Postoje špekulanti koji pumpaju cijene, ali oni su uglavnom na kineskom tržištu, dok ih je u Hrvatskoj jako malo', kaže Mark MobiusTvrtka Magma izići će na Zagrebačku burzu s 360 tisuća novih i 860 tisuća redovnih dionica. Jedan od Magminih ključnih partnera koji je odlučio uložiti u kompaniju 7 milijuna dolara i time joj podići vrijednost jest moćni američki investicijski fond Franklin Templeton koji u svijetu danas ulaže oko 600 milijardi dolara sredstava svojih investitora. Kompanija Magma bračnog para Goranka i Biserke Fižulić prva je privatna kompanija u regiji u koju je Templeton odlučio uložiti svoj novac.

Odjel Templetona koji je odlučio uložiti u Magmu jest Templeton Emerging Markets Group čijih 35 menadžera u podružnicama diljem svijeta raspolaže s 34 milijarde dolara. Na čelu tog odjela koji ulaže u tržišta kapitala koja su još u razvoju, stoga i nedovoljno istražena, jest Mark Mobius, jedan od najživopisnijih likova svjetskih financijskih krugova. Taj 70-godišnji Amerikanac njemačko-portorikanskog podrijetla proglašen je u nekoliko specijaliziranih časopisa za financije jednim od sto najmoćnijih i najutjecajnijih osoba na svijetu. Iako je diplomirao umjetnost i socijalnu psihologiju, cijeli se život bavio financijama. U financijskim krugovima nadjenuli su mu nekoliko nadimaka: Yul Brynner kapitalizma, Guru globalnih financija ili Indiana Jones globalnih investicija. Indiana Jones, lik popularne filmske trilogije o arheologu koji istražuje nepoznate civilizacije, zapravo najbolje opisuje Mobiusovu poslovnu filozofiju. On sa svojim fondom ulaže u tržišta koja su podcijenjena i koja nikoga ne zanimaju. Na takvim tržištima izabere nekoliko kompanija za koje smatra da imaju potencijal i kupuje njihove dionice. Nakon nekoliko godina, kada ostali svjetski investitori shvate potencijal tog tržišta i počnu u velikom broju ulagati, prodaje dionice koje tada vrijede mnogo više i odlazi, kako kaže, “kada krdo stigne da ga ne pregazi”.

Mobius je prije nego što je počeo raditi za Templeton 1987. imao svoju konzultantsku kompaniju u Hong Kongu, a neko jeŽELJKO ÈOVIÆ, direktor Plive èiji je Templeton bio vodeæi dionièar; Mark Mobius kaže da je u vrijeme preuzimanja Plive bio jedna od najtraženijih osoba na svijetu vrijeme bio konzultant Svjetske banke. Iako rođen u Americi, a adresa stanovanja mu je u Singapuru, kako kaže “zbog manjih poreza”, svojim domom smatra privatni avion kojim leti oko 300 dana godišnje. Užu obitelj nema, i cijeli je život posvetio profitu. U bečkom uredu njegova fonda gdje smo razgovarali s njim kazali su nam da operacija ulaska tog fonda u neku kompaniju stoji nekoliko stotina tisuća eura, a Mobiusovo vrijeme, odnosno sati, koje provede s predsjednicima kompanije najskuplji je stavak. U Zagrebu je s bračnim parom Fižulić proveo nekoliko dana.

NACIONAL: Kako je došlo do suradnje s Magmom?
- Dugo smo vremena čitali o Magmi i otvaranju novih trgovina. Znali smo ranije da Magma otvara svoje tvornice u Kini, što je prilično neobično za kompanije u ovom dijelu Europe. Poslovi trgovine brzo rastu na tržištu jugoistočne Europe. Ovi prostori su još uvijek nezasićeni trgovačkim centrima i puno se ulaže u njihovu izgradnju. Danas se u Rumunjskoj i Bugarskoj ulaže oko 3 milijarde dolara u izgradnju takvih prostora. Budite sigurni da će za nekoliko godina vrijediti 5 milijardi. Na temelju istraživanja znamo da će Magmini proizvodi sve više biti traženi na tim tržištima. Magma ima nekoliko tipova prodaje, što joj daje mnogo jaču poziciju u budućim pregovorima o kupnji poslovnih prostora, jer vlasnici tih prostora vole da im dođe netko tko je raznovrstan i zato daju popust pri iznajmljivanju velikih prostora. Tako posluju trgovački centri.

---

NACIONAL: Kada ste počeli pregovarati s Magmom i tko je bio inicijator suradnje?
- Mi smo bili inicijatori, i to početkom 2006. Kada su nam predočili vlastite projekcije rasta, nismo im u početku vjerovali pa smo bili oprezni i čekali smo kraj poslovne godine kako bismo vidjeli jesu li sposobni rasti tako brzo. Uvidjeli smo da mogu rasti i brže od svojih predviđanja.

NACIONAL: Koje kriterije neka kompanija mora zadovoljavati da se odlučite na ulaganje?
- Dugo pratimo neku kompaniju u koju želimo uložiti. Nakon što vidimo poslovne rezultate odemo razgovarati s čelnim ljudima, odnosno vlasnicima, kako bismo vidjeli njihovu motiviranost. Ne biste vjerovali, ali nakon nekoliko sastanaka jako dobro procijenimo nečiju predanost radu. Fižulići su upravo takvi, predani su i znaju što žele, a to je uspjeh kompanije. Sjećam se kada sam došao u Zagreb na razgovore da me gospođa Fižulić vozila Zagrebom kako bi mi pokazala svoje trgovine. Vozila je tako brzo da me jako uplašila. Tijekom te prebrze vožnje upitala me hoću li ulagati u Magmu. Ništa mi drugo nije preostalo nego da povičem da hoću, samo da uspori. To je vrlo fascinantna i energična žena. Fižuliće ne zanima prosječnost, nego maksimum, i žele postati regionalni lideri, u čemu ćemo im pomoći kako bismo i mi zaradili. Jedna od bitnih stvari je da Magma prodaje proizvode poznatih brandova, ali proizvodi i svoje. Tu vidimo potencijal. Često u ovoj regiji vidim da ljudi misle kako je potrebno ukrasti kako bi se uspjelo. Fižulići pokazuju da se upravo teškim radom dolazi do kapitala. Mi ne ulažemo u poduzetnike koji, primjerice, kupe ogromnu jahtu od nekoliko desetaka milijuna eura. To je znak da su posvećeniji jahti nego poslu.

GORANKO I BISERKA FIŽULIÆ, veæinski vlasnici MagmeNACIONAL: Ali Goranko Fižulić ima jahtu.
- Da, strastveni je jedriličar. Ali on na svojoj jedrilici, prema našim saznanjima, ne provede više od tjedan dana.

NACIONAL: Jeste li razmišljali o preuzimanju Magme?
- Nikada ne kupujemo većinski paket dionica jer nas ne zanima upravljanje i kontrola kompanije. To prepuštamo vlasnicima i menadžmentu. Nas zanima prije svega dobro poslovanje te kompanije kako bismo i sami zaradili.

NACIONAL: Jeste li zadovoljni zaradom od 16 posto dionica Plive koje ste prodali Barru?
- Jako smo zadovoljni zaradom. Tih smo dana bili među traženijim osobama u svijetu. Zvali su nas sa svih strana za prodaju tih dionica. Sjećam se da nismo htjeli prihvatiti prvu ponudu jer smo znali da će cijena rasti što bude veći pritisak kompanija koje su zainteresirane za kupnju i jer smo imali broj dionica koji je bio ključan za stjecanje vlasništva nad tom kompanijom. U to sam vrijeme, kao i uvijek, bio u svom avionu, na nekoliko tisuća metara visine. U tom me trenutku nazvao predsjednik uprave Actavisa i rekao da će odmah doći k meni na razgovor. Nije mi preostalo ništa drugo nego da kažem da je to nemoguće.

NACIONAL: Znači li vaše ulaganje u hrvatsku burzu da je ona nedovoljno razvijena?
- Ne bih se složio. Hrvatska je burza najlikvidnija od svih zemalja bivše Jugoslavije, a ne razlikuje se od nekog tržišta bilo gdje u svijetu. Ona je likvidnija i od slovenske i od srbijanske burze. Postoje špekulanti koji pumpaju cijene, ali oni su uglavnom na kineskom tržištu, dok ih je u Hrvatskoj jako malo. Mali je problem što za sada u Hrvatskoj postoji prilična neravnoteža između ponude i potražnje. S jedne strane postoji velika količina novca koji čeka na ulaganje, a s druge mali broj kompanija koje su izlistane na burzi. Često čujem negodovanja kako je Hrvatska rasprodala sve svoje banke. Nije svako zlo za zlo. Budući da su sve banke u stranom vlasništvu, državi se isplati da poduzetnici, a i država zarađuju na tržištu kapitala gdje se nalazi jeftin svježi novac. Slovenskoj državi se to ne isplati jer je većina banaka u državnom vlasništvu i naravno da im je stalo da ljudi uzimaju kredite. Kada hrvatska država krene u daljnju privatizaciju velikih državnih tvrtki poput T-HT-a ili HEP-a, doći će do ravnoteže na burzi i stvari će sjesti na svoje mjesto. Hrvatska ima veliki potencijal i, koliko sam vidio, vrlo obrazovane ljude.

NACIONAL: Većina u Hrvatskoj ne bi se složila s vama jer u Hrvatskoj jedva da ima 6 posto visokoobrazovanih ljudi.
- Nisam ni mislio na formalno obrazovanje. Meni, recimo, formalno obrazovanje nije ništa donijelo u poslu. Završio sam umjetnost i psihologiju i nikada od toga ništa nisam dobio. Formalno obrazovanje može vas naučiti samo da znate naći određene informacije koje trebate, ali ništa više od toga. Iako sam završio psihologiju, nju sam naučio tek kroz ovaj posao kojim se bavim. Prije svega sam učio kroz život. Hrvatska ima jako veliku emigraciju i u svijetu postoji puno pametnih i obrazovanih Hrvata. Njih bi trebalo privući u Hrvatsku, kako je napravila Irska.

NACIONAL: Nije li nenormalno da je hrvatski burzovni indeks jedan od najvećih u svijetu, dok hrvatsko gospodarstvo ima mali indeks rasta?
- Ne slažem se s tom tvrdnjom. Odgovorno tvrdim da je burzovni indeks glavni pokazatelj budućeg stanja gospodarstva. Burza uvijek predviđa kakva će ekonomija države biti sljedeće godine. Prema tim pokazateljima, Hrvatska će jako dobro rasti. Naravno da će biti korekcija i da će cijene pasti, ali pokazuje da je hrvatsko gospodarstvo na zdravim temeljima i da ima potencijala.

MAGMA je poèela s prodajom svojih dionica i uskoro æe iziæi na burzuNACIONAL: Bili ste svjedok nekoliko slomova burzi, poput one azijske, kada ste izgubili mnogo novca. Bojite li se da će se to ponovo dogoditi?
- Ne bojim se jer sam svjestan da će se to dogoditi. Uvijek postoji opasnost da dođe do sloma, ali svijet pripada optimistima jer je korekcija, kako mi nazivamo ono što vi zovete slomom, sasvim normalna pojava na burzama. Tada morate biti prilično hrabri, i ne paničariti nego kupovati, a ne prodavati dionice. Kada ste na burzi, radite s brojevima, ali prije svega s ljudskim emocijama. Posebno me u ovom poslu zanima psihologija mase. U praksi sam naučio ono što sam znao u teoriji, a to je da masu ne možete kontrolirati, i kada krene samo jedan, za njim bježe svi. Rulja kreće na neko drugo tržište, ali se nakon nekog vremena vraća na ono koje je doživjelo slom. I tako sve ispočetka. To vam je burza.

Privatnici na burzi

Poduzetnički bračni par Biserka i Goranko Fižulić jedni su od rijetkih biznismena u Hrvatskoj koji su se ugledali na svoje kolege sa Zapada i shvatili da je jeftinije da svježi kapital za svoje širenje poslovanja prikupe prodajom dijela svog vlasničkog udjela, nego da se zadužuju u bankama skupim kreditima, a da su pritom svjesni da njihova kontrola poslovanja time neće biti ugrožena.