10.08.2007. / 14:03

Autor: Dubravko Grbešić

PETRARKISTIČKI KUTAK

Zašto baš Simfonija iz podruma?

Jučer smo najavili Petrarkistički kutak, a već danas prelazimo s riječi na djela. Pjesnička, dakako. Mogli smo početi i s kakvim drugim stihovima, bilo čijim (pa i vašim, poštovane čitateljice i čitatelji). Drugim riječima, neka ovo bude poticaj i ohrabrenje da i sami, pišete li poeziju, pošaljete poneki svoj stih na dubravko.grbesic@nacional.hr. Što, naravno, ne znači da će to biti i objavljeno u Petrarkističkom kutku. Ali možda i hoće.

Simfonija iz podruma

Drava teče, teče Mura,
duboka, mračna, štedra,
zelene ravnice, pšenica u klasu,
rosa na vlati, konji u kasu,
konji vrani, razigrani,
konji bijeli, poludjeli,
iz nozdrva frktaj svirep,
pod kopitom zgnječena uš,
zanos grive, mliječnosive,
oko divlje iz kog iskra frca,
plaši tustog muktoprca,
nitko ne zna, znano nije,
bog poganski s Olimpa se smije,
nitko ne zna, znano nije,
studen ciči, Sunce prži
granu golu sve do srži,
granu golu kao ženu,
kao ženu zaljubljenu
kojoj utroba se plodna miče
dok pod zràkom vedrom
smiješak joj se blažen otme
dok joj tijelo prozeblo i žudno,
dok joj tijelo puno vatre, trudno,
za ljubavnikom smjelim čezne
dok On pute strmoglave krči
a na nebu Luna rasplinuta
kroz oblake rujne pluta
i dok zvijezde u kosi Njenoj svjetlucaju,
prepun zapjenjene snage koja iz krčaga se prelijeva
vedar hrabri On na vrancu jaše
kroz noć mrklu,
kroz noć mrklu,
gdje se uštap za tmast oblak skrio,
vrijeme stoji, sebe broji
i Njeg čeka
dokle Ona slatko spava
spokojna u snenom znanju
što ga ćuti vrškom prsta
što ga ćuti podno vjeđa
što ga ćuti u utrobi ispod pupka
što ga ćute Njeni žmarci leđni
spokojna u snenom znanju
koje prožima Nju uznesenu
spokojna u znanju snenom
spokojna u snenom znanju
pouzdanja slatkog puna
da Nju zlatnu trpki On
kao kap izvorske vode dragocjene na svom dlanu čuva
da Nju brižnu On sav sretan k'o tjelesnu dûgu žudi.

U to ime nazdravimo,
revni druzi,
bajne vile,
i olimpski silnici oholi i lijeni,
u to ime nazdravimo
krčazima punim rujna vina,
i pomolimo se Djevi svetoj,
da nam blagoslov izmoli gore,
gdje nebo se s morem spaja,
u to ime nazdravimo peharima medovine,
nek nam duh se uvis vine,
sve do zvijezda, sve do Boga,
u to ime nazdravimo,
revni druzi,
bajne vile,
neka kristalna nam kocka strasti prave i vedrine
sja u tmini, i u podne,
neka Ljubav istina se nama zove.

Dubravko Grbešić,
Zagreb, zima 2000./01.

Fotogalerija

  • Amedeo Modigliani (1884 - 1920) - Ležeći akt
  • Gustave Courbet (1819 - 1877) - L'origine du monde

Vezane vijesti

Kastavski župnik: 'Bravo Beograđani! Tako se bori protiv bolesnika i...

Kastavski župnik: 'Bravo Beograđani! Tako se bori protiv bolesnika i psihopata'

Nakon velikih nereda u Beogradu koji su nastali tijekom pokušaja obračuna dijela građana sa sudionicima gay parade, mišljenje o cijelom događaju dao… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika