HELIKOPTER H-253 koji se srušio u Vukovaru naslijedio je oznake od helikoptera koji je HVO 1996. predao tvrtki MonitorHelikopter tipa Mi8-MTV1, koji se u ponedjeljak srušio u krugu vukovarske vojarne uopće ne pripada Hrvatskoj vojsci, tvrdi Ljubo Ćesić Rojs, umirovljeni hrvatski general i bivši zapovjednik 66. inženjerijske pukovnije HVO-a. On kao upravitelj hercegovačke tvrtke Monitor tuži Republiku Hrvatsku, od koje traži povrat tristotinjak vozila. Ćesić kaže kako posjeduje sve dokumente, od kupoprodajnih ugovora do carinskih deklaracija, koji dokazuju da spomenuti vozni park, te nekoliko letjelica pripadaju Monitoru. Ukoliko je Ćesićeva dokumentacija autentična, postavlja se pitanje tko je i s kakvim dokumentima registrirao ove prijevozne jedinice. U tom je slučaju to moglo biti učinjeno jedino uz pomoć falsifikata, odnosno manipulacijom brojeva na šasijama. Prošlost helikoptera registarske oznake H-253 potpuno je nepoznata, budući da je originalni helikopter s tom oznakom uništen u nesreći na aerodromu Lučko 1997. godine. Otkud se pojavio ovaj novi helikopter na kojeg je 1997. godine nalijepljena registarska oznaka H-253, pitanje je čiji će odgovor možda i otkriti prave razloge nesreće.

Prvi helikopter Mi8-MTV1 registarske oznake H-253 u Hrvatskoj se pojavio 1993. U travnju te godine počeo je otvoreni rat dotadašnjih saveznika Hrvatskog vijeća obrane i Armije BiH. U startu su HVO i Armija BiH oružje nabavljali iz istih izvora u Rusiji i Ukrajini. Od tamo su dva helikoptera tipa Mi8-MTV 21 preko Hrvatske trebala biti isporučena Armiji BiH. Kako je suprotna strana zaplijenila svu hrvatsku tehniku koja se nalazila na njihovu teritoriju, Hrvatska je zaplijenila helikoptere i poslala ih HVO-u. Helikopterima su dodijeljene registarske oznake H-252 i H-253. S obzirom na to da se hrvatsko-bošnjački sukob kasnije smirio, te su letjelice često pomagale u djelovanjima Armije BiH. Naročito su se istaknule u akcijama transporta oružja petom korpusu Armije BiH prilikom srpske opsade Bihaća. Zato Armija BiH nikad kasnije nije tražila povrat helikoptera.

Helikopter H-253 je tijekom ratnih godina najčešće bio korišten za opskrbu postrojbi HVO-a na Dinari. Upravo je taj helikopter 5. kolovoza 1995. godine oko 13 sati sletio na kninsku tvrđavu. Helikopter je 1996. predan na korištenje tvrtki Monitor i tu počinju nejasnoće koje traju do danas. Naime, sva oprema koja je bila pod kontrolom HVO-a, a bila je upotrebljiva u civilne svrhe, tada je prebačena u vlasništvo tvrtke Monitor, tvrdi Ljubo Ćesić Rojs, umirovljeni hrvatski general i bivši upravitelj tvrtke Monitor.

“Vlasnik tvrtke Monitor je bila Hrvatska Republika Herceg-Bosna, no kada se Republika ugasila, vlasnik je postala tada oformljena Hrvatska Zajednica Herceg-Bosna, koja je službeni vlasnik i danas. Iako su mi mnogi tijekom godina pokušali imputirati da sam ja vlasnik Monitora, to jednostavno nije istina”, kaže Ćesić.

LJUBO ĆESIĆ ROJS, u ime tvrtke Monitor, od Hrvatske potražuje niz vozila i letjelica, među njima i oboreni helikopterVećina strojeva, vozila i letjelica koje je Monitor dobio u posjed iznajmljeni su 66. pukovniji, postrojbi koja se bavila inženjerijskim radovima i cestogradnjom. Tako je tadašnji ministar obrane HVO-a Vladimir Šoljić 66. pukovniji dodijelio helikopter H-253. Drugi Mi8, oznake H-252 ostao je u sastavu HVO-a. Od tada je helikopter, tvrdi Rojs, bio isključivo vlasništvo 66. pukovnije.

“Taj helikopter nije mogao uzletjeti bez mog naređenja. Stalno je bio u pogonu. Ja sam osobno u njemu preletio oko 200 sati. Letjelica je imala stalnu posadu na čelu s brigadirom Nedjeljkom Perićem, koja je u njemu letjeli više od 500 sati. No, nismo samo mi koristili helikopter. Njime su stalno letjeli i hrvatski visoki državni i vojni dužnosnici. Koristili su ga svi. Sadašnji hrvatski premijer Ivo Sanader je u tom helikopteru letio više od deset puta. Osobno sam ga pratio kad smo u društvu Jure Radića i Marine Matulović-Dropulić išli u kontrolu radova na platou koji se na splitskoj plaži Žnjan gradio povodom posjeta pape Ivana Pavla II. Splitu 1998. godine.”

Helikopter koji se srušio u Vukovaru i koji je tvrtka Monitor koristila su dvije različite letjelice, iako nose isti registarski broj. Originalni helikopter H-253 se srušio u Lučkom 1997. U helikopteru su se nalazili tadašnji zamjenik načelnika Glavnog stožera admiral Davor Domazet Lošo i general Josip Šuletić. Helikopter se podigao petnaestak metara u zrak, te onda pao. Nitko od putnika nije bio ozlijeđen, a helikopter je otpisan, te je završio na otpadu.

“Kako taj helikopter nije pripadao hrvatskim Oružanim snagama, već 66. pukovniji, te su ga koristili bez naše dozvole, MORH nam je u zamjenu dao drugi Mi8-MTV1 na koji je stavljena registracija H-253. Otkud su nabavili taj helikopter ja ne znam”, kaže Ćesić.

Upravo se taj helikopter, kojeg je MORH 1997. dao 66. pukovniji kao zamjenu za originalni H-253, srušio prošlog tjedna u vukovarskoj vojarni. Ako je novi Mi8 pripadao vojsci, morao je imati svoju registarsku oznaku. Zašto je stavljana oznaka sa srušenog, i što se dogodilo sa starom oznakom? S druge strane, ako novi helikopter nije imao svoju oznaku, postavlja se pitanje zašto je nije imao, i otkud se onda taj helikopter uopće pojavio.

Ćesićev zahtjev za povrat vozilaUskoro je 66. pukovnija odlučila u taj novi helikopter ugraditi salon. “Smatrali smo da nam treba jedna takva reprezentativna letjelica. Ti radovi su obavljeni u Zrakoplovnom tehničkom zavodu na Plesu. U opremu je uloženo oko 2,5 milijuna kuna. Nabavio ju je RH Alan, a platila je 66. pukovnija, što dokazuju i računi koje posjedujem”, kaže Ljubo Ćesić.
Kad je 2000. godine MORH, pod vodstvom tadašnjeg ministra obrane Joze Radoša, uzeo u posjed cjelokupnu pokretnu imovinu Monitora, odnosno 66. pukovnije u Hrvatskoj, tu se nalazio i sporni helikopter. Ćesićeva pukovnija je proglašena nepostojećom postrojbom. Kada je 2003. godine došlo do promjene vlasti Ćesić je ponovno tražio rješenje u Ministarstvu obrane, ali bez uspjeha. Tada je, kaže, odlučio pokrenuti tužbu: “Ja neću odustati jer na to nemam pravo zbog 2300 članova 66. pukovnije. Više puta sam u ministarstvo slao svoje prijedloge mirenja, samo sam htio da se 66. pukovniji prizna da je dio Hrvatske vojske. Nikad mi nisu odgovorili na moje ponude, a njihovo će ponašanje u konačnici platiti hrvatski porezni obveznici.”

I on se sam nekoliko puta u tom helikopteru našao u situacijama koje nisu baš bile ugodne. “Jednom smo iznad Plitvičkih jezera upali u strašne turbulencije. Nismo mogli ni naprijed ni nazad. Morali smo prisilno sletjeti. Bila je noć, iznimno teški uvjeti za tako nešto. Ipak, vještina i iskustvo pilota je na kraju presudilo, te smo uspješno prizemljili na jednoj livadi pored Vrhovina. Puno sam zanimljivih događaja doživio u tom helikopteru, i baš mi je žao što se dogodio ovaj tragičan događaj. No da je MORH prihvatio naš zahtjev i prestao s korištenjem vozila koja mi potražujemo, do kraja suđenja, do ove nesreće ne bi došlo. Sutra se isto može dogoditi i s nekim od naših kamiona, koje vojska koristi usprkos tome što ih ne može osigurati”, kaže Ljubo Ćesić.