Legendarni filmski i kazališni redatelj, scenarist i pisac Ingmar Bergman, umro je mirno u 89 godini u svom domu na otoku Faru u Baltičkom moru, u rodnoj Švedskoj.

Jedan od ključnih figura u modernoj kinematografiji u svojoj 60- godišnjoj karijeri režirao je klasike poput Cries & Whispers (Krici i šaputanja), The Seventh Seal (Sedmi pečat), Wild Strawberries ( Divlje jagode), The Virgin Spring (Djevičanski izvor), Scenes From a Marriage (Bračne scene) i druge. Devet puta je nominiran za Oscara i tri puta ga je dobio.

Ingmar Bergman rođen je 14. srpnja 1918. godine u sveučilišnom gradu Uppsala u obitelji luteranskog svećenika koji je svog sina strogo odgajao i često ga kažnjavao služeći se drastičnim mjerama. Primjerice znao ga je zatvarati u ormar i strašiti ga čudovištima koja će mu tamo odgristi prste. S obzirom da je bio vrlo osjetljiv dječak, kojeg su užasavali i grublji prizori u dječjim crtanim filmovima, trauma iz tog vremena nije se nikada riješio pa su njegovi filmovi mahom bili puni frustracija i hladnoće, a posljedice tih događaja bile su vidljive i u njegovom privatnom životu.

Ženio se pet puta i imao je osmero djece, a za jednu kćer saznao je tek u njezinoj 22- oj godini. Za vrijeme studija književnosti i povijesti u Stockoholmu obuzela ga je ljubav prema kazalištu, a već u sedamnaestoj godini napisao je prvu od dvadesetak napisanih i deset izvođenih drama. Od 1938. godine počeo je režirati u sveučilišnim kazalištima, a od 1963. do 1966. godine obavljao je dužnost ravnatelja Kraljevskog dramskog kazališta.

Svjetsku slavu Bergman je postigao filmskim uracima s kojim se počio baviti šest godina nakon kazališnog debija. No, kazalištem se i dalje predano bavio posvećujući mu oko sedam mjeseci na godinu.

Njegov kolega Woody Allen proglasio ga je vjerojatno najvećim filmskim umjetnikom od kada je izumljena pokretna kamera. No, sam Bergman za svoje filmove nije imao riječi hvale. «Moji filmovi me deprimiraju. Dođe mi da plačem. Očajni su», kazao je u jednom u intervjuu za švedsku televiziju.