BJEGUNAC S ODVJETNIKOM Vladimir Zagorec i Zvonimir Hodak prošli tjedan, prije nego što je u Beču donesena prvostupanjska odluka oOdbjegli general Vladimir Zagorec bit će sigurno izručen Hrvatskoj, a jedine preostale nedoumice uz taj slučaj vežu se uz procjene koliko će još vremena proteći do njegova formalnog izručenja. Nacional je od austrijskih izvora bliskih tom slučaju koncem prošlog tjedna doznao da oni Zagorčev predmet smatraju definitivno riješenim. To je zato što se Zagorca nakon njegovih nedavnih manipulacija vezanim uz tajno snimanje svog sastanka sa Sašom Perkovićem, savjetnikom za nacionalnu sigurnost predsjednika Stipe Mesića, sva nadležna tijela u Austriji žele što je moguće prije riješiti.

Austrijski izvor izravno povezan sa Zagorčevim slučajem za Nacional je ovako prokomentirao njegovu sadašnju situaciju: “Takav je slučaj teret za Austriju koji može bespotrebno opteretiti odnose dviju zemalja i nema nikakve dileme da su Zagorcu dani u Austriji odbrojeni. Sutkinja Forstner zapravo je u tom slučaju vrlo brzo odlučila. Hrvatska ni u kom slučaju nije Iran, ili neka druga rigidna zamlja, niti u hrvatskom pravosuđu postoje problemi zbog kojih bi se Zagorcu u Hrvatskoj nepošteno i pristrano sudilo.” Ovakva odluka istražne sutkinje Christine Forstner, iako još nije pravomoćna, za Hrvatsku ima puno šire značenje, koje nadilazi Zagorčev slučaj. Hrvatsko pravosuđe dobilo je od zemlje članice EU definitivnu potvrdu da je uređeno i spremno suditi vrlo izazovne i komplicirane slučajeve. Osim toga, takva njena odluka neizravno pokazuje da u Europi postoji percepcija da se u Hrvatskoj politika ne miješa u pravosuđe, niti inicira sudske progone, što je Vladimir Zagorec pokušao na austrijskom sudu prikazati kao neporecivu činjenicu.

U hrvatskom Državnom odvjetništvu smatraju da je u donošenju prvostupanjske odluke o Zagorčevu izručenju presudilo to što se sutkinja Forstner uvjerila da je istraga u Zagorčevu slučaju osnovano pokrenuta. Stvaranju takve percepcije sutkinji Forstner, smatraju u Državnom odvjetništvu, itekako je pomogao Vladimir Zagorec. Svojim manipulacijama Zagorec je pokušao fokus suda preusmjeriti s bitnih okolnosti svoga slučaja, ali u tomu nije uspio. Pokazuje se da su Zagorcu isključivo naštetile njegove manipulacije sadržajem spornih DVD-ova, koje su se i nakon prvostupanjske odluke nastavile tijekom prošlog vikenda.

Tijekom vikenda dnevne novine počele su objavljivati stenogram sa sastanka Zagorca i Perkovića u bečkom hotelu Sas Radisson 25. svibnja. Objavile su i faksimile stenograma koji su na njemačkom jeziku, što neizravno govori da ih je novinama po svemu sudeći dao Zagorec. Njemu je i dalje u interesu da se razgovara o svemu, samo ne o slučaju njegova protupravnog prisvajanja dragog kamenja vrijednog najmanje pet milijuna dolara. Snimka i stenogram tog sastanka pokazuju da ni Saša Perković niti Stipe Mesić nisu prekoračili svoje ovlasti, ali kako su se u razgovorima pojavila brojna druga imena, uključujući Franju Lukovića, Ivu Sanadera, Franju Gregurića, Slavka Degoriciju, Mladena Vedriša i druga, Zagorec je distribucijom tog transkripta javnu pozornost ponovno sa svog slučaja pokušao prebaciti na druge osobe.

---

MLADEN BAJIĆ I SAŠA PERKOVIĆ nakon objave transkripata bečkog sastanka u novinama, jasno je da nisu ništa krivo učinili u slučaju Zagorec Krugovi bliski hrvatskom pravosuđu Nacionalu su koncem prošlog tjedna rekli da očekuju da će Zagorec biti izručen najranije koncem tekuće godine. Ne vjeruju da će pravomoćna odluka biti donesena ranije, jer će Zagorec nakon žalbi možda pokušati uložiti i neki izvanredni pravni lijek radi dodatnog otezanja, ali i jer su Zagorčevi odvjetnici preko hrvatskih novina već najavili da će on u Austriji zatražiti i politički azil, te da će se u konačnici obratiti za pomoć i Međunarodnom sudu za ljudska prava u Strasbourgu.

Međutim, austrijski izvori kažu da bi formalna pravomoćna odluka o Zagorčevu izručenju mogla biti donesena već u rujnu, čak i usprkos godišnjim odmorima. Navode da Viši zemaljski sud u Beču neće slučaj proučavati više od dva tjedna, kao niti da će ministarstvo pravosuđa otezati s potpisivanjem odluke o izručenju.

Hrvatsko državno odvjetništvo u međuvremenu će nastaviti raditi na prikupljanju informacija o putevima pranja novca, koji je nestao u vrijeme kada se njime trebalo naoružavati Hrvatsku. U zahtjevu za međunarodnom pravnom pomoći u Zagorčevu slučaju Državno odvjetništvo pokazalo je da je “afera dragulji” samo uvod u puno opsežniju obradu porijekla njegova bogatstva. Afera zbog koje se Zagorec inicijalno i našao u pravnim problemima, poslužila je tek kao povod za opsežniju obradu svih Zagorčevih sumnjivih aktivnosti, ponajprije građevinskih projekata, za koje Državno odvjetništvo sumnja da su paravan za sustavno pranje novca u suradnji s Hypo Alpe Adria bankom.

U zamolnici za pružanje pravne pomoći Državno odvjetništvo zatražilo je od austrijskih kolega da im dostavi podatke o nekoliko računa u austrijskim bankama Kärntner Sparkasse, Bawag, Bank Austria i drugima, preko kojih su prošli deseci milijuna dolara.

Državno odvjetništvo zatražilo je i informacije kada su i po čijem nalogu ti računi otvoreni i zatvoreni, te koje su osobe bile ovlaštene za raspolaganje novcem i koje su osobe bile njihovi punomoćnici. Zatražene su informacije o prometu po tim računima, iz čega bi se vidjeli ulazi i izlazi novca, kao i ukupni promet po računima. Državno odvjetništvo zatražilo je i da im se dostavi i druga dokumentacija koja bi mogla pomoći u rekonstrukciji tijeka novca po tim računima.

BAWAG BANKA u kojoj je račun na kojem se prema iskazu Hrvoja Petrača nalazilo 35 milijuna dolara O tom zahtjevu odlučuje se u Klagenfurtu i taj postupak nije u vezi s postupkom koji se u Beču vodi oko pitanja Zagorčeva izručenja. Suprotno nedavnim novinskim tekstovima, taj zahtjev nije odbačen kao neosnovan. Nacional je iz austrijskih izvora doznao da je sud u tom predmetu donio odluku, ali da je u pismenoj formi još nije poslao u austrijsku policiju, tako da i ona još uvijek obrađuje taj predmet. Kako se radi o računima koji su otvoreni prije više od 10 godina, austrijski bankari formalno i dalje po svojim arhivama traže što se s njima događalo. Po mišljenju austrijskog izvora upućenog u taj slučaj, bankari zapravo kupuju vrijeme kako bi što kvalitetnije sročili odgovor i kako sebi ne bi naštetili.

“Svi naravno znaju o kakvim se računima radi, ali se prave neupućeni. Radi se o relativno malim bankama u kojima se vjerojatno i danas prepričavaju dani kada su se iz Hrvatske slijevali milijuni na njihove šaltere u malim lokalnim poslovnicama. Znaju bankari dobro i kamo je novac odlazio, ali sada glume gubitak pamćenja. U svakom slučaju, hrvatsko Državno odvjetništvo dobit će informaciju o prometu po tim računima, te o tomu kamo je novac naknadno odlazio”, izjavio je za Nacional austrijski stručnjak blizak tom predmetu.

Zbog svega toga hrvatsko Državno odvjetništvo nastavlja rad na tom slučaju, a istraga se širi na banke u Lihtenštajnu, te na Sejšelima. Upravo u kontekstu te istrage Perković je u Beču pregovarao sa Zagorcem, koji je u priču počeo uvlačiti brojna, hrvatskoj javnosti poznata imena iz vremena početnih godina hrvatske nezavisnosti. Međutim, Zagorec je tijekom tih pregovora pokušao manipulirati, te sve prikazati kao političku hajku na njega, koja je počela izmišljenom pričom o ukradenom dragom kamenju. Međutim, manipulacije su se pokazale kontraproduktivnim, jer austrijsko pravosuđe ne smatra da se u Hrvatskoj protiv njega vodi politički uvjetovan sudski proces.

Neizravni kompliment hrvatskom pravosuđu nije prvo iskazivanje strateške austrijske podrške Hrvatskoj. Austrijska ministrica vanjskih poslova Ursula Plassnik početkom rujna 2005. na sastanku ministara vanjskih poslova EU, kada se odlučivalo o početku pregovora Turske o pridruživanju EU, uvjetovala je početak tih pregovora time da EU istodobno otvori i početak pregovora Hrvatske o pridruživanju. U pozadini njena ponašanja zapravo su bili ekonomski interesi Austrije i austrijskih tvrtki, koje Hrvatsku smatraju prirodnim proširenjem vlastitog tržišta. Austrija je na području vanjske trgovine, direktnih ulaganja, turizma i financijsko-bankarske suradnje jedan od najvažnijih partnera Hrvatske. Odnosi dviju zemalja zbog svega su odlični, a Zagorčev slučaj privremeno je zbog neizvjesnosti njegova statusa u Austriji, počeo proizvoditi neformalne napetosti. Prošlotjednom odlukom istražne sutkinje Christine Forstner, te su napetosti ponovo otklonjene.

Špekulacije oko Hypo banke

Zbog Zagorčevih manipulacija kratko se vrijeme, prije nekoliko tjedana, nagađalo da bi on mogao uvjeriti austrijski sud da je njegov slučaj politički motiviran. Razlog tomu bio je nespretno organiziran sastanak Mesićeva savjetnika Saše Perkovića sa Zagorcem u Beču, radi početka mogućih pregovora Zagorca s Državnim odvjetništvom o njegovu pravnom statusu. Istodobno, Željko Rohatinski, guverner Hrvatske narodne banke, doveo je u pitanje prodaju Hypo grupe u Austriji njemačkoj Bayerische Landesbanci, jer joj je naredio prodaju hrvatskog dijela Hypo grupe, što je zaprijetilo i cijeloj transakciji. Do te je transakcije po nekima došlo zbog krize te banke u koju je upala dijelom i zbog negativnih konotacija proizišlih iz Zagorčeva slučaja.

U nekim se političkim i financijskim krugovima čak počelo nagađati da je Rohatinski privremeno osporio tu transakciju kako bi se neformalno poslala poruka Austriji da izruči Zagorca. U protivnom, mogući su i drugi slični problemi u gospodarskim odnosima dviju zemalja - smatralo se da je Hrvatska neformalno poručila Austriji. Ta nagađanja možda nisu sasvim nerealna, ali odluka o Zagorčevu izručenju donesena je isključivo zato što je austrijski sud ocijenio da se protiv njega vodi osnovana istraga.

Nedugo potom Zagorec se našao pred izručenjem, a hrvatsko pravosuđe dobilo je kompliment zemlje članice EU-a.