Rupert Murdoch obavio je operaciju preuzimanja Dow Jonesa za manje od tri mjeseca; na slici s 40 godina mlađom suprugom Wendy MurdochAustralski novinski magnat Rupert Murdoch ponovno je uzbudio medijske krugove svojim najnovijim preuzimanjem velike novinske institucije. Taj izuzetno spretan izdavač, koji je karijeru počeo kao skromni vlasnik naslijeđenog australskog provincijskog lista, a danas je vlasnik golemog broja listova, magazina, televizijskih stanica diljem svijeta, među ostalim i najuglednijeg londonskog dnevnog lista The Timesa, nedavno je pokrenuo operaciju preuzimanja jednog od najuglednijih američkih listova, newyorškog Wall Street Yournala. To je izazvalo veliku pozornost u američkim medijskim, ali i u poslovnim krugovima zbog specifične uloge koju taj list ima na američku poslovnu zajednicu. U SAD-u su mnogi bili protiv Murdochova pokušaja preuzimanja Wall Street Journala, ali njegova financijska ponuda sadašnjim vlasnicima bila je toliko velikodušna da je većina vlasnika tu ponudu prihvatila.

U SAD-u su mnogi protiv ove operacije bili zbog toga jer u ovom trenutku imaju veliko povjerenje u Wall Street Journal, a vrlo malo povjerenja u Murdocha. Wall Street Journal važna je američka novinska institucija. Riječ je o ozbiljno uređivanom, konzervativno uređenom dnevnom listu koji se prvenstveno bavi financijskim i privrednim informacijama. Budući da kretanje privrede jako ovisi i o političkim prilikama, ali i mijenama u sferi tehnologije, list se vrlo kvalitetno bavi i američkom i međunarodnom političkom scenom, sociološkim i tehnološkim temama, ali i kulturnim mijenama, te raznim drugim oblastima. Iako se po tome razlikuje od drugih dnevnih novina generalnog usmjerenja to nimalo nije smetalo njegovu uspjehu. Naprotiv, upravo ta je formula pridonijela izuzetnom uspjehu Wall Street Journala koji je do 2003. godine bio najnakladniji američki dnevni list.

Wall Street Journal se mnogo čita jer je najpouzdaniji američki izvor informiranja o poslovnim kretanjima. Njegovi se novinari posebno bave kretanjima na newyorškoj burzi, te analiziraju što utječe na kretanje na burzi. Uostalom, list su 1889. godine i osnovala dvojica novinara Charles Henry Dow i Edward Jones koji su tada pratili kretanja na burzi. Oni su zainteresiranim poslovnim ljudima u New Yorku svakog poslijepodneva slali pisane izvještaje o tome što se na burzi događalo, u prvom redu podatke o kretanju cijena pojedinih akcija. Priča o nastanku Wall Street Journala vrlo je zanimljiva, a povezana je i s nastankom američkog poslovnog fenomena, burzovnog industrijskog indeksa Dow Jones.

Indeks Dow Jones jedan je od ključnih pojmova američkog poslovnog miljea, a posljednjih desetljeća često se spominje i u političkom kontekstu. Dow Jones je brojka pomoću koje poslovni ljudi najbolje vide kako generalno idu stvari na newyorškoj burzi, a - budući da je newyorška burza najveća na svijetu - kako generalno stoji cijela svjetska ekonomija. Burza u New Yorku nalazi u ulici Wall Street.

Kada se spomene ime te ulice u južnom Manhattanu - gdje su uz samu burzu smještene i brojne banke, osiguravajuća društva, brokerske kuće - misli se na američko tržište vrijednosnim papirima. Američka burza se počela nešto brže razvijati u drugoj polovini 19. stoljeća. U zgradi u Wall Streetu okupljali su se trgovci dionicama, te su ih preprodavali, nastojeći tako ostvariti profit. Ti su ljudi bili željni sasvim specifičnih poslovnih informacija, pa se potkraj prošlog stoljeća u SAD-u počelo razvijati specijalizirano poslovno novinarstvo, namijenjeno poslovnim ljudima.

U New Yorku se osamdesetih godina 19. stoljeća našao i novinar Charles Henry Dow, koji je zamijetio tu žeđ za poslovnim informacijama, pa je s kolegom Edwardom Jonesom 1882. godine osnovao kompaniju Dow Jones & Co., koja je počela prikupljati poslovne informacije isključivo za poslovne ljude. Na kraju poslovnog dana Dow i Jones izdavali su završni dnevni bilten s poslovnim vijestima, koji su nazvali Wall Street Journal, a koji je postao toliko tražen, da su ga 1889. godine oni počeli izdavati i kao novine.

Dow je zamijetio da poslovne ljude posebno zanima kako se kreću cijene na burzi. To mu je dalo ideju da napravi jednostavnu stvar: svakog dana zbroji cijene dionica najpoznatijih kompanija, te ih podijeli s brojem kompanija, pa tako dobije pojedinačnu prosječnu vrijednost. Objavljujući svaki dan taj prosjek, on je poslovnim ljudima mogao pokazati kako se općenito kreću cijene dionica na Wall Streetu.

RUPERT MURDOCH, vlasnik i predsjednik kompanije News Corp, nakon prvog sastanka s članovima obitelji Bancroft na Wall Streetu početkom srpnjaPočeo je razrađivati metodu i objavljivati prosjeke dionica po granama. Godine 1897. u potpunosti je uspostavio sistem, objavljivao je prosjek dionica 12 najvećih industrijskih kompanija, a taj prosjek je nazvao Dow Jones Industrial Average - Dow Jones industrijski prosjek, koji - uz male preinake - vrijedi do danas. Poslovni ljudi su tokom vremena zamijetili da je taj industrijski indeks najbolji pokazatelj sveukupnog kretanja na newyorškoj burzi, a nije se mijenjao sve do danas. Kasnije je jedino povećan broj kompanija čije se dionice prate, te nešto preciznije određeno izračunavanje prosjeka.

Industrijski prosjek koji je smislio Charles Henry Dow danas je ključni podatak za poslovne ljude diljem svijeta. Nema ozbiljnijih televizijskih vijesti ili novina na svijetu, koje ne prate kretanje Dow Jonesa. Kada, na primjer, stigne vijest da je u jednom danu Dow Jones pao za više od 200 poena, to izaziva zabrinutost diljem svijeta. Srećom, to se rijetko događa.

Charles Henry Dow i Edward Jones su zahvaljujući industrijskom indeksu i listu Wall Street Journal postali uvaženi i važni protagonisti američke poslovne scene, a Wall Street Journal je postao najcjenjeniji i najprecizniji poslovni dnevnik na svijetu, kojem je jedino mogao konkurirati po ozbiljnosti i ugledu londonski Financial Times. Nakon smrti njih dvojice 1903. godine list i njihov indeks preuzeo je novinar Clarence Barron. Kako nije imao muških nasljednika 1928. godine naslijedio ga je zet Hugh Bancroft, a nakon Bancroftove smrti do danas su vlasnici većeg dijela upravljačkih dionica, oko 62 posto, bili njegovi potomci, obitelj Bancroft, koju čini tridesetak članova. Oni su imali upravljačka prava, ali se nisu miješali niti u poslovnu, niti i uređivačku politiku. Kada je početkom svibnja Murdoch objavio da bi od obitelji Bancroft i ostalih vlasnika želio kupiti kompaniju Dow Jones, pa tako i list Wall Street Journal nastala je uzbuna, jer su se mnogi pobojali da Murdoch ima nakanu ukinuti dosadašnju nezavisnost lista. Murdoch je u SAD-u na lošem glasu zbog visokonakladnih senzacionalističkih tabloida kakav je New York Post, te po desničarskoj TV-mreži Fox News. Čule su se odmah optužbe da će tabloidizirati Wall Street Journal, skrenuti ga udesno, te utjecati na uređivačku politiku onako kako će to koristiti njegovim poslovnim interesima. Svoju su zabrinutost iznijeli i u Wall Street Journalu zaposleni novinari, koji su zatražili od obitelji Bancroft da ne proda list.

Murdoch je svugdje na svijetu gdje posjeduje novine, televizijske stanice i druge medije na glasu kao osoba koja se snažno miješa u uređivačku politiku. Po nacionalnosti je Australac. Rodio 1931. u australskom gradu Melbourneu. Njegov otac Keith Murdoch bio je financijski investitor, a dosta je investirao u novine, pa je postao novinski izdavač, te imao kontrolu nad listom News koji je izlazio u gradu Adelaideu. U svojeg sina Ruperta nije imao mnogo povjerenja, pa mu čak nije želio oporučno ostaviti list i investicije nego ih je prepustio svojoj udovici i njenim odvjetnicima. Ipak, mladom Rupertu Murdochu je otac, unatoč potpunom nepovjerenju u njegove sposobnosti, omogućio da se dobro školuje u elitnom britanskom sveučilištu Oxford. Rupert Murdoch se, međutim, ipak pokazao sposobnijim no što je otac predviđao. Nakon očeve smrti 1952., tada 21-godišnji Rupert Murdoch uspio je doći do neke očeve imovine, među ostalim i lista News, pa se 1953. godine preselio u Adelaide da ga vodi i uređuje.

Pokazao se kao uspješan izdavač, pa je ne samo razvio taj lokalni list, nego je uskoro proširio svoje novinsko carstvo kupujući još neke lokalne australske listove, te pokrenuvši nacionalni list The Australian. On je tada napravio još jednu neobičnu stvar, što je tada malo tko među novinskim izdavačima radio: kupio je i jednu televizijsku stanicu. U krugovima australskih novinskih izdavača bila je to sramna stvar, jer je to po njihovu mišljenju bilo “miješanje kruška i jabuka”. No, pokazalo se da je i tu Murdoch imao pravo, jer mu je i to počelo donositi profit. On je shvatio da su “televizijske kompanije zlatne koke”, a osnova njegove medijske filozofije bilo je miješanje medija da bi se što bolje pokrilo tržište. Australija mu je uskoro postala odviše uskom za poslovanje, pa je 1961. godine uspio kupiti londonski visokonakladni nedjeljni tabloid The News of the World. To je uz profit donijelo još jednu karakteristiku njegove poslovne filozofije: medijska carstva treba širiti preko nacionalnih granica, ona moraju postati - globalna.

Teško je detaljno pratiti sve Murdochove daljnje poslovne poteze, kojima je tijekom desetljeća postao medijski mogul na četiri kontinenta, vlasnik ili utjecajnih ili visokonakladnih listova diljem svijeta, vlasnik niza magazina, te, što je u njegovu slučaju, vrlo važno i niza televizijskih kompanija. Murdoch je, unatoč svojoj reputaciji da je “magnat žute štampe”, uspio 1981. godine kupiti nesumnjivo najugledniji britanski list, jedan od najutjecajnijih listova na svijetu The Times. U Velikoj Britaniji i dalje se agresivno širio te postao vlasnik londonskog dnevnika The Sun i najnakladnijeg ozbiljnog britanskog tjednika The Sunday Timesa. Postao je vlasnikom i brojnih američkih listova a proširio se i na Daleki istok.

U svijetu televizije Murdoch je, također, postao neobično jak. Vlasnik je lanca televizijskih stanica u Australiji. Godine 1985. kupio je američku filmsku kompaniju Twentieth Century Fox, te televizijski lanac Metromedia, stvarajući tako temelje za četvrtu američku nacionalnu televizijsku mrežu Fox, koja se danas po gledanosti natječe s divovima američke televizije, kompanijama CBS, NBC i ABC. U to je uložio velik novac, koji mu se ponegdje još ne vraća, ali svi bilježe značajan porast gledanosti njegove kompanije Fox. Britanska televizijska mreža Sky je također plod Murdochova vizionarstva u svijetu medijskog biznisa. On je procijenio da satelitski televizijski programi namijenjeni europskom gledatelju, mogu postati temelj za stvaranje velikog profita. Britanskim je gledateljima krajem osamdesetih ponudio prvih šest besplatnih televizijskih kanala, koje su gledatelji mogli pratiti uz pomoć vrlo jeftine i lako montirajuće satelitske antene. Kada je zainteresirao gledatelje za te programe počeo ih je kodirati i skupljati pretplatnike. Budući da je ponudio jako atraktivne programe, u prvom redu nove filmove i ekskluzivne prijenose utakmica britanskog nogometnog prvenstva, vrlo brzo je skupio mnogo pretplatnika. Danas televizijska mreža Sky ima više od osam milijuna pretplatnika u Velikoj Britaniji i Irskoj koji mogu birati između pedesetak različitih programa.

Sky je bio vrhunac nove medijske filozofije koja ne poznaje granice. Do Murdocha novine i televizija bile su nacionalni fenomeni, često pod državnom kontrolom i paskom, čak i kada su - naoko - bili u privatnim rukama. Murdoch je razbio te okvire stvarajući globalno medijsko carstvo. Uspio je preskočiti i ideološke granice, pa je čak u Aziji stvorio televizijsko carstvo slično britanskom Skyu, za koji je dobio nepisano odobrenje kineskih komunističkih vlasti da se taj program može gledati na cijelom teritoriju Kine. Svoju je televizijsku filozofiju proširio i na druge dijelove Azije, pa je ne samo vlasnik najvećeg azijskog televizijskog satelitskog carstva Stara, nego ima neku vrstu monopola na satelitima koji pokrivaju azijsko područje.

Počeo je rušiti i granice između medija, između novina i televizije, između televizije i moderne informatike, između knjižarstva, filma i televizije. Smatra da će tom integracijom postići veću kvalitetu programa, znatno smanjenje troškova, prodorniji marketing, ali, što je osobito važno, veću kontrolu nad informacijom u poslovnom smislu, jer se može plasirati na više načina, te tako višestruko, efikasno - prodati.

Sada se Murdoch odlučio proširiti u sferu, u kojoj je dosad bio slab, a to su poslovne informacije. Nedavno je objavio da namjerava u SAD-u pokrenuti novi televizijski program koji će biti namijenjen prvenstveno poslovnim ljudima. Kada je objavljeno da namjerava kupiti i Wall Street Journal počelo se spekulirati da je to upravo zbog televizijskog kanala, kojem bi dao ime slično listu, a preko kojeg bi plasirao ekskluzivne informacije s newyorške burze. Stoga je Murdoch za list ponudio čak pet milijardi dolara, što je 65 posto više, nego što su dionice cijele kompanije koja izdaje Wall Street Journal vrijedile na burzi. Neki od vlasnika izvan obitelji obznanili su da su spremni prodati svoje udjele, a prodaji su bili skloni i u vodstvu kompanije. No, iz obitelji Bancroft u početku nije bilo odgovora na Murdochovu ponudu, a njegov poziv članovima obitelji da se sastanu, kako bi im on objasnio svoje namjere, nije bio prihvaćen.

Obitelj se, naime, bila podijelila, neki su članovi bili skloni prodaji svojih udjela procjenjujući da će na tome izuzetno dobro zaraditi. No, drugi su bili protiv prodaje, jer su smatrali da imaju obvezu zaštititi kompaniju i njenu nezavisnost, kojoj bio Murdoch sa svojim stilom upravljanja mogao postati opasnost. On je pak javno tvrdio da se ne namjerava miješati u uređivačku politiku lista, a da bi to dokazao objavio je da bi na svojim položajima ostavio i dosadašnjeg direktora i dosadašnjeg glavnog urednika lista. Zanijekao je i tvrdnje kako namjerava značajno smanjiti broj zaposlenika, te ukinuti neka dopisništva. Tvrdio je da je njegova namjera upravo obratna, da mu je želja povećati broj sadržaja međunarodnog karaktera. Njegov je glavni motiv za ulaganje što misli da bi nekim poslovnim potezima mogao značajno povećati profit lista.

Dosta dugo se obitelj Bancroft nije oglašavala o Murdochovu prijedlogu, ali je na kraju unutar nje prevladala struja koja je bila za prodaju, ako se Murdoch javno obveže da će poštivati sadašnju koncepciju i nezavisnost lista. Na kraju su njegova uvjeravanja prihvaćena i 1. kolovoza je objavljeno da je Murdoch kupio Wall Street Jorunal.