23.08.2007. / 13:16

Autor: Marina Biluš, Marko Biočina

PRAVOSUDNA SRAMOTA

Svi grijesi gospićkog suca Branka Milanovića

Iako je gospićki sudac Branko Milanović široj javnosti postao poznat tek nakon skandalozne oslobađajuće presude u slučaju navodnog silovanja američke košarkašice Ilishe Jarrett za koje je optužen bio lički poduzetnik Joso Mraović, u Nacionalu br. 532 od 23. siječnja 2006. otkrivene su i dotad nepoznate jednako apsurdne presude tog suca.

Članak prenosimo u cijelosti.


Milanović već oslobađao silovatelje

Sudac Branko Milanović, koji je oslobodio Josu Mraovića u slučaju Ilishe Jarrett, i u prijašnjim slučajevima silovanja donosio je apsurdne presude te je dva puta presudio u korist silovatelja Ivice Luketića

Nakon što je pet puta u proteklih pet godina poništio presude suca Županijskog suda u Gospiću Branka Milanovića, Vrhovni sud ponovno razmatra osnovanost njegove odluke i to one po kojoj je svojeg sumještanina, ličkog moćnika Josu Mraovića oslobodio optužbi za silovanje američke košarkašice Ilishe Jarrett. Kada je 1. prosinca 2005., presudio da u Mraovićevu napadu na Ilishu Jarrett nije bilo silovanja iako je bogati poduzetnik košarkašici na silu zavukao prst u anus, sudac Branko Milanović sablaznio je javnost. Štoviše, kada su mediji objavili nečuveno obrazloženje u kojem Milanović tvrdi kako silovanja nije bilo jer ni prst ni anus nisu spolni organi, a guranje prsta u analni otvor izjednačio s rukovanjem, postalo je nedvojbeno da Županijski sud u Gospiću zapošljava čovjeka sumnjiva sudačkog kredibiliteta čija je moć razumna prosuđivanja pod debelim znakom pitanja. No ono što je najmanje jasno jest kako se ovako delikatan slučaj silovanja strane državljanke koja je u Hrvatsku doselila kako bi radila svoj posao uopće našao u rukama tako kontroverznog suca, kada se na Županijskom sudu u Gospiću dobro znalo da je Milanović i u prijašnjim slučajevima silovanja donosio jednako apsurdne presude poput one u slučaju Jose Mraovića. Štoviše, njegova je tumačenja u prijašnjim slučajevima silovanja krovna sudska institucija u Hrvatskoj već proglašavala neprihvatljivima te poništavala Milanovićeve oslobađajuće presude.

Vrhovni sud upravo je to učinio 27. kolovoza. 2002., kad je ukinuo presudu kojom je Branko Milanović optužbi za prisiljavanje na spolni čin oslobađa dvostrukog silovatelja, koji je na koncu ipak osuđen na jedinstvenu kaznu od tri godine zatvora. Na temelju sporne Milanovićeve presude, te odluke Vrhovnog suda o njezinu ukidanju koje su u posjedu Nacionala neupitno se da zaključiti da bi danas četrdesetogodišnji I. L. iz Otočca, kojem je Milanović sudio u slučaju silovanja dviju žena, bio na slobodi da se poštivalo mišljenje gospićkog suca. Zbog svega toga, slučaj silovanja Ilishe Jarrett nikad nije ni smio dospjeti u ruke Branka Milanovića koji je svojom sudačkom praksom pokazao da je spreman potpuno negirati iskaze žrtava silovanja i slijepo vjerovati svemu što bi na sudu izjavljivali optuženi silovatelji. Predsjednik Županijskog suda u Gospiću Pavao Rukavina to je itekako dobro znao i nije smio dopustiti da Milanović sudi u slučaju Ilishe Jarrett.

No tog bivšeg predsjednika gospićkog Županijskog suda ove činjenice očito uopće nisu zanimale, što ni ne čudi jer je i sam počinio nebrojene propuste i prekršio gotovo sva pravila svoje ugledne funkcije, što je krajem studenoga prošle godine ustanovio i inspekcijski nadzor Ministarstva pravosuđa. Pavao Rukavina koji je do 24. studenoga bio predsjednik gospićkog Županijskog suda, imao je čak 88 neriješenih sudskih predmeta, a nakon smjenjivanja je odbio predati dužnost novoimenovanoj predsjednici Dubravki Rudelić, te odnio 92 sudska predmeta. Iz njegova ureda istodobno su nestali službeni mobitel i laptop, pa čak i neki komadi namještaja. Na inzistiranje Ministarstva naknadno je vratio 78 sudskih predmeta, o ostatak je, kako tvrdi – izgubio. O kakvom je predsjedniku suda riječ, jasno govori nalaz inspekcije koja je u tih 78 predmeta nepravilnost otkrila u njih čak 46.

Stoga teško može čuditi da je Branku Milanoviću na Županijskom sudu u Gospiću uspijevalo dobivati slučajeve silovanja koji su odavno pokazali da za ovakvog suca ne bi trebalo biti mjesta u hrvatskom pravosuđu. I. L.iz Otočca, oženjeni otac petero djece imao je 38 godina i upravo je bio odslužio dvogodišnju zatvorsku kaznu za pokušaj silovanja kad je počinio i sljedeće, prvo silovanje za koje ga je Milanović umalo oslobodio. Nešto prije ponoći 3. lipnja 1994., silom je otvorio vrata na kući svoje poznanice M.K. u Gospiću i ušao u njezin dom noseći u ruci automatsku pušku. Kod žene koja je živjela sama i prije je znao navratiti na kavu i piće , no te je noći od svoje poznanice zatražio da spava s njim uperivši u nju puščanu cijev. Kada ga je odbila, ispalio je metak u pod, a potom nasrnuo na preplašenu ženu. Strgao je odjeću s njena tijela, a nakon što je počela zvati u pomoć jednom joj je rukom zatvorio usta, a drugom zgrabio za kosu i glavom joj udario u zid. Nasilnik ju je potom bacio na kuhinjski pod i ondje je silovao. No nije stao na tome. Natjerao ju je da nakon svega sjedi s njim te ju je pred zoru ponovno silovao. Kad je napokon izišao iz kuće, silovana žena kroz prozor bježi susjedi, priznaje joj da je silovana i moli ju da pozove policiju.

No sudac Branko Milanović nije povjerovao da je silovanja dosita bilo te je u presudi od 4. kolovoza 1999. godine izjavio: "M. K. je vitalna i snažna žena, tog dana je radila sve do 20 sati pa bi joj optuženik morao nanijeti prilično teške ozljede prije nego bi ju prisilio na spolni čin. Istodobno bi i oštećena optuženiku nanijela prilično teške ozljede računajući s tim da ovako zrela žena zna i osjetljiva mjesta kod muškarca i jednim bi udarcem izbacila optuženika iz borbe." Treba reći da čak i kada bi ovako apsurde konstrukcije suca Milanovića bile opravdane, on nije smio previdjeti činjenicu da je silovatelj svojoj žrtvi prijetio puškom iz koje je i pucao u pod, što je jasno pokazalo i sudsko vještačenje. No Milinović je i za tu činjenicu našao sebi svojstveno obrazloženje pa u presudi tvrdi: "Treba nadodati da je bio u tijeku Domovinski rat, pa jedan pucanj iz puške za oštećenu nije značio ništa jer je oštećena navikla ne samo na pucnjeve iz puške već i na eksplozije topovskih granata." Sudac nije stao na tome, već je za ispaljeni pucanj našao i potpuno nevino objašnjenje: "Ovaj sud smatra da je opaljenje metka iz puške izvršeno sasvim slučajno i za ovaj slučaj je potpuno nebitno." Srećom, nakon žalbe Državnog odvjetništva na oslobađajuću presudu koju je Branko Milanović donio u ovom slučaju, Vrhovni sud pobija obrazloženja gospićkog sudca i među ostalim navodi: "Osnovano, državni odvjetnik tvrdi da je činjenično stanje, na kojem se temelji pobijana presuda, pogrešno utvrđeno. Sud prvog stupnja potpuno je nekritički prihvatio obranu optuženika, a ne iskaze oštećenice, iako njeni iskazi imaju potvrdu u materijalnim tragovima."
Isto je mišljenje Vrhovni sud dao i nakon razmatranja Milanovićeve presude u kojem istu osobu proglašava nevinom za silovanje M. N. koje se dogodilo 7. studenoga 1998., u Ličkom Petrovom Selu. Toga se dana oko 22 sata okrivljeni vraćao iz štale i ugledao svjetlo u kući M.N., žene koja je poznavala njegovu suprugu i povremeno ih posjećivala kao i oni nju. Pokucao joj je na vrata, a nakon što mu je otvorila, iznenađena što ga vidi M.N. ga je upitala je li stigao sa svojom suprugom. Vidjevši da je Luketić sam, poznanica ga je uljudno upitala želi li možda kavu na što je on pristao, no dok je žena odlazila u kuhinju on je zaključao vrata njezine kuće. Prolazeći kroz dnevni boravak jpronašao je čekić, a zatim je prišao M.N. i zatražio da spava s njim. Zaprijetio joj je da će ju, u slučaju da odbije, ubiti čekićem ili spojiti na struju. Preplašena žena u strahu za život popustila je pred prijetnjama te je sa sebe skinula odjeću. On ju je potom bacio na krevet i silovao ju, a potom otišao iz kuće. Silovana žena sutradan je sve ispričala susjedi, a dva dana kasnije policija je podigla kaznenu prijavu i uhitila osumnjičenog.

No unatoč detaljnom iskazu koje je dala silovana žena i materijalnim dokazima poput vlakana s odjeće osumnjičenog na žrtvinu krevetu, sudac Županijskog suda u Gospiću Branko Milanović i u ovom je slučaju donio oslobađajući presudu za prije već osuđivanog silovatelja. Kao uporište svojoj presudi Milanović navodi kako ginekološki pregled žrtve nije pokazao tragove optuženikove sperme niti je njime utvrđeno da su njih dvoje imali spolni odnos. No Milanović tu potpuno zanemaruje činjenicu da je pregled obavljen tek dva dana nakon silovanja. Da u tom razdoblju materijalni tragovi silovanja mogu nestati potvrdio je pak Vrhovni sud riječima: "Radi se o biološkim tragovima koji nestaju nakon relativno kratkog vremenskog razdoblja, pa okolnosti što oni nisu pronađeni dva dana nakon događaja ne isključuju tvrdnju oštećene da ju je 7. studenoga 1998., optuženi prisilio na spolni odnos." Uz to, na Milanovićevu tvrdnju da su se vlakna s odjeće na krevetu žrtve mogla naći i stoga što je ovaj tu ženu i prije posjećivao i to u društvu svoje supruge, Vrhovni sud odgovara: "Ne može se prihvatiti tvrdnja da su tragovi vlakana s njegove odjeće na krevetu oštećene ostali od nekog od njegovih ranijih posjeta jer optuženi kada bi došao k njoj sa suprugom nikad nije sjedio na krevetu, već na stolcima koje stoje uz stol. Osim toga da je optuženik samo sjedio na krevetu vlakna s njegove košulje ne bi se mogla naći na jastučnicama i deki oštećenice na kojima je pronađeno čak 31. vlakno s košulje optuženika."

I na koncu u odluci kojom ukida presudu gospićkog županijskog sudca Branka Milanovića, Vrhovni sud zaključuje ono što je Milanović odbijao napomenuti u svojim tumačenjima ovih zločina. Naime, Vrhovni sud napominje kako je I.L. već osuđivan za pokušaj silovanja zbog čega je 2 godine proveo u zatvoru. I u tom, kako i u prethodna dva slučaja za žrtve je svjesno odabirao starije žene, računajući s tim da mu one neće moći pružiti ozbiljan otpor. Jedna žrtva od njega je bila starija 19 godine, druga 24, dok je treća žrtva od silovatelja bila starija čak 37 godina.

Uzimajući sve ovo u obzir Vrhovni sud 27. kolovoza. 2002., ukida oslobađajuću presudu koju je na Županijskom sudu u Gospiću donio Branko Milanović, te slučaj vraća na ponovno suđenje istom sudu, ali pred drugim sudcem. Ovoga puta gospićki Županijski sud okrivljenog proglašava krivim i osuđuje na dvije godine zatvora. No nakon žalbe Državnog odvjetništva Vrhovni sud 9. studenoga 2004., tu jedinstvenu kaznu povećava na tri godine zatvora.

Vezane vijesti

Strauss-Kahn pod istragom zbog prostitucije

Strauss-Kahn pod istragom zbog prostitucije

Bivši predsjednik Međunarodnog monetarnog fonda, Dominique Strauss-Kahn, pod istragom je francuske policije zbog navodne upletenosti u lanac… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika