Iako nema veze s poštanskom ili prometnom strukom, Lončar se, zahvaljujući Sanaderovoj podršci, ponaša kao da je Hrvatska pošta njegova vlastita tvrtkaDržavni tajnik u Ministarstvu mora, pomorstva, prometa i veza Dražen Breglec iz Hrvatske socijalno liberalne stranke prošloga je tjedna istupio iz Nadzornog odbora Hrvatske pošte i pritom oštro napao predsjednika toga tijela, saborskog zastupnika Ivu Lončara. Breglec Lončara optužuje za zaustavljanje velikih projekata i stopiranje razvoja te tvrtke. Iako nikome nisu jasni motivi za takvu odluku, Lončar je, među ostalim, stopirao projekt tzv. hibridne pošte. Tu se radilo o ulasku HP-a na tržište hitre produkcije dokumenata, odnosno sustava u kojem se dokument i printa i distribuira. Primjerice, uplatnice računa ili izvješća iz banaka dobivaju se u digitalnom obliku, tvrtka ih printa i onda distribuira.
Jedan od poslova koji bi bilo moguće ostvariti projektom hitre produkcije dokumenata je i distribucija novina. Tako bi primjerice pošta elektronički dobila strani tisak, otisnula ga i distribuirala turistima isti dan kada te novine izlaze i u njihovoj zemlji. Zanemareni su i projekti poput platnog prometa u kojem bi pošta trebala biti nosilac platnoga gotovinskog i bezgotovinskog prometa, projekt prodaje osiguranja putem poštanskih ureda, projekt distribucije školskih knjiga, elektroničkog poslovanja, ulaska na tržište fiksne i mobilne telefonije i cijeli nz drugih poslova koji bi od HP-a stvorili respektabilnu tvrtku s pozicijom kakvu nacionalne pošte imaju u većini zapadnoeuropskih zemalja gdje se one nalaze među najvećim i najjačim tvrtkama u svojim državama.

Breglec kaže kako je Lončar posebno žestoko istupao protiv odluke o kupnji tvrtke HPD čime bi Hrvatska pošta ušla na tržište hitre produkcije dokumenata. “Uprava je prošle godine predložila Nadzornom odboru da kupi tvrtku HPD koja je trenutačno lider toga posla na hrvatskom tržištu jer je bilo preskupo da pokreće vlastitu tvrtku koja bi se time bavila. Prijedlog je bio da se kupi 75 posto te tvrtke za 25 milijuna kuna, što je i usvojeno na Nadzornom odboru, ali Lončar je bio protiv odluke. Nakon toga je počeo stvarati pritisak na upravu svojim insinuacijama da je posao sumnjiv i uprava je na kraju prijedlog povukla. To je bilo početkom 2006., kada je predsjednik uprave još bio Milan Skoblar čiji odlazak je koincidirao upravo s tom odlukom”, kazao je Breglec. Za Skoblarov dolazak se upravo sam Lončar bio zalagao, no nakon prijedloga za kupnju HPD-a koji je na NO došao očito bez prethodne Lončarove suglasnosti, nastao je dramatičan preokret i Lončar je postao glavni Skoblarov oponent.

Ubrzo se dogodilo da su mirovine počele kasniti, što je bio formalni razlog Skoblarove smjene. “Kada je odlučeno da se HPD kupi jer je većina članova NO-a svojim glasovima bila za to, Lončar je odbio potpisati odluku, što je kasnije upravi, na čelu koje je već bio novopostavljeni Andrej Sardelić, bio razlog da ne provede tu odluku. Tada su rekli da će HP sam krenuti u taj posao, ali to se nikad nije dogodilo. Tako sada, primjerice, HP ima ugovor s tom tvrtkom koju je trebao kupiti i tu je Pošta u apsolutno nepovoljnijem položaju jer obavlja veći dio posla u distribuciji, a s druge strane ne dobiva dio kolača od zarade”, istaknuo je Breglec.

DRAŽEN BREGLEC kaže kako se Lončar posebno protivio ulasku HP-a na tržište tzv. hibridne pošteLončara je Breglec optužio i za kršenje zakona i vrijeđanje neistomišljenika. Pri tome su, kaže Breglec, Lončarovi istupi često bili na granici fizičkog incidenta. “Na sjednicama Nadzornog odbora ne može se nekada niti raspravljati slobodno jer su rasprave prekinute vlastitim tumačenjem Poslovnika predsjednika Odbora Ive Lončara, koji jednostavno ne dopušta da se u dinamičnoj raspravi iznose mišljenja jer je o svakoj točki dnevnog reda moguće raspravljati samo jednom. Tako ako neki član uprave ili Nadzornog odbora iznese neki novi element, nema mogućnosti očitovanja o njemu. To je samo jedan element zbog kojeg je teško raditi. Drugi su element, svakako, Lončarova flagrantna kršenja i zakona i Poslovnika. Zakon o trgovačkim društvima je jasan što se tiče procedure glasovanja članova nadzornih odbora. Lončar je zakon prekršio glasujući umjesto člana Odbora Drage Jakovčevića, o čemu postoje i zapisnici”, kazao je Breglec. Napominje i kako je Lončar često neprimjereno razgovarao s članovima uprave i Nadzornog odbora koji mu nisu bili po volji. “Ne želim čak ni ulaziti detaljnije u Lončarova neprimjerena obraćanja članovima Nadzornog odbora i uprave tvrtke. Bilo je tu vrlo oštrih riječi i uvreda, nekad čak i na rubu fizičkog incidenta. Posebno na piku Lončar ima člana uprave Jadranka Mijalića. Lončarove prijetnje tužbama i sudu bile su izrečene gotovo na svakoj sjednici. Bilo je točaka dnevnog reda koje su služile samo nekakvim istragama koje nikada nisu bile ni provedene, a kamoli i dokazane. Često je izjavljivao da će se ‘stvari vidjeti uskoro i da će se o tome znati, međutim dosad je sve ostalo samo na insinuacijama’. Sve to pridonosilo je stvaranju atmosfere straha i nesigurnosti. Uprava je od njega dobivala naloge za interne istrage i morala dostavljati izvješća o kojima kasnije nitko nikada nije raspravljao.” Breglec kaže kako je bio nezadovoljan najnovijom nabavom vozila za potrebe tvrtke. “Prvotno je bilo odlučeno da se vozila nabave putem leasinga, no na posljednjoj sjednici donesena je nova odluka, tj. donošenjem novog plana nabave omogućeno je da se vozila ipak kupe, čemu sam se ja usprotivio jer ta odluka nije bila dovoljno elaborirana. Postoji puno argumenata za tvrdnju da je nabava na leasing povoljnija kada se u obzir uzmu svi parametri poput troškova održavanja vozila i nabave dijelova. No kako Lončar nije dopustio da se rasprava o tome razvije, na kraju je ipak donesen plan koji omogućuje kupnju vozila na kredit za 35 milijuna kuna.”

Smijenjeni predsjednik uprave HP-a Milan Skoblar samo koji tjedan prije smjene bio je proglašen za menadžera godine 2005. u javnim poduzećima. Skoblar kaže kako ne vidi racionalne motive u Lončarovim odlukama. “Projekt HPD-a interesantan je posao ne samo za poštu, nego i za državu. Garantiram da bi se za manje od jedne godine vratio sav uloženi novac u tu tvrtku. Ne samo to, nego bi se i zaradilo već prve godine. Ni danas mi nije jasno zašto je Lončar bio protiv toga i što ga je nagnalo da digne toliku prašinu”, kazao je Skoblar. On je osmislio niz projekata, a sve njih Lončar je ili ignorirao ili zaustavio imenovanjem u upravu ljudi koji će mu biti poslušni. “Imao sam 17 projekata od kojih niti jedan nije realiziran. Želio sam i da stvorimo sestrinske tvrtke od kojih bi jedna upravljala tvrtkinim odmaralištima na Jadranu kojih imamo 14, a druga brojnim nekretninama koje Pošta ima a od kojih mnoge nisu u funkciji”, rekao je Skoblar.

MILAN SKOBLAR primio je nagradu za menadžera 2005., a dva tjedna kasnije smijenjen je s čela HP-aNakon nekoliko oštrih istupa sindikata na čelu s Jadrankom Dumbović dogovoreno je da, radi uspostavljanja ravnoteže, u NO uđe ministar Božidar Kalmeta jer su sindikati mislili da će, uđe li ministar, upravo on biti predsjednik Nadzornog odbora, no to se nije dogodilo. “Očekivao sam da će se neke stvari promijeniti imenovanjem Kalmete i Polančeca, ali to se nije dogodilo. Zar vam ne izgleda nelogično da potpredsjednik Vlade i ministar nisu predsjednici Nadzornog odbora, a saborski zastupnik jest? Ne možete danas dati kirurgu da vodi nuklearnu elektranu, a tako je i s Poštom i Lončarom. On je svoju funkciju shvatio kao da on treba voditi cijeli taj sustav”, kazao je Skoblar. Nacionalovi izvori kažu da se Lončar tako ponaša jer ga štiti premijer Ivo Sanader, kojemu je on vrlo koristan saveznik u Saboru. Sanaderu ne znači toliko jedan njegov glas potreban za saborsku većinu, nego činjenica da je Lončar vrlo glasan i kritičan prema oporbi. Njegovi saborski istupi redovito su popraćeni gnjevnim obraćanjima oporbenim zastupnicima i izvrsno služe predsjedniku Sabora Vladimiru Šeksu u razvodnjavanju diskusija. Zbog toga se Lončaru, osim njegovih dvojbenih odluka na mjestu predsjednika Nadzornog odbora HP-a, oprašta i činjenica da je tvrtka ustvari u gubicima, što se u godišnjim izvješćima prikriva na nekoliko načina. Jedan je da se, primjerice, proda neka velika nekretnina i tako poboljša prihod tvrtke. Drugi je to da se u prihod HP-a uračunava i pretpostavljena vrijednost dionica tvrtki koje su u vlasništvu HP-a iako one nisu prodane niti je na njima ostvarena stvarna zarada.