Vrh Nacionalove redakcije duboko je povezan s ovcama. Glavni politički analitičar Robert Bajruši počeo je novinarsku karijeru pišući o ovcama koje je neki hrvatski domoljub iz Australije darovao domovini i skoro mu je prepuklo srce kad su, desetkovane iscrpljujućim putovanjem, sve pokrepale od upale pluća u Lici. On je i našao karikaturu na kojoj sodomist koji ševi ovcu kaže drugome koji je samo liže: "You sick bastard". Tu je karikaturu zalijepio Milan na zid da zafrkava izvršnog urednika Mislava Šimatovića, rodom s otoka koji je upravo podigao ovci spomenik. Zamjenik glavne urednice Marko poslije je našao članak o ljubavnom trokutu između dva (srpska) seljaka i ovce i naša se mala arhiva o ljubavi čovjeka prema ovcama lagano povećavala sve dok nije posve uništena u preuređenju redakcije. Sjećam se samo Roberta Benignija iz filma "Noć na zemlji" kako opisuje svoje mladenačke nestašluke s ovčicama (a kad mu je zgrožen otac tu ovcu zaklao, prešao je na buče). Ali sad cijela nacija strepi nad ovcama koje je vlasnik ostavio na nekom otoku da crkavaju od žeđi. Kako je to glupo: zar će ministar Kalmeta osobno morati doći s cisternom u neku vukojebinu ako sam toliki idiot da sam zaboravio natankati benzin? "Je li tih žao?" pitam Milana, brđanina koji je kao i svi brđani (recimo iz onog Gibsonovog filma o Škotima) uvijek sumnjičen zbog ovaca i koza. "Briga me za ovce" odgovara Milan zabrinut više zbog svojeg grožđa koje se suši na Biokovu. Spas ovaca na otoku ovisi o dolasku vodonosca - smiješno, pa vodonosci na našim otocima kasne i po mjesec dana, i to kada voze vodu za ljude. Doći će na vrijeme jedino ako je kapetan... no, dobro, "nužda natjera čovjeka s kojekim leći", kaže besmrtni Shakespeare. "Glup ti je taj naslov", kaže Milan. "Što tu ima neprirodno?"