SLAVKO ĆURUVIJA, novinar čije je ubojstvo 1999. godine navodno organizirao SDBSlučaj ubojstva novinara Slavka Ćuruvije, izrešetanog u travnju 1999. u središtu Beograda, ponovo će se, kako je najavljeno, naći pred tužiteljima, koji bi trebali odlučiti o pokretanju istrage o zločinu čiji je organizator, kako se godinama tvrdi, tajna policija Služba državne bezbednosti (SDB) Srbije, po nalogu vrha tadašnje vlasti - šefa države Slobodana Miloševića i njegove supruge Mirjane Marković.

IVAN STAMBOLIĆ, Miloševićev mentor, a kasnije protivnik, likvidiran je 2000. godineS tom najavom u beogradskim su se medijima pojavile tvrdnje da je u sklopu SDB-a 2000., poslije likvidacije Ćuruvije, formiran Odjel za pripremu i tehničku organizaciju, čiji su pripadnici bili zaduženi za pripremanje političkih ubojstava. Te 2000. likvidiran je dugogodišnji Miloševićev prijatelj i mentor, kasnije politički protivnik, bivši predsjednik Predsjedništva Srbije Ivan Stambolić, a lider opozicijskog Srpskog pokreta obnove (SPO) Vuk Drašković preživio je atentat. Tvrdi se da nitko nije znao što rade pripadnici Odjela za pripremu i tehničku organizaciju i da su im na raspolaganju bila sva tehnička sredstva SDB-a. Načelnik odjela bio je Ratko Romić, koga je na tu funkciju postavio tadašnji šef beogradskog SDB-a Milan Radonjić. Šef beogradskog SDB-a Radonjić je postao neposredno uoči ubojstva Ćuruvije. Radonjić je naredio da SDB neprekidno prati Ćuruviju. Agentima SDB-a zaduženim za praćenje naređeno je da se povuku sa zadatka neposredno prije nego što je Ćuruvija ubijen. Svjedoci tvrde da je na mjestu ubojstva neposredno prije zločina viđen automobil SDB-a za koji je bio zadužen Romić.

Navodno je Romić svojom ulogom u ubojstvu Ćuruvije zaslužio funkciju šefa tog odjela, formiranog jer je vrh srpskih vlasti bio nezadovoljan što je otkriveno da je SDB bio umiješan u pokušaj ubojstva Draškovića na Ibarskoj magistrali 3. listopada 1999., kada su poginula četvorica istaknutih članova SPO-a, ali je glavna meta preživjela.

VUK DRAŠKOVIĆ, šef Srpskog pokreta obnove, 2000. godine u Budvi je preživio atentat – jedan metak okrznuo mu je uho, a drugi sljepoočnicuTvrdi se da je prvi zadatak novog odjela SDB-a bila priprema ubojstva Draškovića u njegovu stanu u Budvi. Romić i službenik SDB-a Stevan Basta u Budvi su fotografirali Draškovićevu kuću, snimke su predane Radonjiću, a on ih je proslijedio tadašnjem šefu tajne policije Radi Markoviću. Za ubojstvo Draškovića bili su angažirani pripadnici “crvenih beretki”, oružane jedinice SDB-a čiji je službeni naziv bio Jedinica za specijalne operacije (JSO). Pripadnik JSO-a Branko Berček je 15. lipnja 2000. pucao na Draškovića, koji je čudom preživio. Berček je 25. kolovoza 2000. ubio Stambolića, ali se tvrdi da postoji malo tragova o umiješanosti Odjela. Izvršitelji ubojstva Stambolića i pokušaja likvidacije Draškovića su osuđeni, ali Radonjić, Romić i Basta nisu bili među optuženima. Ni jedan pripadnik Odjela nije osuđen, a neki su i dalje državni službenici.

Protiv Radonjića, Romića i Baste je, kao organizatora ubojstva, Drašković podigao privatnu tužbu. Prije nekoliko dana je, međutim, tužilaštvo u Beogradu obustavilo istragu, pa je istražni sudac odustao od kaznenoga gonjenja.

BIVŠEG PREDSJEDNIKA Srbije Slobodana Miloševića i njegovu suprugu Mirjanu Marković danas se prokazuje kaoIstovremeno se na udaru Specijalnog tužilaštva za organizirani kriminal našao Mioljub Vitorović, tužitelj na suđenju za ubojstvo Stambolića i pokušaj ubojstva Draškovića. Vitorović je na suđenju rekao da je organizator tih zločina bio Milošević. “Dvorski intelektualci, ekonomska i druga mafija, tajna i javna policija i vojska činili su sustav u kojem su Milošević i njegova supruga bili centar te mreže i personifikacija tog sustava”, rekao je Vitorović.

Sada se Vitorović optužuje da je 2001. naredio puštanje iz zatvora članova Zemunskog klana, tada osumnjičenih za niz otmica, koji su godinu i pol dana kasnije sudjelovali u ubojstvu srpskog premijera Zorana Đinđića. Vitorovića optužuju, iako su pripadnici Zemunskog klana o njemu govorili: “Potpuno je lud - ničega se ne boji, a neće da se proda.”

Vitorović je u povodu tih optužbi izjavio da “sve što se dogodilo počinje i završava u SDB-u”, današnjoj Bezbednosno informativnoj agenciji, i da je “dio Miloševićeva zločinačkog aparata ostao na slobodi - koju god aferu zagrebete, ispod površine se pojavljuju isti ljudi”.