Kada vas neke odluke niti u kojoj situaciji ne mogu konsternirati, a kamoli iznenaditi nego tek eventualno rezignirati, tada se skoro sa sigurnošću može pretpostaviti da su ih donijeli hrvatski suci. Ovdašnje pravosuđe predstavlja istinsku rak-ranu i sve dok se drastično ne promijeni, Hrvatska će biti zemlja nesigurnosti.

Posljednji slučaj o kojem mediji izvještavaju tjedan dana, odnosi se na gospićkog suca Branka Milanovića koji je na jednomjesečni dopust pustio ubojicu Vinka Budišu. Kao što je poznato, Budiša je bio zapovjednik specijalne policije u Splitu, kada je 1996. u lokalu Palladium najprije provocirao, a onda metkom u zatiljak hladnokrvno ubio 19-godišnjeg Milenka Đekića. U pritvoru je proveo svega sedam dana, a osuđen je na minimalnih 4 godine i 11 mjeseci zatvora. Potom se od zatvora izvlačio tvrdnjama da je u teškom psihičkom stanju, neko vrijeme se skrivao i uhvaćen je tek u Sloveniji. Dakle, ubojica i bjegunac koji je iza rešetaka proveo svega nekoliko mjeseci, Milanovićevom odlukom pušten je na jednomjesečno odsustvo kako bi pazio na kćer koja je iz Amerike došla na ferije. U neku ruku, ispada kako je isto biti osuđen zbog ubojstva kao i biti zaposlen jer u oba slučaja pravo na dopust stječe poslije šest mjeseci.

Koliko god zvučalo cinično, to je istina. Ali glavna uloga u ovoj priči ne pripada Vinku Budiši, pa čak ni Branku Milanoviću nego – hrvatskom pravosuđu. Jer i sudac i presuda, a i ponašanje Vrhovnog suda koji je branio Milanovićevu nedodirljivost uz bezobrazno pozivanje na nezavisnost sudstva, jednostavno su dokaz notorne korumpiranost koja vlada u ovdašnjim sudovima. Branko Milanović je donio nekoliko skandaloznih presuda, ali glavna razlika između njega i nekih drugih sudaca je ta što su njegove odluke zanimljive za medije. U stvarnosti on je klasični izdanak ovdašnjeg pravosuđa, koji ima nesreću da se o njemu piše. Kao što se pisalo i o Peri Lozini koji je sudio za Loru, i nekim drugim sucima čiji su potpisi na sramotnim presudama.

Zato je u pravu Pučki pravobranitelj Jurica Malčić kada kaže da se ne smije utjecati na suce kada donose odluke, ali može ih se komentirati. Uostalom sve drugo bio bi apsurd jer po kojoj logici se može komentirati politika vlade i oporbe, televizijski program ili stavovi nobelovaca, a ne bi smjela jedna sudska presuda. Strah od javnosti imaju oni koji su ili nepošteni ili loše rade svoj posao.

Takvu situaciju treba mijenjati. Zahvaljujući pritiscima iz Bruxellesa određena poboljšanja će se ostvariti tijekom pregovora s EU, ali to nije dovoljno. Suci moraju odgovarati za svoj rad jednako kao i svi ostali. Ako loše rade, a to se može provjeriti jednostavnim statističkim pokazateljima broja odbačenih presuda ili neriješenih predmeta, treba im dati otkaz. A kada donose duboko nemoralne presude, mora im se zabraniti svaki rad u pravosuđu, isto onako kako korumpirani liječnici ne smiju biti dio zdravstvenog sustava. Hrvatska će postati pravna država onda kada će i suci odgovarati za svoje postupke.