Australija bi ovog vikenda trebala Hrvatskoj izručiti Antuna Gudelja, koji je najprije osuđen, a zatim pomilovan zbog ubojstva načelnika osječke policije Josipa Reihl-Kira i dvojice srpskih lokalnih političara nedaleko Osijeka 1991, doznaje se iz izvora iz hrvatskog pravosuđa.

Gudelj će biti prebačen u Osijek gdje ga čeka novo suđenje. Iako nitko ne želi otkriti informaciju o tome kada bi Gudelj točno trebao stići u Hrvatsku, neslužbeno se doznaje kako se izručenje očekuje ovoga vikenda.

On je na temelju hrvatskog zahtjeva za izručenjem uhićen u rujnu prošle godine u Sydneyu, a u siječnju ove godine sam je pristao na izručenje. Prije nekoliko dana i australske su vlasti odobrile izručenje, nakon čega je MUP uputio svoju ekipu za privođenje.

Za Gudeljev slučaj u kojem se njega tereti za ubojstva Reihl-Kira, Gorana Zobundžije i Milana Kneževića te pokušaj ubojstva predsjednika Mjesne zajednice Tenja Mirka Tubića, početkom srpnja 1991. na cesti Osijeka-Tenja, zadužen je sudac Damir Krahulec.

Jadranka Reihl-Kir, supruga ubijenog policijskog načelnika smatra da se novo suđenje ne bi smjelo održati u Osijeku jer je u prijašnjim postupcima taj sud odbio pozvati ključne svjedoke koji bi moguće otkrili i nalogodavca zločina. Ona smatra da je ubojstvo njenog supruga i ostalih bio ratni zločin, a ne teško ubojstvo, pa bi i tužiteljstvo, kaže, trebalo izmijeniti optužnicu.

Gudelj do sada nije poricao da je pucao na vozilo načelnika policije. On, međutim, tvrdi da je to bio nesretan slučaj i da nije bilo naručeno ubojstvo te da je tog dana primio vijest da su mu ubili oca i silovali majku u rodnoj Tenji.

Godine 1994. osuđen je na 20 godina zatvora, a presuda je izrečena u Gudeljeovoj odsutnosti jer je nedugo nakon masakra pobjegao iz Hrvatske. Uhvatila ga je njemačka policija 1996. i iste godine izručila, a Vrhovni sud ukinuo je prvostupanjsku presudu i predmet vratio osječkom sudu.

U svibnju 1997. Vrhovni sud obustavlja kazneni postupak i na Gudelja primjenjuje Zakon o općem oprostu objašnjavajući da su ubojstva bila izravno povezana s ratnom situacijom, odnosno da ih je Gudelj počinio kao pripadnik pričuvnog sastava policije, osiguravajući policijski punkt prema Tenji.

Po izlasku na slobodu Gudelj je otišao u Australiju, a supruga ubijenog Reihl-Kira u lipnju 1997. podnijela je ustavnu tužbu, a državni odvjetnik zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv odluke o amnestiji.

Vrhovni sud je tri godine kasnije utvrdio da nije bilo zakonskih uvjeta za pomilovanje i da se ubojstva ne mogu povezati s agresijom, oružanom pobunom ili sukobom. No, to je samo deklarativno utvrđeno jer Sud nije mogao utjecati na svoje ranije pravomoćno rješenje.

Ustavna tužba Jadranke Reihl-Kir usvojena je 2001., ukinuta je odluka o pomilovanju, a slučaj vraća u Osijek na ponovno suđenje.

U čestim medijskim istupima Jadranka Reihl-Kir je za ubojstvo svog supruga krivila Branimira Glavaša, a Račanovu i Sanaderovu Vladu za pomanjkanje političke volje da se taj slučaj riječi. Glavaš je u više navrata odbacio bilo kakvu povezanost s tim događajem.

Usporedo s kaznenim progonom Gudelja, supruga i kćer ubijenog Reihl-Kira u kolovozu 1994. pokrenule su sudski postupak za naknadu štete zbog duševnih boli. Zagrebački Općinski sud je u travnju prošle godine donio presudu prema kojoj je država dužna isplatiti za duševne boli 78.000 supruzi i 118.000 kuna kćeri. U obrazloženju presude navedeno je da je država pasivno odgovorna za ubojstvo Reihl-Kira kojega je ubio pripadnik pričuvnog sastava policije.