Objavljeno u Nacionalu br. 606, 2007-06-26

Autor: Dean Sinovčić

EKSKLUZIVNO IZ CHICAGA

Toni Kukoč - humana misija najveće europske zvijezde NBA-a

NAJBOLJI EUROPSKI KOŠARKAŠ SVIH VREMENA godinu dana nakon prestanka profesionalnog igranja košarke u Zagrebu će nastupiti u humanitarnoj utakmici za pomoć djeci oboljeloj od malignih bolesti

Nakon 15-ak godina igranja u američkoj košarkaškoj ligi Kukoč je prekinuo karijeru a trenutačno živi u Chicagu sa suprugom i dvoje djeceNakon 15-ak godina igranja u američkoj košarkaškoj ligi Kukoč je prekinuo karijeru a trenutačno živi u Chicagu sa suprugom i dvoje djeceGodinu dana nakon što je prestao profesionalno igrati košarku Toni Kukoč (38) dolazi u Zagreb kako bi odigrao humanitarnu košarkašku utakmicu. U organizaciji magazina Superkošarka, 3. srpnja u dvorani Cibone odigrat će se utakmica između Generacije '92 i veteranske momčadi Max Bears Croatia. Pri tome će se prvi put nakon 15 godina okupiti hrvatska reprezentacija koja je igrala finale Olimpijskih igara 1992. protiv najbolje američke košarkaške reprezentacije svih vremena. Sav prihod od ulaznica ići će u udrugu Krijesnica, za djecu oboljelu od malignih bolesti. Tim povodom razgovarali smo s Kukočem koji je iz te generacije najdulje opstao kao profesionalni košarkaš, i to igrajući u najtežoj i najzahtjevnijoj, NBA ligi.

Toni Kukoč, po mnogima najbolji europski košarkaš svih vremena, osvajao je naslove u svim momčadima u kojima je igrao. Igrajući za reprezentaciju Jugoslavije osvojio je juniorsko prvenstvo svijeta, dva puta prvenstvo Europe, jednom prvenstvo svijeta a igrajući za Jugoplastiku tri puta je osvojio košarkaški Kup prvaka. Otišao je u Italiju, potpisao za Benetton i 1992. osvojio prvenstvo Italije te srebrnu medalju s Hrvatskom na Olimpijskim igrama. Dok je igrao za Hrvatsku, osvojio je treće mjesto prvo na europskom a zatim i na svjetskom prvenstvu a nakon toga otišao je u NBA ligu, u Chicago, s kojim je tri puta osvojio titulu NBA prvaka. Nakon što je otišao iz Chicaga igrao je za Philadelphiju, Atlantu i Milwaukee te je prije godinu dana objavio kraj karijere.

Kukoč je ostao živjeti u Chicagu zajedno sa suprugom Renatom, 15-godišnjim sinom Marinom i devetogodišnjom kćeri Stelom. Posljednje četiri sezone igrao je u Milwaukeeju, koji nije daleko od Chicaga, što je Kukoču i njegovoj obitelji odgovaralo. Iako se činilo da će opušteno uživati u završetku karijere i bankovnom računu te igrati golf koji ga oduševljava, Kukoču nije svejedno što se događa s hrvatskom košarkom. Kao dio Generacije '92 potpisnik je pisma kojim se prije godinu i pol dana tražila smjena Danka Radića, predsjednika Hrvatskog košarkaškog saveza, smatrajući ga glavnim krivcem za neuspjehe hrvatske košarke. O situaciji u hrvatskoj košarci, sumiranju karijere i planovima za buduće privatne i obiteljske poslove, s Kukočem smo razgovarali uoči njegova dolaska u Zagreb.

NACIONAL: Prošla je vaša prva sezona bez profesionalnog igranja košarke. Neki sportaši završetak karijere ne mogu preboljeti, neki se udebljaju, neki nastoje ostati na neki način u sportu. Kako ste vi doživjeli završetak karijere?

- Ja sam malo deblji i malo sam u “outu”. Šalim se, nisam se puno udebljao, pet kilograma. Onog trenutka kada sam osjetio da tijelo više ne može trpjeti napore treninga, putovanja a zatim i igranja, odlučio sam prestati. Igranje je bio manji problem, treninzi i putovanja su bili veći. Više nisam razmišljao o igranju i sasvim sam normalno prihvatio činjenicu da završavam karijeru. Protekla godina dana mi je prošla vrlo sporo jer je zima hladna i ništa se ne događa. Drukčije bi bilo da živim u nekom toplijem gradu kao što su Miami, Orlando, Phoenix, Los Angeles ili Split, onda bi i godina brže prošla. Nešto bih radio, više bih igrao golf, ovako sam najviše vremena provodio u kući s djecom Marinom i Stelom te razmišljao štoChicago bulls 1998. Toni Kukoč u društvu Rona Harpera, Dennisa Rodmana, Scottieja Pippena, Michaela Jordana i trenera Phila JacksonaChicago bulls 1998. Toni Kukoč u društvu Rona Harpera, Dennisa Rodmana, Scottieja Pippena, Michaela Jordana i trenera Phila Jacksona dalje.

NACIONAL: Jeste li odlučili što dalje, imate li planova?
- Za sada nemam potpuno iskristaliziranih planova. Nekoliko idejica imam, neke od njih vezane su za košarku, ali trebam još malo odmora od košarke kako bih ponovo prihvatio činjenicu da trebam biti svakog dana u dvorani, razmišljati o košarci i govoriti o košarci. Ipak bih se želio prvo odmaknuti od košarke. Ti planovi su različiti, ali niti jedan od njih nije vezan samo za Ameriku ili samo za Hrvatsku odnosno Europu.


NACIONAL: Općenito gledano, vi ste jedan od rijetkih košarkaša, pa i sportaša, koji se privikao na Ameriku i ne pokazuje preveliku želju za povratkom u Hrvatsku odnosno Split.
- Nije se lako prilagoditi. Ne mogu reći ni da sam se sada prilagodio. Kada si u nekoj sredini 15-ak godina kao što sam ja, onda poprimiš njihove navike, stekneš prijatelje, naučiš se na takav život. Da me pitate u kojem bih gradu želio živjeti, Chicagu ili Splitu, ja bih vam odmah rekao u Splitu, i za to imam pet milijuna različitih razloga. Međutim, postoji nekoliko razloga zbog kojih sam odlučio živjeti u Chicagu, a najveći razlog su djeca i njihovo školovanje. Da sam kojim slučajem samac, onda bih živio gdje me volja, četiri mjeseca u Splitu, četiri mjeseca u Chicagu a ostatak godine tamo gdje me put odnese.

NACIONAL: Nakon koliko godina će se generacija iz 1992. okupiti radi humanitarne utakmice 3. srpnja u Zagrebu?
- Prvi put nakon 1992. godine. Osjećam sjetu, ali i zadovoljstvo zbog ponovnog okupljanja. Normalno je da će biti emocija vezanih za vrijeme dok smo igrali, bit će emocija zbog pokojnog Dražena Petrovića, zbog svega, jer su to bila drukčija vremena. U životima svih nas to je bilo neko drugo vrijeme.

Kukoč je košarku zamijenio golfom i jedan je od najboljih hrvatskih igrača golfaKukoč je košarku zamijenio golfom i jedan je od najboljih hrvatskih igrača golfa NACIONAL: Kod vas se to drugo vrijeme vidi ne zato što ste bili 15 godina mlađi nego ste tada bili vrlo mršavi, nakon čega ste nabacili mišićnu masu kako biste se prilagodili igranju u NBA-u.
- Iskreno govoreći, mislim da je nabacivanje mišićne mase bila jedna od mojih pogrešaka. Neću reći da je to bila velika pogreška, ali je bila pogreška zbog neznanja ljudi u NBA-u. Tražili su od mene da nabacim kilažu a ja sam zbog toga jer nisam znao koja je njihova namjera doista nabacio težinu, što mi je bio problem u prvih godinu ili dvije igranja u Chicagu. Dobivanjem mišićne mase bilo mi je mnogo teže igrati na način na koji sam igrao u Europi. To je bio rani skauting, nikada me nitko nije vidio kako igram prije nego što sam došao u Chicago. Jedino su me Michael Jordan i Scottie Pippen vidjeli kako igram na Olimpijskim igrama 1992. Zato su mi u Chicagu po automatizmu prvo rekli da moram dobiti na kilaži. Sada je sve drukčije, prate se europska djeca od 15 godina. Svaki igrač se prati po tri, četiri godine prije nego što dođe u NBA tako da se točno zna na kojoj poziciji netko igra, kako igra i što mu treba za napredak. To su djeca koja imaju, recimo, 20 odigranih utakmica u Europi. Ja sam imao iza sebe sedam odigranih sezona, osvojena tri košarkaška Kupa prvaka s Jugoplastikom, iskristalizirao sam se kao igrač. I onda mi je bilo teško kada su mi rekli “zaboravi to što si do sada igrao nisko krilo” ili kako oni to zovu “point forward”, od sada ćeš igrati na poziciji broj četiri. Na to sam se trebao naviknuti, ali sam, s druge strane, postao kompletniji igrač, u prvih nekoliko godina sam sve naučio tako da sam poslije mogao igrati na bilo kojoj poziciji.

NACIONAL: Kada kažete da prate djecu od 15 godina, znači li to da prate vašeg sina Marina koji navodno igra jako dobro?
- Vjerujem da je tako jer dok sam igrao u Milwaukeeju, jedan od pomoćnih trenera kluba znao mi je reći “sin ti igra dobro, znam to jer je moj brat skaut jednog fakulteta i oni prate srednjoškolske košarkaše”. Njihov skauting je toliko napredovao da se djeca valjda prate odmah nakon rodilišta ako se zbog roditelja zna da imaju šansu narasti dva metra i postati košarkaši. Normalno da mi je bilo drago kada su mi rekli da mi je sin dobar košarkaš, svakom ocu je drago čuti nešto pozitivno o svom djetetu. Nedavno je završio prvu sezonu u srednjoj školi i bio je najbolji igrač. Imao je zaista dobrih utakmica, prosjek mu je oko 16 koševa po utakmici a visok je 191 cm. Međutim, ja ga ne volim košarkaški forsirati, kao što ga ne volim forsirati ni oko čega u životu. Imam osjećaj da, kada nekoga forsiraš, to mu dođe preko glave pa dijete odustane od toga. Ako sam ne bude uživao u tome, ja ga neću forsirati.

NACIONAL: Iznenađujuće je da je vaša devetogodišnja kći Stela odabrala nogomet za sport kojim će se baviti.
- Stela je pravi mali kauboj. Izabrala je nogomet i za sada joj odlično ide. U jednu ruku često se ponaša kao prava djevojčica, a u drugu ruku pokatkad je pravi razbojnik, osobito kad igra nogomet. Jedna je od najboljih u ekipi, uvijek izvodi slobodne udarce jer ima uvjerljivo najjači šut, a i pravi je atlet. Ima je svuda na terenu, ali nema osjećaj za gol kada se nađe u kaznenom prostoru.

Kad dođe u Split, Kukoč se relaksira vožnjom na motoru i ribolovomKad dođe u Split, Kukoč se relaksira vožnjom na motoru i ribolovomNACIONAL: Generacija iz 1992., osim što se sada okuplja radi humanitarne utakmice, okupila se prije dvije godine kako bi upozorila na brojne pogreške u radu Hrvatskog košarkaškog saveza na čelu s Dankom Radićem zbog čega je reprezentativna i klupska košarka sve slabija. Za sada vaša akcija nije dala rezultate.
- Nisam u Hrvatskoj pa trenutačno ne znam sa sigurnošću što se događa. Međutim, tko god želi otvoriti oči i vidjeti što se događa, taj će vidjeti da u posljednjih nekoliko godina nismo napravili ništa u Europi, u svijetu i na Olimpijskim igrama. Naših igrača gotovo da nema u NBA ligi. Košarka je maksimalno stagnirala. Ne može se reći da je to zbog domaćeg prvenstva jer imamo vaterpoliste koji su prvaci svijeta, imamo rukometaše koji su bili svjetski i aktualni su olimpijski prvaci, imali smo nogometaše treće na svijetu. Nitko se, dakle, ne može izvlačiti na to da kvaliteta košarke nije onakva kakva je bila u vrijeme Jugoslavije i da zato košarkaši nisu kvalitetni. Stvar je u neradu s mladim košarkašima, s djecom od 14, 15 godina, to je glavni problem. Košarkaši se stvaraju od 14. do 17. godine, tada nastaju kompletni igrači. Kada postanu kompletni i kada ih se gurne u prvu momčad, tada dolazi do rezultata.

NACIONAL: Je li to razlog zbog čega je i vaš bivši klub Split dospio u velike probleme?

- U svakom slučaju. Mi smo takva država da talenata ima, ali talent se izgubi ako se na njemu ne radi. Onda ono malo kvalitetnih igrača koje imamo uzme ekipa koja ima novca. Ne mora to biti nužno Cibona, iako znamo da se u Zagrebu najviše novca ulaže u sport. Drugom prilikom će to biti Zadar ili neka druga momčad, ali dugoročno to ne donosi rješenje problema. Takva politika neće donijeti uspjeh hrvatskoj košarci, nego toj ekipi na jednu ili dvije godine.

NACIONAL: Jeste li se čuli s Dinom Rađom, predsjednikom Splita, je li vam se požalio zbog problema koje ima?
- Ja čujem za sve što se događa u Splitu, ali direktno nismo razgovarali.

NACIONAL: Problemi s tretmanom košarke počeli su još u devedesetima, kada je vladajućoj strukturi nogomet bio primarniji od košarke. Vi ste se tome suprotstavili, zbog čega ste bili na lošem glasu u HDZ-u. Kako danas na to gledate?
- U politiku se nikada nisam želio miješati, ali o stvarima oko sporta u koje se razumijem možemo uvijek pričati. Danas su druga vremena i druga politika. Znam da bi ljudima danas bilo drago da košarkaški uspijemo. Kada se igra svjetsko prvenstvo u košarci, vaterpolu ili rukometu, onda je 99 posto naših ljudi pred televizorom i svi gledaju hoće li se dogoditi nešto dobro. I onda se strašno razočaramo ako se ništa ne dogodi jer mislimo da smo najbolji a ne ulažemo mnogo u taj sport.

Kukoča su zbog specifičnog načina igre zvali Pink PantherKukoča su zbog specifičnog načina igre zvali Pink PantherNACIONAL: Za dva i pol mjeseca počinje Europsko prvenstvo u košarci i postavlja se pitanje hoće li Giriček i Vujčić igrati za reprezentaciju. Što mislite o neigranju za reprezentaciju zbog novca i obavezama prema matičnim NBA momčadima i gdje je nestala nekadašnja dužnost igranja za reprezentaciju?
- Krenimo od početnog odnosa prema igraču kojem se katkad kaže “ako ne potpišeš za ovaj ili onaj klub ili ako te ne zastupa ovaj ili onaj, onda nećeš moći ovo ili ono”. Onda taj igrač čeka na trenutak da tim ljudima vrati lošu uslugu. To se obično događa kada taj igrač potpiše ugovor s inozemnim klubom i onda kaže “ne osjećam potrebu da igram za reprezentaciju”. Nema više tog osjećaja igranja za reprezentaciju. Nekada su bila drukčija vremena, svi su osjećali da ih netko treba i voli, a ne da im se kaže “moraš igrati jer ako ne igraš, onda ćemo te kazniti i nećeš uspjeti”.

NACIONAL: Time dolazimo do priča starih dvije godine o tome kako menadžerska agencija “XL” u vlasništvu Roberta Jablana ucjenjuje igrače i diktira sastav hrvatske reprezentacije.

- Neću ulaziti u to jer ne živim u Hrvatskoj, ali mi smo toliko mala država da se neke stvari ne mogu sakriti.

NACIONAL: NBA liga je sada prepuna europskih, odnosno neameričkih košarkaša koji su važni u svojim klubovima pa je tako Nijemac Dirk Nowitzki proglašen najboljim igračem ove sezone. Jesu li Europljani postali kvalitetniji ili je pala kvaliteta američkih košarkaša?
- Mislim da su europski igrači kompletniji košarkaši. U američkim ekipama gdje imaš tri skakača, dva obrambena igrača, možda jednog strijelca, dobro dođu jedan ili dva Europljanina koji sve to mogu povezati. Najbolji primjer za to je momčad Dallasa gdje postoji sve to pa Novitzki postane najbolji igrač prvenstva jer on može odigrati sve.

NACIONAL: Ti igrači su danas mnogo bolje plaćeni nego što ste vi bili. Pomislite li ikada da biste danas zarađivali tri do četiri puta više nego prije deset godina?
- Uvijek kažem, da sam rođen četiri ili pet godina kasnije, i da sam sada u NBA ligi, pa gdje bi mi bio kraj. No ne može se tako razmišljati, to je glupo razmišljanje. Naša vremena su bila naša vremena. Meni nije problem to što, primjerice, Mehmet Okur iz Turske godišnje zarađuje 10 ili 11 milijuna dolara jer znam da u tome ima i mojih zasluga, kao što ima i Rađinih, Petrovićevih, zasluga Sabonisa, Marčiulonisa, svih nas koji smo došli, udaralo nas se po ušima kako bi Europljani koji sada dolaze mogli biti dobro plaćeni i cijenjeni.

NACIONAL: Sjećamo se tih dana, kada ste bili u lošim odnosima sa Scottiejem Pippenom koji vas nije mogao prihvatiti kao jednako kvalitetnog košarkaša. U kakvim ste danas odnosima s tom generacijom Chicaga, Jordanom, Pippenom, Rodmanom i ostalima?
- U super smo odnosima. Dosta se često vidim i s Jordanom i s Pippenom, tu i tamo igramo golf zajedno. Nemamo nikakvih problema kao što ih nikada nije ni bilo između nas. Priče o sukobima dolazile su iz medija jer je Chicago suvereno pobjeđivao i osvajao prvenstva pa da ne bi bilo dosadno, objavljivale su se svakakve priče. Trebalo je izmisliti nešto da se popune stranice.

Ljubav prema golfu i košarci

NACIONAL: Koliko vremena provodite igrajući golf, jer vam je to, nakon košarke, najomiljeniji sport?
- Golf je moja velika ljubav i ponavljam po ne znam koji put da je to najbolja igra koju je čovjek ikada izmislio. Tjedno ga igram 4 do 5 puta, ostanem po 5-6 sati na terenu, ovisno koliko nas ima. Nakon što djeca odu u školu oko 10 ujutro odem na igralište i kući se vratim oko 5 poslijepodne. Ne igram preko zime koja je u Chicagu uvijek oštra. Kad u proljeće počne sezona, onda mi treba vremena da uhvatim formu i spustim hendikep.

Biografija

Rođen 18. rujna 1968.
godine u Splitu

Najveći uspjesi s reprezentacijom Jugoslavije:

  • 1987. Svjetski juniorski prvaci
  • 1987. Treće mjesto na prvenstvu Europe
  • 1988. Drugo mjesto na Olimpijskim igrama
  • 1989. Europski prvaci
  • 1990. Svjetski prvaci
  • 1991. Europski prvaci


Najveći uspjesi s reprezentacijom Hrvatske:

  • 1992. Drugo mjesto na Olimpijskim igrama
  • 1994. Treće mjesto na Svjetskom prvenstvu
  • 1995. Treće mjesto na Europskom prvenstvu


Najveći klupski uspjesi:

  • 1989. - 1991. Tri puta europski prvak s Jugoplastikom
  • 1992. Benetton - prvak Italije
  • 1993. Benetton - viceprvak Europe
  • 1996.-1998. Tri puta NBA prvak s Chicago Bullsima

Generacija '92 vs. Max Bears

Slavna generacija hrvatskih košarkaša koja je 1992. na Olimpijskim igrama u Barceloni osvojila srebrnu medaljuSlavna generacija hrvatskih košarkaša koja je 1992. na Olimpijskim igrama u Barceloni osvojila srebrnu medaljuU Košarkaškom centru "Dražen Petrović" u organizaciji NCL Media Grupe i magazina Superkošarka odigrat će se humanitarna utakmica na kojoj će nastupiti reprezentacija Hrvatske koja je 1992. na Olimpijadi osvojila srebro. Nastupit će Dino Rađa, Stojko Vranković, Arijan Komazec, Danko Cvjetičanin, Vladan Alanović, Alan Gregov, Aramis Naglić, Žan Tabak, Franjo Arapović, Toni Kukoč i Velimir Perasović, a momčad će voditi Petar Skansi i Aco Petrović. Momčadi Generacija ‘92 Barcelona suprotstavit će se veteranska momčad Hrvatske, Max Bears Croatia.

Vezane vijesti

Milano posuđuje Radoševića, zainteresirana i Cedevita

Milano posuđuje Radoševića, zainteresirana i Cedevita

Milanska Olimpia nakon angažmana Richarda Hendrixa odlučila je hrvatskog košarkaškog reprezentativca Leona Radoševića uputiti na posudbu, a najbliže… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika