NEFORMALNA SAVJETNICA Dragica Bolić bila je direktorica KIM-a do 1992. godine, a danas radi za Danube Foods Iako to javno još nitko od radnika KIM-a nije izrekao, oni, po svemu sudeći, ne bi imali ništa protiv da KIM preuzme Danube Foods, tvrtka Salford Capitala koja se žalila na odluku Fonda za privatizaciju o prodaji KIM-a. Oni su skloni toj kompaniji jer je glavni neformalni savjetnik Danube Foodsa u projektu kupnje KIM-a bivša direktorica KIM-a Dragica Bolić. Ona je tvrtkom upravljala od 13. travnja 1989. do 2. travnja 1992. Da radnici KIM-a podupiru Danube Foods, potvrđuje zanimljiva pojedinost. S Dragicom Bolić prošlog vikenda u Srbiji se kanio susresti Zvonko Čović, sindikalni povjerenik u KIM-u. Čović je to potvrdio: “Točno je da ćemo se sastati, ali to je privatni susret. Nismo se vidjeli 15 godina, ali često komuniciramo. Prijatelji smo i moram priznati da nam je svima u KIM-u bilo najbolje dok je ona vodila kompaniju. Iznimno je sposobna žena.“

Dragica Bolić u KIM-u se zaposlila još 1974. kao tajnica, potom je radila kao šefica komercijale te napredovala do položaja direktorice. U njezino vrijeme KIM je poslovao poprilično dobro, širio se na tržištu cijele bivše Jugoslavije, ali je izbio rat i ona se 1992. odselila u Srbiju. O razlozima preseljenja nerado govori. Osobe koje je poznaju tvrde da joj je otac, o kome se zbog starosti trebala brinuti, stanovao 15-ak km od Karlovca, na okupiranom teritoriju. Kako se nije mogla za njega brinuti, odlučila se preseliti u Srbiju, ali je zadržala izvrsnu komunikaciju s kolegama s bivšeg posla. U Srbiji je vrlo brzo postala pomoćnica direktora za komercijalne poslove srbijanske mljekarske tvrtke Imlek. Za Nacional je izjavila da joj je dobro poznat projekt kupnje KIM-a, ali da ga ne smije komentirati, jer unutar Salforda, investicijskog fonda koji kontrolira Danube Foods, postoje ljudi koji su izravno zaduženi za taj projekt: “Naravno da znam kako je KIM dobra tvrtka, čija su najveća vrijednost radnici, jer su oni i održali tvrtku. Žao mi je što privatizacija protječe na ovakav način, iako mi pojedinosti nisu poznate. Ne bi bilo loše kad bi se osluhnulo što misle KIM-ovi radnici i kooperanti. Bitno je da KIM u budućnosti ima dobar razvojni program, a to u mljekarskoj industriji nije jednostavan posao.“

U Srbiji je Salford uključen u razne projekte. Dragica Bolić o njima kaže: “Salford u Srbiji ulaže u mljekarsku i konditorsku industriju, kao i u industriju vode. U svim projektima poštuje potpisane ugovore i preuzete obveze. U mljekarskoj industriji Salford je povećao prinose i kvalitetu mlijeka, kao i tehnološke uvjete rada. Razvojni programi se ostvaruju, tvrtke dobivaju dozvole za izvoz u EU i radnici su zadovoljni. Sve je to lako provjeriti. Tvrtku vode poslovni, a ne politički motivi.“ Ona demantira da iza Danube Foodsa i Salforda stoji Milan Beko, nekoć moćan čovjek i ministar privatizacije iz Miloševićeva doba. “Milan Beko bio je konzultant tvrtke za kupnju tvornice vode Knjaz Miloš iz Aranđelovca, te za neke druge projekte u Srbiji. Jedno vrijeme radio je i na konsolidaciji Knjaza Miloša. Tu prestaje njegova uloga.“

Međutim, bosanskohercegovačke novine tvrde da je Beko iznimno angažiran oko projekata Salforda u BiH. Ondje se Salford za dominaciju nad tržištem mlijeka bori s hrvatskim Dukatom i Ljubljanskim mlekarnama. Salford je preko mljekare u Subotici vlasnik banjolučke mljekare i Mlijekoprodukta u Kozarskoj Dubici, a u Sarajevu je kupio privatnu mljekaru Capomill. U Srbiji kontroliraju 65 posto tržišta mlijeka, a navodno su zainteresirani i za kupnju Ljubljanskih mlekarni. U BiH proizvođači mlijeka Salford optužuju da uništava lokalnu proizvodnju, jer za svoju mljekaru u Banjoj Luci mlijeko uvozi iz Srbije po 0,26 eura za litru, dok Vanjskotrgovinska komora BiH tvrdi kako je njegova realna cijena 0,8 do 0,9 eura za litru. Zbog svega toga bosanskohercegovačke novine Danube Foodsu nisu previše sklone. One pišu da je novootvorena mljekara u Blažuju kraj Sarajeva, koja dnevno može preraditi 35 tona mlijeka i u koju je Salford uložio 4 milijuna eura, zapravo u vlasništvu Milana Beka. Bosanskohercegovačke novine tvrde da Salford nije uspio ući na slovensko tržište isključivo zato što se otkrilo da je u pozadini te tvrtke Milan Beko. Sarajevski mediji tvrde da je Danube Foods osnovan novcem iznesenim iz Srbije u Miloševićevo doba. Spominje se i kako je Beko blizak prijatelj i poslovni partner Miroslava Miškovića, te da je upravo Beko najzaslužniji za nagli rast Miškovićeve Delte. Zbog bliskih veza Beka i Miškovića ne isključuje se ni mogućnost da se iza Danube Foodsa u ovom projektu zapravo skriva Miroslav Mišković, koji je više puta pokazivao ambiciju da uđe na hrvatsko tržište.

Poznavatelji prilika na mljekarskom tržištu navode da je Danube Foods došao u položaj jednog od ozbiljnijih kandidata za preuzimanje KIM-a zbog tržišnih okolnosti koje nisu išle na ruku vodećim hrvatskim mljekarima, ili koncernima koji su mogli biti legitimni kandidati u tom natječaju. Navode da se Todorićev Agrokor nije kandidirao za kupnju KIM-a jer nije primarno zainteresiran za mljekarstvo - zato se i odlučio surađivati s KIM-om, koji mu proizvodi robne marke za Konzum. Za preuzimanje KIM-a nije se kandidirala ni Vindija. Ta kompanija navodno je bila u sudskom sporu protiv KIM-a, a prvi javni natječaj za prodaju KIM-a, koji je bio raspisan 15. travnja 2004., imao je u sebi ugrađenu klauzulu da se ne može kandidirati nitko tko je u sudskom sporu s KIM-om. Iako je ta klauzula 28. srpnja 2006. izbačena prilikom raspisivanja drugog javnog natječaja, Vindija se nije kandidirala. Sve to trasiralo je put Danube Foodsu da postane glavni preostali kandidat za kupnju KIM-a.