Objavljeno u Nacionalu br. 610, 2007-07-24

Autor: Željko Rogošić

NOVI LIBAR MARKA UVODIĆA

Ženski pogled na stari Split

PRVA PREMIJERNA DRAMSKA predstava na 53. Splitskom ljetu 'Libar o' libra Marka Uvodića Splićanina' suvremena je adaptacija poznate kronike Splita 30-ih godina mlade dramaturginje Olje Lozice

Olja Lozica, dramaturginja na zagrebačkoj ADU, feministički moderno je adaptirala Uvodićev 'Libar' a glumica Lana Barić glumi najmlađu, buntovnu kćer Anježu koja prkosi patrijarhalnom ocuOlja Lozica, dramaturginja na zagrebačkoj ADU, feministički moderno je adaptirala Uvodićev 'Libar' a glumica Lana Barić glumi najmlađu, buntovnu kćer Anježu koja prkosi patrijarhalnom ocuPrva premijerna dramska predstava 53. Splitskog ljeta “Libar o’ libra Marka Uvodića Splićanina” donijela je osvježenje. Na scenski jednostavno riješenoj pozornici u dvorištu HNK, uz Staru plinaru, moglo se vidjeti zanimljivo, suvremeno i prepravljeno čitanje kronike Splita 30-ih godina 20. stoljeća istaknutog splitskog kroničara Marka Uvodića.
Prije svega zahvaljujući dramaturginji Olji Lozici koja je, iako svjesna da Uvodić nije književnik, nego tek neutralni kroničar maloga mista, od 43 njegove priče satkane u Libar napravila pravi dramski tekst iz kojega se vidi tuga, tragedija, suze, patnja, šušur, rijetka sreća i smijeh, žudnja, ljubav i poneka sočna psovka karakterističnog splitskog dvorišta i njegovih stanovnika. Redatelj Goran Golovko, ravnatelj Drame splitskog HNK, samo naizgled strogim režijskim zahvatima, u najboljoj maniri Fellinijeva “Amarcorda”, sve isprepletene priče i pretapanja Lozicinih i Uvodićevih likova stavio je u okvir jedne prastare fotografije, kao efektnog završetka predstave.

“Goran Golovko predložio mi je da se uhvatim Uvodića jer je htio predstavu s dalmatinskim i splitskim štihom. Prije nekoliko godina napravila sam tekst o problemima raspada moreške u Korčuli. Njemu je taj tekst došao u ruke, pa je zaključio da bih mogla napraviti adaptaciju djela Marka Uvodića”, kazala je 25-godišnja dramaturginja, asistentica na kolegiju scenskog pokreta na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.

“Uvodića nikada prije nisam čitala, ali sam čula za njega. Znala sam da bi trebao biti poput Miljenka Smoje, samo puno stariji. Kada sam pročitala Uvodićev ‘Libar’, malo toga mi se svidjelo. Prikaz ljudi, njihovih sudbina, tragičnih i smiješnih događaja, za mene je bio prebanalan i plošan. Način na koji je Uvodić prikazivao ozbiljne probleme, primjerice, otjerane kćeri zbog neposluha ocu, poslušne kćeri koja prihvaća očev izbor mladoženje, udvaranja i ogovaranja, meni uopće nije bio duhovit. Meni se ta vrsta površne, sirove duhovitosti, koja se dopala mnogima, zapravo nije osobito svidjela. Sve Uvodićevo slatko i gorko meni je bilo dobro tek na razini gega, plitke šale. Trebalo je otkriti kako da profunkcionira cijela ta galerija likova - ostavljenih, lajavih žena, žena patnica i usidjelica, suvremenih djevojaka, policajaca, sitnih trgovaca, anarhista, osiromašenih poduzetnika, lakomislenih mladića”, istaknula je Olja Lozica i napomenula da je, s druge strane, bila jako ljuta.


SPLITSKI GLUMAČKI ANSAMBL na pozornici u dvorištu HNK gdje je postavljena predstavaSPLITSKI GLUMAČKI ANSAMBL na pozornici u dvorištu HNK gdje je postavljena predstava“Bila sam ljuta jer mi je u ruke došlo djelo u kojem su žene obavezno gubitnice, toliko jadne i nevažne. U Uvodića žene ropski progone muškarce, ili su lajone čiji se jezik ne može zaustaviti, ili su jadnice koje su potpuno izgubile svoje samopoštovanje. Nema sredine. Bila sam vrlo uzrujana. K tome, u ruke mi je dospjela anketa iz 2006. godine kako u Splitu 70 posto anketiranih muškaraca od 15 do 36 godina još uvijek misli kako je ženi prije svega mjesto u kući. Željela sam upravo iz toga kuta otvoriti, čitati i nadopisati Uvodića - zašto u 21. stoljeću ljudi u Splitu misle da je ženi isključivo mjesto u kućanstvu. Takvo što je opisano u Uvodićevu djelu. Marko Uvodić ne kritizira takvo stanje, on ga ne problematizira, on se ništa ne pita. On događaje opisuje. Njegova jedina kritika je u odnosu spram života. Način na koji se muškarac postavlja kao pater familias za Uvodića je normalan, a meni je bio grozan. Htjela sam naći opravdanje. I ja sam odrasla u ovoj sredini, i ja imam oca koji je šef, ali ima mjeru”, objasnila je Olja Lozica koja je do sada najčešće surađivala s Ivicom Boban i Reneom Medvešekom. U Zagrebačkom kazalištu mladih je s njima radila u predstavama “Susjeda” i “Vrata do”.

Uvodić je kroničar koji je ponudio niz motiva, ali motive u događajima ne razrađuje. Trebalo je uložiti mnogo truda da bi se Libar pretočio u dramski tekst i da bi sva njegova lica oživjela. “Uvodićevi likovi su ili pozitivci ili negativci, i u dramskom tekstu ne mogu funkcionirati, osim na razini gega. Ide mi na živce što se sve što se odnosi na Dalmaciju shvaća isključivo kao šala, kada se misli da su tu ljudi smiješni, pričaju gluposti, pokušavaju biti duhoviti i sve treba napraviti kao primitivnu i plitku životnu komediju. K vragu i takva slika Dalmacije i Splita”, rekla je Olja Lozica. Ona je dala sliku starog Splita u nekom suvremenijem, socijalno osjetljivijem ambijentu. U suradnji s Golovkom nije radila klasičnu adaptaciju, nego je nastupila kao pisac, stvorila novi tekst i novu adaptaciju.

GLUMICE su glavne zvijezde predstave: Jasmina Žiljak, Nives Ivanković, Snježana Sinovčić-Šiškov, Lana Barić, Ksenija Prohaska i Tajana JovanovićGLUMICE su glavne zvijezde predstave: Jasmina Žiljak, Nives Ivanković, Snježana Sinovčić-Šiškov, Lana Barić, Ksenija Prohaska i Tajana JovanovićTipične splitske svađalice i lajone, premazane svim mastima, s lakoćom su odigrale odlične Snježana Sinovčić-Šiškov i Tajana Jovanović. Naspram stereotipa Nives Ivanković ili Ksenije Prohaske, prva zvijezda splitske premijere ipak je bila mlada zagrebačka glumica splitskih korijena Lana Barić, u ulozi buntovne Anježe. Tridesetih godina nije bilo lako izboriti se za ženska prava, imati kratku kosu i nositi hlače, oponirati očevu autoritetu, pa ni Uvodićeve simpatije, zasigurno, nisu na njezinoj strani. “Uvijek se jako trudim, gotovo sam vojnički podređena ulogama koje radim. Nikada nisam gledala niti jedno kazališno uprizorenje Uvodićeva teksta. Nikada ga nisam čitala. Rekli su nam da je Lozica napravila nešto sasvim drugo. Meni je dala puno materijala da se napravi uloga Anježe i jako sam joj zahvalna. Nekada sam i ja bila buntovna kao Anježa, ali danas više nisam tako tvrdoglava. Ona je srčana, a ja neke stvari sada prešućujem jer sam bila prebrza na jeziku pa su mi se događale ružne stvari”, kazala je Lana Barić koja u Splitu glumi samo ljeti. U Zagrebu je u Hrvatskoj zajednici samostalnih umjetnika. Na prošlom Splitskom ljetu glumila je u Golovkovu “Dekameronu”.

“Htjeli smo imati Uvodićevo djelo na Splitskom ljetu. Prvotno se režije prihvatio Ognjen Sviličić, ali je zbog obveza na filmu ‘Armin’ morao odustati na samom početku, pa sam projekt preuzeo ja”, kazao je Goran Golovko. “Budući da sam već surađivao s Oljom Lozicom, tekst smo prije rada s glumcima još jednom preradili. Uvodić je ovom gradu i ansamblu bio potreban. On priča o nekim stvarima koje su bez obzira na vremensku udaljenost svima nama zajedničke, a to su maštanja, snovi, ljubavi, ostvareno i neostvareno, želje, čekanja, sitne zavisti, i nešto što još u natruhama našeg mentaliteta postoji, a što moramo njegovati.

GLUMAC RATKO GLAVINA između poljubaca kolegica glumica Nives Ivanković i Lane BarićGLUMAC RATKO GLAVINA između poljubaca kolegica glumica Nives Ivanković i Lane BarićBuduće generacije moramo odgajati na tome što Split jest i što je njegov urbani identitet. Ostanemo li bez toga, možemo se baciti u more”, uvjeren je Golovko. On je već radio Uvodićev tekst, u Splitskom kazalištu mladih. “Ništa tada nisam mijenjao. Uzeo sam njegove rečenice i montirao ih u nekoj vrsti postmodernističke dramaturgije. Reakcije splitskih konzervativaca su bile negativne, dok predstavu nisu vidjeli. Nakon predstave su mi čestitali i ispričali se. Sada je riječ o dramaturškom postupku Olje Lozice koja je napravila drastičan odmak od Uvodićeva teksta, koristi samo njegove motive kako bi njezina lica bila puna života, pa možemo očekivati da oni koji Uvodića tradicionalno shvaćaju neće biti zadovoljni ovom predstavom”, zaključio je Golovko.

Nova vizija iz Uvodićevih priča

Dramaturginja Olja Lozica preuzela je samo pojedine motive iz priča Marka Uvodića Splićanina i uklopila ih u novu cjelinu. Redatelj Goran Golovko ih je povezao u kratke prizore koji se međusobno izmjenjuju i prožimaju. U predstavi se koriste motivi iz poznatih Uvodićevih priča poput "Ženidba Fabjana Žunića", "Pulitike Šjore Bete", "Ubiću se", "Sprovod jednog diteta" i "Sritni su bili". Scenografija je u predstavi stilizirana, bez zidova i pregrada, a jedini realistični element su zelene škure. Golovko kaže da je tako htio pojačati dojam da svi svakoga čuju i ništa se ne može sakriti.

Splitski dvor iz 30-ih

Predstava govori o obitelji koju čine stari udovac Šjor Martin i njegove tri kćeri Mare, Kate i Anježa. Cijela radnja predstave se događa u tipičnom dalmatinskom dvoru u kojem se svi poznaju. U njemu živi građanski sloj iz 30-ih godina koji se bavi raznim obrtima.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika