Objavljeno u Nacionalu br. 611, 2007-07-30

Autor: Željko Rogošić

INTERVIEW

Milan Štrljić - glumačka zvijezda s talentom za biznis

RAVNATELJ 53. SPLITSKOG LJETA i intendant HNK stvorio je festival koji se izdvaja od drugih ljetnih kazališno-glazbenih događanja; govori o ulozi menadžera u kulturi, utjecaju politike u kazalištu i bogatoj glumačkoj karijeri

Štrljić kaže da pribavlja novac za kazališne projekte jer je podrijetlom iz Imotskoga i jer je cijelu karijeru radio kao slobodni umjetnik koji je morao zaraditi plaćuŠtrljić kaže da pribavlja novac za kazališne projekte jer je podrijetlom iz Imotskoga i jer je cijelu karijeru radio kao slobodni umjetnik koji je morao zaraditi plaćuNakon otvaranja Splitskog ljeta Verdijevim “Trubadurom”, premijere “Libar o’ libra Marka Uvodića Splićanina”, koncerata Katarine Livljanić “Judita”, Edina Karamazova i Maksima Fedotova, premijere baleta Sergeja Prokofjeva “Romeo i Julija”, i najveći skeptici su, već nakon dva tjedna, morali čestitati intendantu HNK i ravnatelju 53. Splitskog ljeta Milanu Štrljiću na izvanrednom izboru. Ocjena je gledatelja i kritike da ovogodišnje Splitsko ljeto kvalitetom odskače od ostalih hrvatskih ljetnih festivala te da je Štrljić, koji već petu godinu vodi splitski HNK, nakon dvije posljednje uspješne sezone, uspio stvoriti reprezentativan ljetni festival.

Štrljić nerado daje intervjue, u prvi plan ističe zasluge glumaca, pjevača, glazbenika i suradnika na čelu s redateljem Petrom Selemom. “Zadovoljan sam, drago mi je da se primjećuje naš veliki trud. Vrijeme je dobro, ove godine i Bog je na našoj strani”, istaknuo je Štrljić koji se, nakon studija glume na beogradskoj Akademiji i uspješne kazališne i filmske karijere, sredinom 90-ih, nakon više od dvadeset godina izbivanja, vratio u rodni Split. Posebno je ostao upamćen po ulogama u filmu Lordana Zafranovića “Okupacija u 26 slika” i TV-seriji “Velo misto”, koja se upravo reprizira na programu HTV-a. I dok s velikim očekivanjem govori o premijeri baleta “Romeo i Julija” na Peristilu i zadnjoj dramskoj premijeri, Racinovoj “Fedri” u podrumima Dioklecijanove palače, Štrljić zna da je promjenama u vođenju splitskog teatra i repertoarom koji donosi kvalitetne predstave porazio brojne oponente i kritičare koji mu nisu bili skloni prilikom izbora za intendanta HNK i prvog čovjeka Splitskog ljeta. On se nada da će do kraja njegova mandata 2010. biti realiziran davni projekt proširenja splitskog teatra, nove zgrade s dramskom scenom, što Štrljić smatra svojim životnim projektom.

NACIONAL: Što se dogodilo s baletom, dramom i operom u HNK i na ovogodišnjem Splitskom ljetu?
- Novi, svježiji i sadržajniji program donose novi ljudi. Uz Almiru Osmanović, kao ravnateljicu Baleta, imamo novog ravnatelja Opere Ivana Repušića i novog ravnatelja Drame Gorana Golovka. Novi ljudi donose nove ideje, a ravnatelj mora znati okupiti kvalitetne ljude i sve to složiti u zajednički projekt repertoara HNK i Splitskog ljeta. Trojka mojih ravnatelja, uz Petra Selema, funkcionira jako dobro, i to je dobitna kombinacija. Sve je zasluga tima, a ne jednog čovjeka.

NACIONAL: Djelujete kao iskusni menadžer u kulturi. Je li to rezultat i dobrog političkog rejtinga zbog suradnje sa Selemom kao istaknutim HDZ-ovim političarom?
- Menadžera u kulturi u Hrvatskoj, nažalost, nema, pa se kao priučeni menadžer pokušavam snalaziti najbolje što znam. Ne tražim ni političke veze, ni zaleđe. Selem mi za to nije potreban. On je vrstan poznavatelj umjetnosti, ne treba trošiti riječi o njegovu poznavanju opere i operne režije, i brine se o tom dijelu programa. Ako funkcioniram kao dobar menadžer i pribavljam novac kazalištu i Splitskom ljetu, to je zato što sam tako odgojen. Naime, podrijetlom sam Imoćanin. I što je najvažnije, cijeli svoj glumački vijek bio sam slobodni umjetnik. Nikad nisam bio u stalnom radnom odnosu, ni u Jugoslavenskom dramskom pozorištu, ni u Narodnom pozorištu u Beogradu. Nisam bio “uhljebljen” i čekao prvi u mjesecu da dobijem plaću. Plaća se morala zarađivati, a ne dobivati.

NACIONAL: Nedostaje li vam novca za Splitsko ljeto kakvo biste željeli?
- U kulturi će novca uvijek nedostajati. Proračun Splitskog ljeta je 6,5 milijuna kuna. Vještina je novcem koji imaš napraviti što bogatiji program i ostati iznad vode. Treba imati sreće i ugleda u svojoj struci. Taj sam ugled tijekom svoje glumačke karijere stekao pa mi ljudi vjeruju da ću poštivati svaki dogovor i ugovor. Za mene i riječ ima težinu ugovora. U pet godina nisam izgubio niti jednog sponzora. Dapače, privukli smo nove. Splitsko ljeto je produžetak godišnjeg repertoara HNK. U redovitom programu HNK uspjeli smo vratiti dostojanstvo radu, jer umjetnost je težak i krvav rad.

NACIONAL: Što to znači - stvorili ste uvjete za rad?
- Kada sam rekao plesačima u baletu: “Ljudi, vi radite u groznim uvjetima, ovo treba klimatizirati!”, oni su popadali od smijeha i kazali kako su svi intendanti govorili isto, a niti jedan nije ništa učinio. Nakon šest mjeseci, klimatizirao sam sve prostore HNK osim uprave. Naša zgrada ima 116 godina i veliku kazališnu tradiciju. Tu tradiciju ne smijemo zapustiti, bez obzira na ekonomsku situaciju.


SA SUPRUGOM DAŠOM koja je po zanimanju viši fizioterapeut, a ima agenciju za marketingSA SUPRUGOM DAŠOM koja je po zanimanju viši fizioterapeut, a ima agenciju za marketingNACIONAL: Hoće li se proširiti kazališna zgrada?
- Hoće, jer ideja o izgradnji druge faze kazališne zgrade u dvorištu Stare plinare postoji još od Mediteranskih igara. Tada je potrošen sav novac i nikad više nije ga se našlo dovoljno da se taj projekt realizira. Kada vidim da je u dvorište ušao prvi bager, bit ću najsretniji čovjek na svijetu. Siguran sam da će se to zbiti do kraja moga mandata. Sada se već izrađuje dokumentacija, postoji dobra volja Grada i države. Dobili bismo jako puno. Glavna zgrada bi se oslobodila za programe koji su joj primjereni. Na udaljenosti od pedesetak metara dobili bismo novu dramsku scenu, polivalentnu dvoranu s pokretnim gledalištem, novu baletnu dvoranu, apartmane za goste teatra. U podzemlju bi se smjestile sve kazališne radionice koje su sada neprimjerene središtu Splita. U sadašnjoj glavnoj zgradi dobit ćemo dvorane za probe, dvorane za upjevavanje, nove garderobe, jer su sadašnje potpuno neprimjerene. Obje zgrada spajat će most ili tunel. U blizini je Kazalište lutaka i Kazalište mladih. S tri kazališta, dobili bismo teatarski centar u središtu stare splitske povijesne jezgre.

NACIONAL: Kako to da vas danas podržavaju i vlast i oporba, oni koji vam 2002., kada ste postali intendant, nisu bili skloni?
- Ja to razumijem. Zašto bi mi Velo Misto na vlasti, ili SDP u oporbi tada vjerovali? Govorili su on je samo glumac, on dolazi političkim putem. Nisu znali što mogu i što želim. Prestar sam da bih bio naivan. Mladi Ivan Kuret je postavljen za gradonačelnika. Još nije ušao u ured, a već ga napadaju. Split teško daje priliku. Te napade podnio sam dobro, stoički. Govorio sam da ćemo se dokazati radom. Ne bih tako kazivao da nisam imao suradnike koji su u mene vjerovali. U umjetnosti su mogući promašaji, ali mora postojati dobra namjera. U ovih pet godina mandata bilo je, čini mi se, puno više uspjeha. Danas mi godi kada mi priznaju rezultat sa Splitskim ljetom, ali o političkim podjelama ne razmišljam. Najlakše je politički etiketirati ljude na HDZ-ove ili SDP-ove adute. Najveću zadovoljštinu sam doživio kada mi je, uoči mog reizbora za intendanta, jedan gradski vijećnik, član SDP-a, rekao: “Ja ne mogu dići ruku protiv tebe.” Znači, može se i protiv političkih uputa, kada ljudi vide svojim očima i misle svojom glavom. Nitko ne može zanijekati da je “La Bohème” bila sjajna opera, a “Ćelava pjevačica” sjajna predstava HNK. Doživio sam ogromnu satisfakciju prilikom gostovanja baleta “Magnum” i “Ćelave pjevačice” u Zagrebu. Kada je probrana zagrebačka publika prihvatila predstave, a znalci teatra mi kazali: “Gospodine, ovo izgleda kao da je došao pariški teatar”, meni je bilo puno srce.

NACIONAL: Odabirete li kao intendant glavne aktere programa HNK i Splitskog ljeta prema vlastitim glumačkim kriterijima? - Kada sam na fešti Sv. Duje vidio da je najprodavaniji rekvizit bejzbolska palica, jako sam se zamislio. Gdje mi to živimo? Ako se Torcida potuče na prijateljskoj utakmici, to nije normalno. Ako mladi čovjek ide van i nosi nož u džepu, što mi koji kreiramo kulturu činimo da ne bude tako? Htio sam program Splitskog ljeta i HNK zasnovati na okretanju nekim pozitivnim ljudskim vrednotama. Najlakše se voditi za trendovima, na pozornici napraviti nešto destruktivno, krv, znoj, sperma, ludilo, pustiti jaku glazbu, opaliti dim, skinuti dvoje mladih i napuniti gledalište. Ali što time poručujemo? Zato je “Libar Marka Uvodića”, bez ijedne psovke i s potocima suza i nostalgije, dobitak. Htjeli smo vidjeti ljepšu stranu Splita, pomireni Split za jednim stolom. Tako smo slagali cijeli program. Svatko od ravnatelja dolazi sa svojim dijelom programa koji se mora uokviriti u osnovnu ideju. Kada odabirem redatelja, nastojim o njemu saznati što više. Prije nekoliko dana, kaže mi s respektom i čuđenjem ravnatelj teatra u Trstu: “O, kod vas režira Sciaccaluga!” Marco Sciaccaluga, koji će režirati “Fedru”, prošlogodišnji je dobitnik najvećih nagrada talijanskoga glumišta za režiju i ukupnu predstavu. Kriterij je dobiti što kvalitetnije umjetnike. Kod nas je izvanredno radio izraelski koreograf Rami Beer. Sada to isto radi Youri Vamos. Mi ne izvozimo umjetnike, nego predstave.

INTENDANT ŠTRLJIĆ s kolegama: ravnatelj Opere Ivan Repušić, ravnateljica Baleta Almira Osmanović, ravnatelj drame Goran Golovko i umjetnički direktor Petar SelemINTENDANT ŠTRLJIĆ s kolegama: ravnatelj Opere Ivan Repušić, ravnateljica Baleta Almira Osmanović, ravnatelj drame Goran Golovko i umjetnički direktor Petar SelemNACIONAL: Jeste li prije nekoliko večeri na “Juditi” Katarine Livljanić ugostili Ivu Sanadera kao premijera ili bivšeg kolegu intendanta?
- To je bila sjajna predstava. Ivo Sanader na “Juditu” nije došao ni kao premijer, ni kao bivši intendant, nego kao znalac Marula i istinski ljubitelj teatra. On je točno znao što će doći pogledati. Katarina Livljanić se pokazala ne samo vrhunskom, svjetskom pjevačicom, nego i glumicom. Premijeru Sanaderu je kao Splićaninu drago da de na Splitskom ljetu održava odličan program. U “Ogledalu”, autorskom projektu Tonka Maroevića, Gorana Matovića i Arsena Dedića, po motivima djela Jorgea Luisa Borghesa, glumi i akademik Tonko Maroević. Zato kaže, naš dramski ansambl je najbolji u državi jer u njemu glumi i akademik. To se ne događa ni na jednom drugom festivalu.

NACIONAL: Zašto ste inzistirali da se u Splitu otvori studij glume?
- Inicirao sam da se studij glume otvori na splitskoj Umjetničkoj akademiji, jer je bilo jasno da Split gubi utakmicu sa Zagrebom. Svi mladi koji završe studij glume u Zagrebu nastoje ostati u tom gradu. Tri godine su trajale borbe i pripreme, ali sada je na završetku treća godina. Osim toga, u zadnjih deset godina splitski dramski ansambl je pretrpio goleme gubitke, koje ni jači ansambli ne bi mogli pretrpjeti. Od smrti Neve Bulić, Vasje Kovačića, Zdravke Krstulović, Josipa Gende, odlaska Borisa Dvornika sa scene. Bilo mi je jasno da nešto treba učiniti i mlade ljude dobiti u Split. Stasala je i generacija glumaca koji su ostali ovdje, Elvis Bošnjak, Trpimir Jurkić, Tajana Jovanović, ali mlade je trebalo školovati ovdje. Zanimljivo je da je ove godine na prijemnom ispitu studija glume pola kandidata bilo iz Zagreba. Stvari se mijenjaju.

NACIONAL: Dakle, vodili ste se svojim iskustvom kad ste početkom 70-ih otišli na studij glume u Beograd?
- Tako je, mogućnost studija glume u Splitu nije postojala. Trebalo je studirati u jakim i velikim središtima, na jakim akademijama, u Zagrebu, Beogradu, Sarajevu. I onda me Beograd, kao jak kazališni centar, progutao. I više od dvadeset godina nisam se vratio kući. Neki se nisu vratili nikad. I zato umjesto da nam djeca odlaze na studij u druge gradove, mi smo napravili studij glume.

ŠTRLJIĆ JE u filmovima najčešće glumio likove iz urbane sredine a kaže da je 'bio ili loš ili dobar momak'ŠTRLJIĆ JE u filmovima najčešće glumio likove iz urbane sredine a kaže da je 'bio ili loš ili dobar momak'NACIONAL: Tko je sve otišao iz Splita na studij glume u Beograd?
- Cijela plejada dobrih glumaca. Aljoša Vučković i Žarko Radić prije mene. Arijana Čulina nakon mene. Ona se vratila, a Aljoša, Žarko i ja smo ostali. Upao sam u žrvanj posla. Počeo me nositi film, televizija, prilike. Uloga za ulogom, putovanja. A Beograd je davao velike mogućnosti. Uz sve to, stalno sam planirao povratak. I odjednom shvatiš da je prošlo dvadeset godina. Uvijek sam bio slobodni umjetnik. Sâm sam se borio i oduvijek bio na tržištu. Glumio sam u tri beogradska teatra, najviše u Jugoslavenskom dramskom pozorištu.

NACIONAL: Kako ste kao mlad glumac uspjeli tako brzo postati veliko ime?
- Imao sam sreću da glumim s velikim beogradskim i zagrebačkim glumcima, legendama od kojih se moglo puno naučiti. Fabijan Šovagović, Ljuba Tadić, Boris Dvornik, Bata Paskaljević, Petre Prličko, čak sam glumio i s papa Rogozom. Moja prva dramska predstava kad sam diplomirao u Beogradu je bila “Guslač na krovu”. Glavni su bili Mića Tatić i Željka Reiner. Željka je bila velika glumica, predivna dama i dobra pjevačica, supruga velikog glumca Đokice Milakovića. Trčao sam iz predstave u predstavu, iz filma u film.

NACIONAL: Koliko ste filmskih uloga ostvarili? Što je vaš najveći uspjeh u kazalištu i filmu?
- Gluma je potraga za točnošću, a ako vam se to dogodi, tada otkrijete nepoznatu dušu koju nosite u sebi. Nekada mi se to događalo u tek nekoliko sekundi. Katkad bi uloge prošle a da ništa ne bih osjetio. Nastupio sam u 60 igranih filmova. TV-serije nisam brojio. U teatru sam odigrao sto uloga. Jedna uloga mi je ostala u jakom sjećanju, zbila se u filmu “Hoću živjeti” s Fabijanom Šovagovićem. On je bio škola glume. Tada, početkom 80-ih, bio sam mlad i dovoljno pametan da ga gledam u oči i učim. Šova je svojom ogromnom energijom punio stvari u filmu, a ja sam stavljao točke. Sve do prijelomne scene na kraju filma, u kojoj se dogodi nešto, kada vjetar stane i nastane umjetnost. Bila je to ključna scena našeg obračuna, oca i sina, u kojoj ja dovodim gluhonijemu djevojku koju je glumila Ena Begović, s namjerom da se njome oženim iz inata ocu. U sceni u kojoj me je Šova tukao do iznemoglosti, a ja stoički podnosio udarce, potom oca izgurao van i sam počeo sličiti na njega, sve je stalo, čak i kokoši u dvorištu. Dogodila se umjetnost. Za tu sam ulogu 1982. dobio nagradu Konstantin.

NACIONAL: Obilježila vas je uloga u “Okupaciji u 26 slika”.
- Uloga u Zafranovićevu filmu me glumački dugo odredila, jer je film postigao veliki uspjeh. Uvijek sam glumio polarizirane uloge: ili sam bio loš momak ili dobar. U “Okupaciji” sam išao do kraja i htio sam ekstremno odigrati tu ulogu ustaše, ali je i ta uloga bila slojevita. Za nju sam proglašen najboljim mladim jugoslavenskim glumcem.

KAO policijski inspektor u filmu 'Blagajnica hoće ići na more' iz 2000. s Dorom PolićKAO policijski inspektor u filmu 'Blagajnica hoće ići na more' iz 2000. s Dorom PolićNACIONAL: Jeste li se razišli sa svojim beogradskim prijateljima?
- Ne, s mojim prijateljima u Beogradu nisam se razišao. Ja sam samo otišao i poslije ih nisam vidio. Imao sam puno prijatelja, u zadnje vrijeme sam bio dobar s Mikijem Manojlovićem. Čuli smo se i tijekom rata i ostali smo dobri. Rat je napravio puno štete.

NACIONAL: Koja vam je bila zadnja uloga u splitskom HNK?
- U predstavi “Otac” Elvisa Bošnjaka, glumio sam s pokojnim Josipom Gendom. Za tu ulogu sam 2001. dobio nagradu Marul. Kad sam se vratio u Split, igrao sam Horacija u “Hamletu”, Jazona u “Medeji” s Enom Begović. U rezalištu Dalmacijacementa zadnjih sedam dana dobivali smo injekcije kalcija kako bismo mogli govoriti. Igrao sam “Povratak u pustinju”, “Agoniju”. Glumio sam u Matanićevu filmu “Blagajnica hoće ići na more”, a zadnja mi je bila “Trešeta”, Dražena Žarkovića i Pave Marinkovića. Film ugođaja i Mediterana u kojem glume Genda, Ksenija Prohaska i Bruna Bebić.

NACIONAL: Jeste li požalili što ste postali glumac?
- Nikad nisam požalio. Kad bih mogao odabrati ponovo, opet bih bio glumac. Prošao sam svašta, puno kriza. Nema glumca koji ih nije imao. Bilo je pogrešaka, loših uloga, ali sve te godine sam upoznavao sebe. Ne kajem se.

NACIONAL. Znači da ste podržali kćer Ivu kad je poželjela biti glumica?
- Ne, bio sam protiv toga. Znao sam što će sve morati proći. Teško je biti glumac, a još teže glumica. Mladima koji dolaze na Akademiju već prvog dana nastojim objasniti što ih u životu čeka. Nema veće sreće nego raditi ono što želiš. I Iva to radi. Zadovoljan sam njenim napretkom u Beogradu. Slobodnjak je i dosta radi. Ne znam, u dogledno vrijeme ne vidim priliku da zajedno glumimo.

NACIONAL: Veliku ulogu u vašem kazališnom životu imaju supruga Daša i sin Frane.
- Bez supruge Daše ništa ne bih mogao napraviti. Daša ima agenciju za marketing, a po zanimanju je viši fizioterapeut. Ona mi je čvrst oslonac i daje mi mir. Sin Frane ima devet godina, besprijekorno govori engleski, voli borilačke vještine i želi učiti japanski.

'Htio sam biti netko drugi'

NACIONAL: Tko vas je natjerao da postanete glumac?
- Nitko me nije natjerao, nego me nisu uspjeli spriječiti. Roditelji su očekivali da ću upisati medicinu i postati liječnik. Bio sam dobar učenik klasične gimnazije “Natko Nodilo” u Splitu. Učinili su sve da ne odem na studij glume. Moja mati je platila misu da me ne prime na studij u Beogradu. Ali položio sam iz prve. Gluma je bolest. Zaraziš se kao mlad i nema povratka. Jako rano sam u sebi prepoznao potrebu da budem netko drugi.

'Vratit ću se glumi'

NACIONAL: Izgleda da još imate potrebu biti glumac. Poželite li sići na binu na Splitskom ljetu i pokazati kako se to radi?
- Istina je, vuče me želja. Teško mi je gledati probe, ali kao intendantu, nije pristojno miješati se u glumački posao. Međutim, imam ogromnu potrebu da iziđem na scenu. Kada mi istekne mandat, prihvatit ću se glume. Bilo je puno poziva, ali sam to izbjegavao.

Rođen u Tordincima kod Vinkovaca 22. ožujka 1952.

1962. seli se s obitelji u Split gdje je završio klasičnu gimnaziju a glumu je diplomirao na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu
1975. prva uloga u filmu ‘Poznajete li Pavla Pleša’
1978. za ulogu u filmu ‘Okupacija u 26 slika’ proglašen najboljim mladim jugoslavenskom glumcem
1981. slavna uloga Tonćija u TV-seriji ‘Velo misto’
1982. za sporednu ulogu bolesnog pjesnika boema u filmu 'Savamala' dobio Zlatnu arenu u Puli
1991. vraća se u Hrvatsku iz Beograda
2001. dobio nagradu Marul za ulogu u predstavio ‘Otac’
2002. do danas ravnatelj u splitskom HNK
U karijeri je nastupio u 60 igranih filmova i odigrao stotinjak uloga u TV-serijama i kazalištu

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika