Petra Sanader i njezin dečko Andrej Dojkić u predstavi 'Dum Marinu u pohodePredstava "Dum Marinu u pohode", praizvedena prošlog tjedna na 58. dubrovačkim ljetnim igrama u sklopu Majstorske radionice redatelja Joška Juvančića, izazvala je veliku pozornost medija. No čini se manje zbog Držićevih komada, a više zbog nastupa Petre Sanader, kćeri hrvatskog premijera, koja je svojom pojavom i podrijetlom cijeloj priči o Marinu Držiću pridodala dozu glamura i spektakularnosti. Njezinu nastupu nije nedostajalo ni tragičnih elemenata - tijekom druge izvedbe, praćene olujnim vjetrom, na glavu joj je pao stalak za odjeću pa joj je liječnik zbog opreza i hematoma zabranio treći nastup. Na njezino mjesto uspješno je uskočio koreograf Pravdan Devlahović, a ona mu je svesrdno pomagala da za nekoliko sati svlada ulogu. Osim o nastupu, kažu, talentirane i obrazovane studentice druge godine Akademije dramske umjetnosti, mediji su se raspisali i o njezinu dečku Andreju Dojkiću, također glumcu u predstavi, njezinoj mlađoj sestri Bruni i ponosnim roditeljima, koji su doputovali u Dubrovnik na premijeru da bodre svoju kćer. Uz nju, u središtu pozornosti našli su se i glumci televizijskih sapunica "Zabranjena ljubav", "Villa Maria" i "Ljubav u zaleđu" kao što su Mirna Medaković i Iva Visković, te pjevačica Nera Stipičević i kći šibenske gradonačelnice Franka Klarić.

Tako su politika, podrijetlo i trač ponovo istisnuli kulturu i osujetili pokušaj da se Marin Držić, veliki dubrovački i hrvatski pisac, poznat pod nadimkom Vidra, uoči 500. obljetnice njegova rođenja promovira kao jedan od hrvatskih brandova. Također, u drugi plan je došla promocija novog prostora - atrija Collegiuma Ragusinuma, zatim povratak tradicionalnih majstorskih radionica na Igre, te podatak da su se prvi put na okupu našla četiri različita Držićeva komada.

Redatelj predstave Joško Juvančić, dugogodišnji profesor glume na Akademiji, Gavellin i Spaićev đak, te jedan od najvažnijih redatelja na tom festivalu, uvjeren je da publika nije dolazila na predstavu zbog Petre Sanader nego zbog Držića, što su i dokazali na premijeri dugotrajnim pljeskom i pozivom na tri bisa. Njezina nastavnica na Akademiji Doris Šarić Kukuljica okarakterizirala je buduću glumicu kao marljivu i odgovornu osobu, koja uredno obavlja sve zadatke, ne traži protekciju niti joj je itko daje.

Čitaće probe, najteži dio posla - rad na jeziku, odradili su u Zagrebu, a u Dubrovnik su stigli početkom srpnja i odmahANSAMBL PREDSTAVE 'Dum Maroju u pohode' na čelu s redateljem Joškom Juvančićem nastavili žestokim tempom. Juvančiću je u pedagoškom radu pomagao uz Doris Šarić Kukuljicu i Joško Ševo, scenograf je bio Marin Gozze, a kostimografkinja Danica Dedijer. Uz Devlahovića, za koreografiju je bila zadužena Ksenija Zec, a Đelo Jusić je napisao glazbu, koju je izvodio kvartet Đeloziana.

"Htjeli smo upozoriti na važnost Marina Držića kao pisca i komediografa, te pokazati kako su njegov tekst različito interpretirale prijašnje generacije u prošlim epohama, od osnutka Igara do našeg vremena", objasnio je Juvančić. "Odnosno, kako su u interpretaciji donosile nov senzibilitet i pogled na teatar, Držića i svijet u cjelini. Unatoč jezičnoj barijeri, studenti su zavoljeli Držića i igrali ga s velikom energijom. Bilo je užitak gledati kako se trude. Uvidjeli su da je on živ i aktualan pisac, koji se može i danas postavljati u teatru. Mislim da je to početak afirmacije nadarene generacije glumaca, koja će to ubrzo i dokazati".

Iako je Majstorska radionica Joška Juvančića u početku zamišljena kao klasičan tečaj glume, nastavlja, ubrzo se pretvorila u patchwork predstavu. Naime, prvo je htio raditi samo "Veneru i Adona", no odaziv studenata je bio tako dobar da je ukomponirao još tri Držićeva djela - "Tirenu", "Dunda Maroja" i "Novelu od Stanca". Zatim su zajedno pokazali kako se Držića igralo na početku Igara u ‘50-ima u interpretaciji Branka Gavelle i Koste Spaića, zatim u ‘60-ima i ‘70-ima u viđenju Joška Juvančića i Ivice Boban, pa u ‘80-ima u režiji Krešimira Dolenčića te konačno kako su Držića interpretirali Ozren Prohić i američki redatelji na kraju 20. stoljeća.

"Ima tu pastirske igre, drame, satire, komedije, mjuzikla i groteske", nastavio je Juvančić. "Primjerice, likovi iz ‘Dunda Maroja’ stižu u Dubrovnik na ljetovanje, Lauru igra Tomislav Krstanović, a oni igraju s dozom humora, čak groteskno. ‘Veneru i Adona’ napravili smo u stilu hippy pokreta s puno glazbe i pjevanja, a okrutnu priču ‘Novela od Stanca’ ubacio sam u današnje techno vrijeme."

Govoreći o tradiciji studentskih radionica na Dubrovačkim ljetnim igrama, Juvančić se prisjetio svojih predstava "Ecce homo" i "Kako bratja prodaše Jozefa", zatim "Play Držić" Ivice Boban koja je s Kazališnom radionicom Pozdravi postavila zanimljive komade, te "Dunda Maroja" Krešimira Dolenčića. "Jako je važna suradnja Igara s Akademijom", zaključio je Juvančić.

"Cijela moja generacija nastupala je tijekom studija na Igrama gdje smo na početku statirali, zatim dobivali čast da izgovorimo jednu, dvije rečenice, a tek nakon nekoliko godina dobili smo prave uloge", rekla je Doris Šarić Kukuljica. "To je bilo predivno vrijeme. Studenti u ovoj generaciji vrlo su vrijedni, odgovorni i talentirani i velik dio je prebačen na njihova leđa. Radionica u Dubrovniku zapravo je nastavak njihova školovanja, svojevrsni ljetni semestar, koji se odlično nadovezao na program u zimskom semestru u kojem smo obrađivali Iva Vojnovića. Držić je bio za njih veliki izazov, pogotovo zato što nitko od 20 studenata nije iz ovog govornog područja i nije poznavao držićevski govor."