Odlučili su zadnjih dana u splitsko-dalmatinskoj županiji da se firmi Vladimira Zagorca odobri izgradnja turističkoga naselja na Hvaru, za razliku od skupih, ambicioznih i kvalitetnih projekata nekih drugih investitora, koji su eliminirani iako su autori - ne očekujući probleme - već započeli s njihovom realizacijom. Odluka je provokativna. Ne događa se često da investicijsku i sve druge dozvole za razvoj graditeljskih poslova od države dobiva čovjek kojeg ista ta država pravosudno progoni, optužuje ga za višemilijunske pljačke i od druge države traži njegovo izručenje. Koliko je poznato, hrvatsko državno odvjetništvo blokiralo je Zagorčevu imovinu u Hrvatskoj zbog postupka koji se protiv njega vodi, zamrznuti su Zagorčevi računi, zapečaćeni su mu stanovi, zatražena je i blokada imovine u inozemstvu, i kako sad taj čovjek čija je imovina blokirana na temelju sumnje da je stečena pljačkom - i preko kojeg se nastoji procesuirati cjelokupni državni kriminal devedesetih - može tu imovinu privilegirano ulagati u poslove u Hrvatskoj, to ostaje pitanje svih pitanja na koje odgovor možda nema ni sam Ivo Sanader.

Legitimnome kapitalu pristup moru je zabranjen, kapitalu koji se pere država osigurava vjetar u jedra, i nepoznato je kakav smisao u datom kontekstu ima i taj proces Zagorcu i cjelokupna buka koja se oko njega podigla. Hrvatsko pravosuđe potvrđuje se kao sinonim za proturječnost. U svakom slučaju, međutim, investitor Zagorec nije jedini koji u Hrvatskoj poslove slobodno obavlja iz ilegale. Na političkoj razini, istu stvar izvodi Branimir Glavaš. U pritvoru je pod sumnjom da je tijekom rata organizirao brutalna ubojstva osječkih Srba i ponekog Hrvata, adresa mu je čas zatvor, čas zatvorska bolnica, ali čini se da mu to nije velika prepreka u suverenome arbitriranju oko profila gradske vlasti u Osijeku. Njegova stranka promjenom koalicijskoga partnera - ulaskom u suradnju s HSLS-om - upravo nastoji srušiti Antu Đapića s položaja gradonačelnika.

---

Za dobroga Antu Đapića takav razvoj događaja evidentno je šokantan. Držao se Glavaša kao pijan plota, ili kao gladan smočnice. Pojavljivao se s njim na utakmicama u svrhu zajedničkoga osvajanja narodnih simpatija, tvrdio kako se protiv njega vodi pravosudno-politička haranga, branio ga je na razne diskretne i indiskretne načine, i doživio da mu taj Glavaš danas iz zatvora okreće leđa u korist donedavnoga zajedničkoga neprijatelja Zlatka Kramarića. Glumeći hladnokrvnost, Đapić je u prvim reakcijama na razvoj događaja izjavio kako mu položaj gradonačelnika ionako “nije temeljna preokupacija”, što - dakako - ne odgovara stvarnom stanju stvari. Činjenicu da ga je politička konstelacija od nekadašnjega ratnoga emigranta iz Osijeka petnaest godina kasnije pretvorila u prvoga čovjeka grada, Đapić je svojedobno dočekao s oduševljenjem, tolikim da je odmah o sebi naručio film koji ga prikazuje kao lik povijesnih zasluga i dimenzija.

Sic transit gloria Mursae. Đapić je sad vidljivo tronut mogućnošću da ga smijene. Glavaš i svi koji su s njim u vezi za njega su danas oživotvorenja nečasnosti i politički izdajice koji su ga “podlo” ostavili na cjedilu, kao što za Zlatka Kramarića Glavaš više nije onakav simbol zla kakvim ga predstavljaju. Zločini za koje ga optužuju “moraju se dokazati na sudu”, što je u političkome žargonu klasičan eufemizam za taktizersko neizjašnjavanje o fenomenu. Njegova ranija svjedočenja o Glavašu nisu danas relevantna. Kramarić čak izjavljuje kako će u suradnji s Glavaševom strankom (HDSSB) “Osijeku vratiti urbani imidž”, što u kontekstu situacije djeluje senzacionalno apsurdno. Kolaborirajući s Glavašem, Đapić je Osijek pokušavao pretvoriti u nacionalističku utvrdu koja živi od ratnih mitova i povijesnih spomenika; Kramarić će ga modernizirati, urbanizirati i europeizirati, također kolaborirajući s Glavašem. Kako stvari stoje, Branimir Glavaš - koji je u pritvoru pod optužbom za zlodjela - pogodan je, čak nezaobilazan medij za sve opcije, od folklorno-nacionalističkih do građanski tolerantnih i proeuropskih. Nominalno je diskreditiran i politički inkapacitiran, ali na lokalnoj sceni je alfa i omega, i vadi iz bačava - poput Zeusa - za Đapića darove zle, za Kramarića darove dobre, ili obrnuto. Gdje toga ima, osim u mitološkoj zemlji Hrvatskoj?

Može se pretpostaviti da Glavaš destabilizacijom Đapića u Osijeku - koju izvodi preko Vladimira Šišljagića - za sebe posredno kupuje blagonakloni tretman kod Šeksa i Sanadera, jer HDZ-u je u interesu da se lokalna vlast zaljulja, da se kompromitira kao idejno neprepoznatljiva, i da se raspišu izbori na kojima će HDZ kao “pouzdana stranka” eventualno osvojiti vlast. Povratak na vlast intrigira i Kramarića, pa makar i u formi predvodnika “tehničke vlade”. Od svega toga, međutim, fenomenološki je zanimljivija činjenica da se borba za vlast nadređuje osnovnim pravosudnim i etičkim kriterijima. Glavaš se eksploatira kao poluga moći irelevantno od njegova statusa suspektnoga ratnoga zločinca, a u tom kontekstu postavljaju se u drugi vrijednosni plan i svi zločini za koje je osumnjičen. Nitko o njima ne govori, nitko ne dovodi u pitanje moralnost sustava u kojem je moguće da čovjek koji vuče takve optužbe djeluje kao politički arbitar.

Đapić ne spominje Glavaševe inkriminacije, jer je do jučer tvrdio da su one izmišljene. Kramarić ih relativizira, nadajući se da će uz Glavaševu potporu opet postati gradonačelnik. HDZ i SDP ponašaju se utilitarno i zanima ih isključivo mogućnost da preko Glavaša dođu do izvanrednih lokalnih izbora. Ponavljamo, situacija je indikativna za odnos mlade hrvatske demokracije prema pravosudnim načelima i etici.

Bandić i grad

Građanima Zagreba gospodin Bandić i njegova uprava priredili su zadnjih dana nekoliko specifičnih iznenađenja. Stanovnici Galjufove ulice dobili su na mjestu svoje mirne oaze prometnu transverzalu, a kad su organizirali javni prosvjed protiv tog zahvata koji im mijenja život, Bandić im je ljubazno poručio da se mogu odseliti ako nisu zadovoljni. Stanarima kompleksa novih zgrada na Vrbanima iz slavina umjesto pitke vode teče benzen s certifikatom nadležnog gradskog odjela. Trovanje ljudi kancerogenim benzenom krivično je djelo, ali nema naznaka da će se zbog toga protiv nekoga podići optužnica. Vrijednost stanova u prvom i drugom slučaju drastično je snižena, ali snižavanje vrijednosti nečije imovine zbog urbanističke bahatosti ili inspekcijskoga nemara nije tema koja gospodina Bandića pretjerano opterećuje. Spreman je on i na druge zahvate: kod Bundeka uskoro namjerava srušiti šumu i preko dječjega parka izgraditi brzu prometnicu. Bit će s njim još veselja.