'OTPORAN NA SMRT' donosi likove samosvjesnih i emancipiranih djevojakaDomaći distributer zamislio je novi film Quentina Tarantina “Otporan na smrt” kao ljetnu poslasticu, slatkiš koji bi publiku mogao privući u kina u tradicionalno najsušnijem hrvatskom repertoarskom razdoblju. Istovremeno, film je i jedna od glavnih atrakcija hrvatskog ljetnog festivalskog obilja - prikazan je na netom završenom Vukovar Film Festivalu, a uvršten je i u međunarodni program predstojeće “Pule”. I sve to s pravom, jer Quentin Tarantino superiorno je demonstrirao svoj raskošan talent i polučio, uz “Jackie Brown”, vjerojatno najbolje ostvarenje svog dosadašnjeg opusa.

“Otporan na smrt” izvorno je zamišljen i u Americi distribuiran kao drugi dio dvostrukog cjelovečernjeg programa nazvanog “Grindhouse”, u počast dvostrukim programima kakvi su se 60-ih i 70-ih prikazivali u američkim kinima, osobito drive inima, a sastojali su se od dvaju dugometražnih eksploatacijskih filmova, obično akcijsko-kriminalističkog i hororskog žanra, redovno začinjenima seksualno poticajnim prizorima.

Projekt “Grindhouse” Tarantino je smislio sa starim prijateljem i suradnikom Robertom Rodriguezom (obojica su veliki fanovi eksploatacijskog nasljeđa 60-ih i 70-ih); prvi film njihova retro dvostrukog programa Rodriguezov je zombijski SF-horor “Planet terora”, a drugi Tarantinov “Otporan na smrt”. Međutim, odlučeno je da se za izvanameričko tržište filmovi odvoje i prikazuju samostalno. Prvi je u takvu distribuciju, trajanja produženog za gotovo pola sata, krenuo “Otporan na smrt”, čija se premijera održala na Canneskom festivalu. Nekih mjesec i pol kasnije film je stigao u naša kina, dok se onaj Rodriguezov očekuje početkom kolovoza. Iako potonji uradak u nas dakle nije viđen, može se pretpostaviti da je razdvajanjem od simpatična, ali kud i kamo manje kapacitirana autora kakav je Rodriguez, Tarantino samo profitirao. U proširenoj verziji njegov je film dobio dragocjen prostor, što je autor takvih potencijala, koji daleko nadmašuje kreativne domete dragih filmskih uspomena iz djetinjstva i rane mladosti kojima odaje počast, nesumnjivo na pravi način iskoristio za dobrobit svog filma.

“Otporan na smrt” podijeljen je na dva čvrsto odvojena segmenta. S jedne strane povezuje ih lik sredovječna psihopatskog kaskadera Mikea (Kurt Russell), koji voli igrati igre mačke i miša s mladim seksi djevojkama koje nisu bile ni rođene u vrijeme njegovih (navodnih) zlatnih kaskaderskih dana, s druge prikaz nečeg što bi se uvjetno moglo nazvati subkulturom samosvjesnih emancipiranih djevojaka - skupna druženja mladih (rasnih) žena bačenih u patrijarhalni svijet, kojima nije na kraj pameti igrati u tom svijetu pasivnu ulogu pod mužjačkim diktatom. Riječ je o curama koje su razbile rodne barijere i suvereno rabe tradicionalno muški diskurs, ne izgubivši pritom svoju femininost i na njoj zasnovanu seksualnost koju koriste kao moćno oružje. Prvu skupinu djevojaka senzualnih do usijanja predvode Afroamerikanka Jungle Julia (Sydney Poitier, kćerka de facto istoimene glumačke legende Sidneyja Poitiera) i Latina Alrene zvana Leptirica (Vanessa Ferlito), i ta će skupina postati žrtvom slatkorječiva kaskadera “koji bi im mogao biti otac” i koji očitu nemoć da se domogne njihova sexusa kompenzira ubilačkim napadima svog turbonabrijana automobila (ujedno implicitno kažnjavajući djevojačko tek djelomično popuštanje seksualnoj inicijativi mladih napaljenih mužjaka koje ne žele propustiti u svoj ‘mali raj’). U drugom dijelu filma na scenu stupa nova skupina djevojaka, zanimljiva po tome što ju, za razliku od prethodne, čine dvije feminine i dvije “butch” članice koje se međusobno skladno nadopunjuju. “Butch” cure su kaskaderke - Afroamerikanka Kim (Tracie Thoms) i Novozelanđanka Zoë (kaskaderka Zoë Bell koja glumi samu sebe), a njihove nježnije prijateljice - Abernaty (Rosario Dawson) i Lee (Mary Elizabeth Winstead), na tradicionalnijim su, “ženskim” pozicijama u filmskim ekipama.

ROSE McGOWAN i KURT RUSSELL u filmu 'Otporan na smrt'Kaskader Mike uoči curke i počne se spremati za akciju misleći da ga čeka lak plijen. Međutim, ove djevojke nisu samo svladale (verbalni) muški diskurs, one su muškom rodnom modelu konkurentne i svojim fizičkim (akcijskim) performansama, ponajprije Kim i Zoë, ali vidjet ćemo na kraju da ni Abernaty puno ne zaostaje (jedino je Lee zapala tradicionalnija ženska uloga, preciznije, duhovite su joj prijateljice smjestile, bez njena je znanja predstavljajući kao porno starletu, zavođenje rabijatnog i ne baš bistrog ruralnog mehaničara od kojeg su “posudile” automobil za probnu vožnju). S tako kapacitiranim djevojkama, Mikeove šanse su minimalne, a kad prokocka prednost početnog iznenađenja, jako loše mu se piše. Tarantino u “Otpornom na smrt” fascinira na barem tri razine. Prva je generalna metatekstualna koncepcija. U vrijeme kad se podrazumijeva da je nemoguća bilo kakva oblikovna inovacija, on se dosjetio imitirati stanje istrošenih filmskih kopija kakve su se nekad takoreći redovno vrtjele u nereprezentativnim i repriznim kinima - iskrzane rubove, iz kontinuiteta kadra izrezane sličice pa i nedostatak kadra samog, a možda i čitave scene, smetnje na slici uslijed ispucalosti vrpce, gubitak boje i slično (u “Grindhouse” verziji prisutna su i četiri lažna foršpana za eksploatacijske filmove čiji se dolazak u kina tobože očekuje, dok samostalna inačica sadrži samo kratku animiranu predigru). Za ovakvom vrstom metateksualnosti znao je poseći poneki autor u izoliranoj niši eksperimentalnog filma, ali u tzv. službenoj kinematografiji teško da je ikad viđena, pogotovo ne u filmu čiji je budžet iznosio minimalno 25 milijuna dolara. Postupak je izveden maestralno i sladokuscima koji su i sami iskusili staro kino i njegove projekcije sam po sebi donosi užitak.

Druga razina Tarantinove fascinantnosti je sadržajno-značenjska. U filmu takve meta/intertekstualne usmjerenosti obično se ne treba nadati naročitoj posvećenosti realističkoj tvorbi svijeta djela. No Tarantino je inzistirao i na tome - način na koji profilira svoje protagonistice, individualizira ih i čini slojevitima kroz fine detalje karakterizacije doista je impresivan. A ne treba zaboraviti da film sadrži čak pet podjednako glavnih ženskih likova, a uz sve to trebalo je nešto prostora dati i antagonistu, kojeg je Tarantino odbio svesti, a lako je i učinkovito to mogao učiniti, na jednodimenzionalnu dramaturšku funkciju (iako je očito da ga taj ljigavi psiho kud i kamo manje zanima od ženskih likova). U srazu muškog i ženskog Tarantino je nemilosrdan - središnji muški lik jak je samo kad je u dominantnoj poziciji, i tad svoju snagu ispoljava patološki; u trenucima marginaliziranosti, a osobito potčinjenosti, on je smjeran, da bi se na kraju pretvorio u, neka čitatelji oproste na izrazu, pravu plačipičku.

Nasuprot njemu, ženski likovi ni u najtežim situacijama ne gube dostojanstvo, umrle ili preživjele žene u ovom filmu nikad neće postati robom (patrijarhata), bez obzira na to što se konzervativnim feministkinjama autorovo inzistiranje na ženskoj (tjelesnoj) ljepoti i seksepilu vjerojatno neće previše svidjeti i što će ga biti sklone tumačiti upravo kao patrijarhalno-robnu eksploataciju. A zapravo, trebalo bi zapaziti s koliko demokratičnosti i s koliko nježnosti Tarantino tretira različite mogućnosti ženske ljepote - od prekrasnog savršenstva erotične slatkoće Rosario Dawson, preko blago debeljuškaste i apartno ljepolike Vanesse Ferlito do simpatično muškobanjaste Zoë Bell, pri čemu ljepota nikad nije samo vanjska, nego se oslanja i na unutarnji sadržaj. Naposljetku, treća razina Tarantinove fascinantnosti ona je užerežijska. U scenama djevojačkih automobilskih razgovora prisutan je hitchcockovski osjećaj za ekspresivnost kompozicije kadra i raskadriravanja te za plastičnost ugođaja koji iz toga proizlazi, dok su prizori pripreme kobnog sudara, kao i sama njegova realizacija, te čitava završna sekvenca automobilske potjere ogledni primjer redateljskog majstorstva. Ukratko i zaključno, “Otporan na smrt” superioran je rad jednog od najsuperiornijih filmskih autora današnjice.

OTPORAN NA SMRTDeath Proof, am. krim. akc. drama, 2007. R: Quentin Tarantino GL: Kurt Russell, Rosario Dawson, Tracie Thoms, Sydney Poitier, Vanessa Ferlito, Zoë Bell

ocjena: 4 i pol zvjezdice