Objavljeno u Nacionalu br. 615, 2007-08-28

Autor: Robert Bajruši

EKSKLUZIVNI INTERVJU: BOŽO DIMNIK

Mesićev tajnoviti slovenski prijatelj

Slovenski biznismen s jakim političkim vezama u svijetu i jedan od najbližih prijatelja Stipe Mesića, govori o odnosima Hrvatske i Slovenije te otkriva nepoznate detalje iz bogate međunarodne karijere

Predsjednik Stjepan Mesić i Božo Dimnik prošli su tjedan boravili na Hvaru a jedan dan proveli su na pustom otočiću Kručica kraj jugozapadne obale LastovaPredsjednik Stjepan Mesić i Božo Dimnik prošli su tjedan boravili na Hvaru a jedan dan proveli su na pustom otočiću Kručica kraj jugozapadne obale Lastova“Mislim da sam imao prilično zanimljiv život. Još uvijek se sjećam bezbrižnog djetinjstva u Beogradu i tamošnjeg Dvora na Dedinju, povratka u Ljubljanu, odakle su nas na kraju rata partizani izbacili iz obiteljske kuće, a oca poslali na robiju. Tada sam shvatio da za mene nema perspektive i odmah poslije diplome otišao u Švicarsku. Kasnije sam osnovao i vodio uspješnu firmu, a zahvaljujući ribolovu proputovao cijeli svijet, ronio u svim morima i družio se s nizom poznatih ljudi. Kada sam jednom prilikom Robertu Redfordu ispričao što sam sve doživio i da o tome namjeravam napisati knjigu, prekinuo me i uzvratio ‘Nećeš ti napisati knjigu, nego ću ja snimiti film’”, prisjeća se Božo Dimnik, koji je u javnosti poznat kao sudionik sastanaka iz početka 90-tih na kojima su rukovodstva Slovenije i Hrvatske zajednički dogovarala strategiju izlaza iz bivše jugoslavenske federacije.

Samo dobri poznavatelji hrvatske politike znaju da Dimnik spada u krug najbližih prijatelja Stipe Mesića. Upoznali su se pred početak rata, a Dimnik je zahvaljujući brojnim poznanstvima i vezama, u studenom 1991. povezao Mesića i njemačkog ministra vanjskih poslova Hansa Dietricha Genschera. Na ovom tajnom sastanku Genscher je promijenio dotadašnje stavove i odlučio zagovarati nezavisnost Hrvatske. Od tih dana traje prijateljstvo i druženje Mesića i Dimnika, tako da su i prošli tjedan proveli na Hvaru.

Božo Dimnik rodio se 1932. u Beogradu i djetinjstvo proveo u kraljevskom okruženju. Njegov otac bio je upravitelj svih Dvorskih lovišta kralja Aleksandra, a između 1939. i 1945. direktor imanja u vlasništvu Katoličke crkve u Sloveniji. Kao narodni neprijatelji 1945. ostali su bez imovine, i Dimnik je krajem 50-ih emigrirao u Švicarsku. Otvorio je tvrtku koja se bavi prodajom medicinske opreme i uskoro se etablirao u poslovnim krugovima. Važan dio njegova života je ribolov - između 1956. i 1967. bio je državni prvak u “castingu”, bacanju udice, a u dva navrata u ovoj disciplini osvojio je i Svjetski kup. Pasionirani je ronilac i zahvaljujući ribolovu godinama se družio s poznatim svjetskim ličnostima od švicarskih ministara do Jeana Jacquesa Cousteaua do Günthera Sachsa i njegove tadašnje supruge Brigitte Bardot.

I ovo ljeto Dimnik je proveo na Jadranu za koji tvrdi da je najljepše more na svijetu. Za Hrvatsku je vezan i službeno: počasni je hrvatski konzul u Kopru, predsjednik Društva slovensko-hrvatskog prijateljstva, a početkom godine postao je prvi Slovenac nositelj Ordena hrvatskog pletera, koji mu je uručio Stipe Mesić. Razgovor za Nacional vodili smo u trenucima kada je postalo očito da su diplomatski pregovori Hrvatske i Slovenije daleko odmaknuli.

NACIONAL: Kako riješiti najveći problem, a to je Piranski zaljev. Hrvatsko stajalište je kako se radi o njezinu teritoriju, a za Sloveniju ovo pitanje postalo je svojevrsni nacionalni mit?
- Realno gledajući to je zbilja teško pitanje i zato mislim da je arbitraža možda najbolje rješenje. Netko treba staviti na stol sve argumente i različite činjenice i vidjeti što i kako dalje, iako se to prije 15 godina moglo rješavati drugačije i u puno mirnijim okolnostima. Danas će sve ići puno teže.

NACIONAL: Kada spominjete razdoblje prije 15 godina, pojavila se vaša izjava kako ste sudjelovali na sastanku na kojem je Josip Boljkovac u ime Franje Tuđmana, slovenskoj strani u zamjenu za pomoć u naoružanju ponudio nadzor na Piranskim zaljevom?
- To je kriva interpretacija mojih riječi. Nikada nije stigla direktna ponuda za trampu oružja za teritorij. Rekao sam kako smo u vrijeme borbe za nezavisnost surađivali na svim razinama, i u to vrijeme bili su bolji uvjeti za pregovore. U vrijeme rata Slovenija je potpuno bila na strani Hrvatske, i tada smo se trebali jače koncentrirati na odnose između naših država. Na nekoliko sastanaka smo razgovarali kako treba riješiti međusobne probleme od Piranskog zaljeva i drugih graničnih pitanja, a tadašnji ministar unutarnjih poslova Josip Boljkovac predlagao je razgovore o razgraničenju. Međutim nitko nije nudio nikakvu trampu.

NACIONAL: Na sastanku je bio i Janez Janša, današnji slovenski premijer. Je li on nešto predlagao?
- Janša je sudjelovao kao ministar obrane, ali nije davao prijedloge oko granica. Znao sam da zagovara nadzor Slovenije nad Piranskim zaljevom, međutim kažem da nije bilo nikakvih službenih razgovora.

NACIONAL: U jesen 1991. vi ste Stipu Mesića u tajnosti uspjeli dovesti do Hansa Dietricha Genschera. Kako ste to izveli?
- Treba reći da sam još ranije upoznao dosta Hrvata u dijaspori poput Gojka Šuška i Antuna Kikaša, a kasnije i Stipu Mesića. Budući da je službeno bio predsjednik Predsjedništva SFRJ, nije bilo moguće da službeno dođe kod Genschera i zatraži pomoć u stvaranju nezavisne Hrvatske. Imam prijatelje na visokim položajima i preko njih sam uspio dogovoriti susret Mesića i Genschera, uz uvjet da bude tajan. Kako bismo zavarali sigurnosne službe, dogovorili smo da ga Janez Drnovšek pozove na službeni sastanak u Ljubljanu. Nakon sastanka, Mesića smo doveli u moju kuću gdje smo prespavali, a onda ujutro u tajnosti s automobilom prešli granicu i doputovali u München. Tamo su nas pripadnici njemačke tajne službe diskretno uveli u avion kojim smo stigli do Bonna.


MESIĆ u raspjevanom društvu Dimnikovih prijatelja s LastovaMESIĆ u raspjevanom društvu Dimnikovih prijatelja s LastovaNACIONAL: Što se dešavalo na sastanku Genscher - Mesić?
- Bilo je to prijepodne, 14. studenoga 1991. Mesić je ostavio izvanredan dojam o čemu govori podatak da je umjesto predviđenih trideset minuta, sastanak trajao više od četiri sata. Hans Dietrich Genscher je u početku djelovao vrlo suzdržano, no Stipe Mesić je pričao izuzetno precizno i ozbiljno. Bez okolišanja je opisivao situaciju na terenu, odgovarao na pitanja i predvidio što će se dogoditi u Bosni i Hercegovini. Poslije ručka otišli smo u Genscherov ured i tada nam je najavio da će Njemačka priznati Hrvatsku. Dodao je kako zbog veza iz II. svjetskog rata ne mogu javno tražiti priznanje Hrvatske, ali da će djelovati diplomatskim kanalima. Na kraju je preporučio da odemo i do Pape jer je podrška Vatikana izuzetno važna. Genscher je stvarno počeo lobirati za našu stvar, a to je u svojim memoarima potvrdio i Warren Zimmerman, tadašnji američki veleposlanik u Beogradu. On je napisao kako nikome nije bila jasna takva transformacija njemačkog šefa diplomacije.

NACIONAL: Poslušali ste Genschera i otišli i u Vatikan?
- “Zeleno bratstvo” je međunarodna uloga ribolovaca, a u našem članstvu su i brojni političari i niz uglednih utjecajnih osoba iz cijeloga svijeta. Uz njihovu pomoć uspjeli smo organizirati sastanak, i 6. prosinca smo stigli u Vatikan. Zbog nekih problema nije nas primio Ivan Pavao II. nego Angelo Sodano, tadašnji Držani tajnik Svete Stolice. Mesić i Sodano su razgovarali dva sata, i Vatikan je obećao priznati Hrvatsku što je bilo od velikog značaja za kasnije događaje. Naravno da sve nije išlo potpuno glatko, recimo, željeli smo se susresti i s Vaclavom Havelom, ali on nije bio zainteresiran i to je otpalo. Ali uspjeli smo utjecati na neke druge važne dužnosnike.

NACIONAL: O kome se radi?
- Hans van den Broek je bio jedna od ključnih figura u tom razdoblju i njega smo uspjeli uvjeriti da nas podrži. Ponekad se neke stvari događaju gotovo slučajno. U slučaju s van den Broekom ključnu ulogu odigrala je supruga njegova zubara koja je Slovenka i preko koje smo utjecali da podupre nezavisnost Slovenije i Hrvatske. Utjecali smo i na Giannia de Michelisa, šefa talijanske diplomacije koji je podržavao Beograd, a onda poslije naših intervencija, brzo promijenio stranu. Znam da vas zanima zašto, ali to još uvijek ne mogu otkriti.

BOŽO DIMNIK strastveni je ribolovac i ronilacBOŽO DIMNIK strastveni je ribolovac i ronilacNACIONAL: Tada ste se sprijateljili sa Stipom Mesićem?
- Zbližio nas je zajednički zadatak, a to je borba naših država za nezavisnost. Mislim da su ključna bila ta tri dana kada smo posjetili Genschera. Vidio sam da je Mesić fenomenalan i pošten čovjek s puno kvaliteta, a istovremeno pomalo nonšalantan. To je kvaliteta koja nedostaje kod 90 posto političara. On ima još jednu kvalitetu koja je rijetka na političkoj sceni. Za nezavisnost Hrvatske i Slovenije izuzetno su zaslužni i mnogi ljudi koji se nisu bavili profesionalno politikom, ali su odradili velik posao. Mesić je jedan od rijetkih političara koji uvijek spomene kako su mnogi zaslužni, a ne samo on. Za razliku od njega, i vaši i naši političari šute o tuđim zaslugama i ističu samo sebe. Tako je počelo naše prijateljstvo, a onda su nastupile neke nove okolnosti. Vrlo brzo počeli su se kvariti odnosi između naše dvije države što me navelo da formiram Društvo slovensko-hrvatskog prijateljstva. Na osnivačkoj skupštini okupilo se tisuću ljudi, a među njima i dosta ministara iz Zagreba i Ljubljane. Kao predsjednik Društva često sam se susretao s Mesićem, i još dok je bio predsjednik Sabora, a i kasnije nakon što je otišao u opoziciju. Radili smo sve da odnosi među državama budu dobri, čak i krajem 90-ih kada su oni skoro sasvim zamrli. Tada je naše Društvo u Lutkarskom kazalištu zajedno s Ćirilom Ribičičem organiziralo javne susrete hrvatskih i slovenskih političara. Bio je to jedini dijalog između dvije zemlje, a odazvali su se svi osim Tuđmana, od Ivice Račana i Dražena Budiše do Mate Granića, Vlade Gotovca i Stipe Mesića.

NACIONAL: Spomenuli ste svoje poznanstvo s Gojkom Šuškom. Kakvo mišljenje imate o nekadašnjem ministru obrane?
- Jako loše. Da se razumijemo, hrvatska emigracija je možda snažnije domoljubno orijentirana čak i od Židova, i često sam im se divio. Kada smo vani organizirali skupove podrške našim državama, Slovenac bi dao 100 maraka, a Hrvat tisuću. U tom pogledu imate divnu dijasporu. Ali iz nje je izišao i jedan sloj današnjih tajkuna i ljudi koji su nevjerojatno opljačkali Hrvatsku, a Šušak spada u taj krug. Zato o njemu ne mogu imati pozitivno mišljenje, kakvo imam o Antunu Kikašu, također kanadskom Hrvatu. Kikaš je za obranu dao gomilu vlastita novca, potom je završio u beogradskom zatvoru, a otkako je izišao više se o njemu ništa nije čulo. Istodobno su profitirali pljačkaši koji su u ratu dali najmanje novca za kupnju oružja.

PRVI PORAZ NA BALOTAMA Mesić i Dimnik postali su prvi tim koji je u 10 godina pobijedio LastovljanePRVI PORAZ NA BALOTAMA Mesić i Dimnik postali su prvi tim koji je u 10 godina pobijedio LastovljaneNACIONAL: Nakon što ste diplomirali medicinu, otišli ste u inozemstvo?
- Tako je. Otac je bio šumarski inženjer i veliki stručnjak za lov i ribolov, a došli smo u Beograd kada je postao šef kabineta Antona Korošeca. Jednom je jako uspješno organizirao lov za diplomate, nakon čega ga je pozvao kralj Aleksandar i ponudio položaj direktora svih dvorskih lovišta na području Jugoslavije. Tako je moj otac putovao po cijeloj državi i dosta toga napravio, recimo on je organizirao izgradnju rezidencije na Brdu kod Kranja koju je kasnije koristio i Tito. Majka je postala dvorska dama, a otac je organizirao lovišta sve dok se 1939. nije posvađao s knezom Pavlom. Vratili smo se u Ljubljanu i tamo je bio direktor svih crkvenih imanja za vrijeme biskupa Rožmana. Zbog rada za Katoličku crkvu, komunisti su ga nakon rata osudili na dvanaest godina robije. U Jugoslaviji nisam vidio veliku perspektivu i otišao sam u Švicarsku, Lihtenštajn i Njemačku. U Švicarskoj sam se počeo baviti medicinskom tehnikom, 1965. sam osnovao firmu i obično kažem kako sam veći dio života proveo u autu. Zajedno s jednim kolegom u Italiji proizvodimo Femcom, koji pomaže ženama koje pate od inkontinencije, i distribuiramo po čitavom svijetu. Jedno vrijeme sam živio u Veroni, onda u Zürichu i Bernu, putovao doslovno po cijelom svijetu, a isto tako često sam se vraćao kući. Kao poznati ribolovac svake godine sam mjesec dana provodio na Aljasci gdje bih doveo šefove vodećih klinika i medicinskih koncerna, i tamo smo zajedno lovili ribu. U tim situacijama upoznao sam puno važnih ljudi. Ali uvijek sam se vraćao kući tako da za sebe obično kažem da sam bio gastarbajter.

NACIONAL: Koliko je poznato, dva puta ste bili pobjednik svjetskog kupa u “castingu”, bacanju udice na suho?
- Povijest moje obitelji vezana je uz vodu. Moj djed i pradjed bili su vlasnici Save od Ljubljane do Litije, a naša je bila i rijeka Ljubljanica. Rodio sam se uz vodu i s četiri godine se počeo baviti ribolovom. Bavio sam se sportom i više od deset godina bio sam slovenski prvak u bacanju udice, a nije bilo rijeke na kojoj nisam ulovio ribu. Za mene su govorili da sam čarobnjak u ribarstvu. Jednom sam na Aljasku odveo šefa frankfurtske kirurške klinike dr. Tonija Valleskyja, koji je također veliki ribolovac. Dok sam ja već upecao nekoliko riba i u jednom trenutku na udici imao lososa od dvadeset kilograma, on nikako nije uspijevao ništa uloviti. Pokušao sam mu objasniti što da radi, i onda držeći u jednoj ruci svoj štap, s drugom sam uzeo njegov i bacio u rijeku, i za nekoliko sekundi ulovio lososa od 12 kilograma. Lovočuvar koji se nalazio u blizini nije mogao vjerovati.

NACIONAL: Novine su pisale da ste i Brigittu Bardot učili pecati?
- Brigite Bardot je bila udana za Günthera Sachsa koji je bio član International Fly Fishing kluba, čiji sam bio predsjednik. Imao sam stan u St. Moritzu gdje su se i oni odmarali, i tamo smo se družili. Često smo bili zajedno, ali nisam ju učio ribolovu.

Božo Dimnik početkom ove godine postao je prvi Slovenac nositelj Ordena hrvatskog pletera, koji mu je uručio predsjednik MesićBožo Dimnik početkom ove godine postao je prvi Slovenac nositelj Ordena hrvatskog pletera, koji mu je uručio predsjednik MesićNACIONAL: Ali jeste Roberta Redforda, a obilazili ste Jadran zajedno s Jacquesom Costeauom?
- S Robertom Redfordom sam vježbao na Novom Zelandu, prije snimanja filma „Rijeka sjećanja“. Pokazivao sam mu kako se baca udica i u filmu se vide kadrovi kako lovimo ribu. Cousteaua sam upoznao kad je ovdje boravio sa svojim brodom Calypso. Mislim da sam najstariji jadranski ronilac, i preronio sam od Istre do Dubrovnika. Ovih dana na Hvaru sam rekao predsjedniku Mesiću kako je Jadran najljepše more na svijetu, a to mi je potvrdio i Jacques Cousteau. Bili smo na Mljetu i, kada smo se u njegovoj mini-podmornici spustili u dubinu, Cousteau nije mogao doći k sebi od ljepote tamošnjih crvenih koralja. “Nigdje na svijetu nisam vidio ovako lijepe koralje”, kazao je. Ili podvodni obelisk 60 puta 17 metara s tisućama rupa, a u svakoj se nalazio po jedan veliki jastog. To je bilo 1970. godine, a danas od svog tog morskog bogatstva nema više ništa. Sve je uništeno. More je najveći potencijal Hrvatske, ali umjesto da ga čuvate, vi ga stalno uništavate iz dana u dan. Kada bi američki ribari lovili ribu poput hrvatskih, 75 posto bi ih završilo u zatvoru. Ako u Americi ili na Bahamima s kočom dođete tri milje od obale, odmah će vas uhapsiti i kazniti. U Hrvatskoj ribari haraju uz obalu i po kanalima i uništavaju riblji fond. Ljetujem na Pelješcu i prije pet godina sam rekao ribarima nastave li tako, za nekoliko godina neće imati niti jednog cipla. Smijali su mi se, a danas više u ovom dijelu Jadrana nema vrhunske i skupocjene ribe kakve su cipli bataši.

NACIONAL: Koji je vaš savjet u raspravama oko toga treba li Hrvatska razvijati masovni ili elitni turizam?
- Da imam moć odlučivanja za pet godina od Hrvatske bih napravio svjetski turistički centar u koji bi dolazili svi koji imaju 'lovu'. Ali najprije trebate zaštititi obalu i Jadransko more koje je na rubu ireverzibilnosti. U Europi postoje tri predivne regije: Provansa, Toscana i Istra, a garantiram da je Istra najljepša od svih. Španjolska može razvijati masovni turizam jer od obale do Madrida je ravnica, ali Hrvatska mora ustrajati na elitnom pristupu. Jamčim da biste zahvaljujući moru mogli živjeti bolje nego Švicarska.

NACIONAL: Povezani ste i s Istrom jer već desetljećima ljetujete u Umagu?
- Gotovo pola stoljeća sam u Umagu, tamo negdje od 1958. godine. Kada sam došao gradonačelnik je bio Silvano Forta koji nije znao niti jednu riječ hrvatskog. Kasnije sam organizirao elektrifikaciju i izgradnju ceste i vodovoda u nekoliko obližnjih sela i vikend naselju. Jako sam zavolio Istru i u njoj sam u neku ruku više doma nego u Ljubljani.

NACIONAL: Još uvijek ste u biznisu?
- Da, ali sada to već ide po nekoj inerciji jer postoje ljudi koji vode posao, a ja pazim da sve bude u redu. Malo pomažem i kćeri koja je također diplomirala medicinu i vlasnica je firme s 50 zaposlenih. Ali rekao bih da je osamdeset posto mojih aktivnosti dobrovoljno i najčešće sam financiram to što radim. Formalno živim u Ljubljani, iako sam tamo prosječno tri mjeseca godišnje, a ostalo vrijeme sam na putu, od Istre do Aljaske i Australije.

U gostima kod policajaca

Predsjednika Mesića i Božu Dimnika na Kručici kraj Lastova ugostila su dva umirovljena policajca i profesor glazbe. Sva trojica su s Lastova i svake godine na nenaseljenom otoku Kručici provode dva mjeseca. Dimnik je Mesića na Kručicu odveo prvi put prije sedam godina.

Biografija

BOŽO DIMNIK

1932. rodio se u Beogradu jer je otac radio na Kraljevskom dvoru
1939. Dimnikovi su se vratili u Ljubljanu
1958. nakon diplome iz medicine otišao u Švicarsku
1965. osnovao tvrtku koja ima podružnice u Lihtenštajnu, Švicarskoj, Italiji i Njemačkoj
1966. osnovao International Fly Fishing Club
1991. upoznao je Stipu Mesića i organizirao susret s Hansom Dietrichom Genscherom i Angelom Sodanom
1992. postao predsjednik Slovensko-hrvatskog društva prijateljstva
2007. Mesić mu je dodijelio Orden hrvatskog pletera

Vezane vijesti

'Nikolić - četnički vojvoda ili redizajnirani predsjednik?'

'Nikolić - četnički vojvoda ili redizajnirani predsjednik?'

Uoči inauguracije Tomislava Nikolića na mjesto predsjednika Srbije, novosadski Dnevnik objavio je osvrt bivšeg predsjednika Hrvatske Stjepana Mesića… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika