14.08.2007. / 11:48

Autor: Dubravko Grbešić

POLITIKALIJE & MUNDIJALIJE

De prostitutione

O prostituciji, da. Iz muškog kuta, takoreći lirskog, s onu stranu učenih političkih rasprava o europskim (polu)rješenjima, u rasponu od Nizozemske (gdje apsolutna liberalizacija/legalizacija posve očito nije apsolutno rješenje), pa do Švedske (gdje muškarci koji zatraže prostitucijske “usluge“ podliježu sankcijama).

Riječ je, zapravo, o (heteroseksualnim) muškarcima koji to jesu i onima koji to nisu. Da čovjek osim potreba za hranom, stanovanjem i odjećom, osim potreba za duhovnom i tjelesnom djelatnošću, ima i potrebe koje nazivamo spolnima iliti seksualnima, danas je jasno i svakom seoskom župniku i na taj banalan fakt zaista ne treba rasipati riječi.

Ali kad je o prostituciji riječ, postoji i nešto treće, što nadmašuje horizont (jalove) rasprave o apsolutnom liberaliziranju/legaliziranju, ili pak inkvizicijskom zabranjivanju. Riječ je, dakako, o muškarčevu (osviještenom, samosvjesnom) odnosu spram zadovoljenja spolne ili seksualne žudnje, koja je svojstvena svakom (normalnom) ljudskom biću. Duhovno, emocionalno (i drukčije) impotentan muškarac, dosadan, suhoparan i lišen šarma (neka vrsta “ubogog Lazara“ u toj “sferi“), posegnut će za naoko jednostavnom solucijom i kao “korisnik usluge“ platiti, “pošteno“ platiti “davateljici usluge“, sve “u skladu s (modernim?) tržišnim privređivanjem“. A pravi muškarac nastojat će u ženskoj osobi koja mu se sviđa, koja ga makar i samo seksualno privlači, nastojati pobuditi osjećaj privlačnosti ili sviđanja u njezinu odnosu spram sebe (odnosno njega), kako bi takozvana “usluga“ bila obostrana i uzajamna te kako bi se pretvorila u obostranu snažnu potrebu, pak novčano posredovanje postaje apsolutno suvišno, a uzajamna atraktivnost neposredna “do direktne izravnosti“ (kako se Krleža kalamburski izrazio u Glembajevima).

Ah, bijedna li osjećaja, mizerna do srži: priznati sebi da si toliko duhovno, duševno i tjelesno siromašan da ženskoj osobi, i to ne bilo kakvoj, nego upravo onoj koja ti se (bilo kako) sviđa, nemaš pružiti išta osim novca, ni šarm, ni tijelo, ni duh(ovitost), ni erotičnost, ni privlačnost, ni užitak, ni išta drugo doli samo i jedino novac, tojest nekoliko, na neposrednoj razini, apsolutno nezanimljivih papirnatih i metalnih sitnica, trica i kučina, pa to mora da je svakog prezira i sažaljenja dostojan “osjećaj“! Jadni li su i takvi muškarci i sirote žene koje s njima takvima, iz ovih ili onih razloga (svejedno: pohlepe ili “bračne dužnosti“), moraju “kontaktirati“ (od lat. contigere = dotaknuti se; vidi: Bratoljub Klaić, Rječnik stranih riječi, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1982., str. 729). O tempora, o mores.

Vezane vijesti

Slovenija razmišlja o ukidanju dozvola za barske plesačice

Slovenija razmišlja o ukidanju dozvola za barske plesačice

Nakon upozorenja iz nevladinih udruga i diplomatskih krugova da je upletena u trgovinu ljudima, Slovenija će vjerojatno ukinuti izdavanje radnih… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika