09.07.2007. / 12:36

Autor: Suad Rizvanbegović

WIMBLEDON

Ekskluzivni izvještaj iz salona All England Cluba

Wimbledon je pod ovim uvjetima, s konstantnim prekidima zbog kiše, nešto posebno, zasigurno mentalno najteži turnir

U jednom izuzetno dramatičnom finalu Roger Federer je po peti put zaredom osvojio naslov. Kvalitetna igra oduševila je prepuni Centre Court. Iako je zapravo izvanzemaljac u posjetu planetu Zemlji, Federer je pokazao da je i ljudsko biće s emocijama. U četvrtom setu se silno razljutio na jednu sudačku odluku i svi smo mislili da bi ga to moglo izbaciti iz ritma. Ali upravo obratno, peti set je igrao briljantno. Rafael Nadal je bio sjajan i jako je napredovao od prošle godine. Tek mu je 21 godina i pred njim je još mnogo pobjeda.

Fizički nazahtjevniji i najteži turnir je svakako Roland Garros, ali Wimbledon je pod ovim uvjetima s konstantnim prekidima zbog kiše nešto posebno, zasigurno mentalno najteži. Za takvu situaciju su svakako kriva i stara gospoda u All England Clubu. Oni su odavno trebali natkriti dva centralna terena i problema ne bi bilo. Ali prošle su duge godine dok su potkraj 2005. konačno odlučili da natkriju Centre Court i Court nr.1. Ali zbog silne birokracije radovi će započeti tek 2009-te. Zamislite, Australci koji više nemaju travnata igrališta montirali su pomični krov na velikom stadionu u Melbourneu, a konzervativnim Englezima to nije palo na pamet godinama. Zbilja neshvatljivo.

Kvaliteta mečeva je zapravo bila sasvim zadovoljavajuća i bilo je dosta interesantnih susreta u muškom i ženskom turniru. Ipak, postavljam si pitanje na koje nemam pravi odgovor. Na primjer, kako su Španjolac Ferrero i Šveđanin Bjorkman dogurali tako daleko na turniru. Nitko me ne može uvjeriti da Ferrero, koji je danas pred završetkom karijere i koji nikad nije imao uspjeha na travi Wimbledona, sada igra bolje nego prije šest godina kada je čak bio i prvi na svijetu. Ili Bjorkman koji je pred zasluženom mirovinom.

Tenis posljednjih godina pada u popularnosti i sva je sreća da su se pojavili genijalci poput Federera i Nadala. U Americi, primjerice, tenis je šport koji više ne interesira šitru športsku javnost, naročito nakon odlaska Samprasa i Agassija. Današnji američki vrhunski tenisači, osim Roddicka, nisu dovoljno kvalitetni da bi zainteresirali gledatelje, a sve je teže naći i sponzore za turnire. U Europi postoje znakovi da se tenis vraća na scenu, iako ni tribine Wimbledona nisu popunjene kao nekad.

Gledao sam Federera u meču protiv Ferrera. Punih sedam gemova igrao je kao u transu, kod svakog udarca reketom prolazili su me trnci od uzbuđenja, jer je to perfekcija pokreta, elegancija i lakoća koja fascinira. Ali onda bez ikakvog razloga u slijedećih 60-tak sekundi izgubio četiri poena na svoj servis. Zašto? To nitko ne zna. Moja teorija je da odluta u mislima jer mu postane dosadno. To mu se dogodilo u četvrtom setu protiv Nadala, ali onda se koncentrirao u petom setu i opet dokazao da je jedinstven u svijetu sporta.

Za kraj jedna ekskluzivna vijest. Sudski spor Mirjane Lučić i menadžerske agencije IMG riješen je nagodbom.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika