo da su oni političke, gospodarske ili druge prirode. Hrvatski premijer bi trebao više vremena posvetiti vlastitoj sigurnosnoj kulturi i traženju objašnjenja od hrvatskih tajnih službi kako spriječiti da se ovakvi slučajevi ne dogode u budućnosti.