Ljubo Jurčić u brodogradilištu Chiba koje ostvaruje dobit bez ikakvih državnih potporaU Japan sam doputovao na poziv tamošnje vlade, a domaćin mi je bilo Ministarstvo vanjskih poslova. Budući da na poslijediplomskim studijama predajem i komparativne ekonomske sustave tj. obilježja i različitosti europskog, američkog, japanskog, kineskog, indijskog, iranskog, i drugih stranih gospodarstava, poziv za posjet Japanu sam vrlo rado prihvatio. U dogovoru za posjet moj prijedlog je bio posjet japanskim institucijama koje kreiraju ekonomsku strategiju i definiraju gospodarsku politiku, kao i poduzećima koja su u usponu i poduzećima koja su u padu sa svojom aktivnošću.

Nakon dvanaest sati leta iz Frankfurta, u nedjelju 19. kolovoza navečer stigao sam u Tokio. Program je počeo u ponedjeljak 21. kolovoza ujutro u deset sati. Imali su razumijevanja za dugačak let i vremensku razliku.

Prije prvog posjeta vozio sam se Tokyo Wan Aqua-Lineom. To je tunel-most dugačak oko 15 km koji spaja dvije obale Tokijskog zaljeva. Sastoji se od dva tunela ispod mora dugačka 10 kilometara i mosta koji se nastavlja na tunel dugačak pet kilometara i dva umjetno izgrađena otoka. Na prelasku iz tunela na most izgrađena je platforma s nekoliko paluba na kojoj su smješteni restorani i prodavaonice suvenira. Ova izgradnja povezala je prstenove oko Tokija i skratila putovanje između pojedinih mjesta od 30 do 110 km. Izgradnja samog mosta nije bila moguća zbog izuzetno brojnih brodova koji plove zaljevom (oko 1400 dnevno) i njihove veličine. Izgradnja visećeg mosta nije bila dopuštena zbog visokih tornjeva koje nisu dopuštali propisi o zračnom prometu iznad Tokija. Tuneli su široki 14 metara, a njihova najdublja točka je 60 metara od površine mora. Trošak izgradnje iznosio je oko 12 milijardi dolara. Objekt je izgrađen na temelju ugovora između javnog i privatnih partnera. Na platformi se nalazi izložba na kojoj se mogu vidjeti detalji izgradnje mosta, ovog zahtjevnog i prvi put izvedenog projekta.

Produžili smo u Chiba brodogradilište, koje je članica Mitsui Engineering& Shipbulding Co.Ltd. Brodogradilište proizvodi brodove za sve vrste tereta od ultra velikih tankera koji prelaze i 400 tisuća tona pa do LNG brodova i koristi modernu tehnologiju. Između ostalog ima dva suha doka i dizalicu od tisuću tona. Dočekao nas je glavni direktor sa svim rukovodiocima. Poznaju dobro Hrvatsku brodogradnju. U brodogradilištu smo gledali kako nastaje brod, pri temperaturi višoj od 40 stupnjeva. Vlaga je gotovo 100%, ali posao teče kao da su normalni uvjeti za rad. Brodogradilište nema državnih potpora i ostvaruje dobit.

LJUBO JURČIĆ s japanskim domaćinima u Institutu za napredne tehnologijeVečeru je organizirao Parlamentarni klub japansko-hrvatskog prijateljstva. Predsjednica kluba Chiko Nohno bila je ministrica pravosuđa u prethodnoj vladi. Uz nju su i Tanigaki, ministar financija u prethodnoj vladi, Yeso Fukuda, šef premijerova ureda u prethodnoj vladi i Hitoshi Ozawa, direktor za jugoistočnu Europu u ministarstvu vanjskih poslova. Večera je srdačna i prijateljska. Svi puno znaju o Hrvatskoj. Jeli smo japansku hranu, pili japansko vino i pričali o nogometu.

S Tanigakijem sam nastavio razgovor idućeg dana u njegovu uredu u Parlamentu. Razgovarali smo o njegovim iskustvima dok je tri puta bio ministar financija u Koizumijevoj vladi. Opće je mišljenje da je on i najvjerojatniji budući predsjednik japanske vlade. Drugi mogući kandidat je Yeso Fukuda.

Ručkom me je počastio Miyahara, predsjednik jedne od najvećih svjetskih brodarskih kompanija koja ima predstavništvo u Splitu i zapošljava naše ljude. Kažu da su to najbolji mornari i kapetani njihovih brodova. Pozvan sam na domjenak koji krajem svake godine organiziraju u Splitu.

Popodne sam proveo s Hideom Suzukijem, pomoćnikom ministra u Ministarstvu za gospodarstvo, trgovinu i industriju, koji mi je predstavio japansku strategiju za gospodarski rast. Razgovarali smo o razvoju Japana i Hrvatske nakon Drugog svjetskog rata, o različitim vrstama ekonomskih politika, o današnjem procesu globalizacije, o hrvatskom i japanskom društvu. Na kraju mi je dao materijal o japanskoj ekonomskoj politici koji je pripremio za japansku vladu.

Na večer sam posjetio Panasonic centar. Na jarbolu je bila hrvatska zastava, a na cijelom zidu golemog centra riječi dobrodošlice s mojim imenom. Dočekao nas je glavni direktor za međunarodne poslove i glavni direktor za Europu. Osim izložbi za sve posjetitelje bio sam i u prostoru gdje prezentiraju svoju viziju 21. stoljeća kao u znanstveno-fantastičnom filmu. Sve funkcionira. Zid ekran na kojem je televizija, internet, ured, školska učionica, možete igrati košarku, svirati klavir… i tisuću drugih, običnom čovjeku nezamislivih stvari. Nakon toga slijedi kuća budućnosti. Osnovni princip u skladu s prirodom i univerzalni dizajn. Energiju kuća dobiva od Sunca i vjetra. Sve se reciklira. Odnosi između članova obitelji također su uzeti u obzir. Unuci su blizu djeda i bake. Poslovni virtualni dio je u drugom kraju kuće, ali roditelji samo jednim dodirom na ekran mogu vidjeti što djeca rade, što se događa u cijeloj kući i oko nje, koji su uređaji uključeni itd.

Gužva u Tokiju čini mi se manjom nego u drugim metropolama. Ljudi na posao uglavnom dolaze željeznicom. Iz moje hotelske sobe u centru vidi se osam željezničkih pruga, jedna do druge, često i jedna iznad druge. Vidio sam i putničke vagone na kat. Kao i trake za automobile. Vlakovi stalno prolaze. Izgleda da uz svu veličinu grada i brojnost stanovnika grad dobro funkcionira. Tokio i cijeli Japan djeluju čisto i uredno.

S HITOSHIJEM OZAWOM, direktorom za JI Europu u Ministarstvu vanjskih poslovaU Tokiju ćete teško pronaći povijesne građevine. Može se reći da je Tokio potpuno novi grad. Naime, u prošlom stoljeću bio je doslovno sravnjen sa zemljom dva puta. Prvi put tijekom zemljotresa 1923. godine i drugi put, krajem Drugog svjetskog rata kad je u nekoliko dana bombardiranja poginulo više od 100 tisuća ljudi. U muzeju Edo-Tokyo prikazana je ukratko njegova povijest. Edo je bilo ime mjesta prije restauracije 1868. godine kad je glavni grad premješten iz Kyota u Edo, koji je tada preimenovan u Tokio. Ova promjena je jedna od mnogih koja pokazuje spremnost Japanca na promjene. Ta odlika ih krasi i danas. Promjene provode organizirano i disciplinirano. Analiziraju problem, definiraju cilj, postave organizaciju i disciplinirano krenu prema cilju.

Japanci dobro poznaju svoju prošlost. Nisu prihvaćali zapadne religije ali su prihvaćali naprednu tehnologiju, medicinu i obrazovni sustav. Prošlost im je ispunjena teškim razdobljima. Zemlja je, uz to, stalno izložena prirodnim nepogodama: zemljotresima, požarima, odronima zemlje, poplavama itd. Čini se da na iskustvu povijesnog razvoja i prirodnih katastrofa izgrađuju bližu i daljnju budućnost.

U razgovorima i predavanjima uočio sam, između ostalog, njihove dvije velike preokupacije. Na domaćem planu glavna im je preokupacija starenje i smanjenje broja stanovnika. Tisuće ljudi, znanstvenika, stručnjaka i političara, kroz različite institucije uključeno je u rješavanje ovog problema. Definiraju se politike od socijalne do tehnološke, od industrijske do regionalne kako ovaj proces ne bi postao prepreka daljnjem razvoju Japana. Na globalnom planu koncentrirali su se na problem globalnog zatopljenja i zaštitu prirode. U svibnju ove godine, premijer Japana Shinzo Abe predstavio je Prijedlog o globalnom zatopljenju “Cool Eart 50”. Prijedlog sadrži tri principa za uspostavljanje međunarodnog okvira nakon 2013. godine. Za nas je možda najvažniji drugi princip koji naglašava fleksibilnost i različitost okvira, uzimajući u obzir posebnosti svake zemlje. Pored toga Japan će izgraditi sustav financijskih fondova koji će pružati podršku manje razvijenim zemljama u zaštiti okoliša i povećanja energetske učinkovitosti. Istodobno japanski instituti i poduzeća razvijaju tehnologije i proizvode u skladu s ovom politikom. Discipliniranost Japanaca u borbi protiv globalnog zatopljenja vidi se i u prihvaćanju poslovnih ljudi da tijekom ljeta nose lakšu odjeću, bez odijela i kravata i da u uredima održavaju temperaturu od 28 stupnjeva. To je projekt “Cool Biz”. Zimi se primjenjuje “Warm Biz” kada se treba nositi toplija odjeća a temperatura u uredima ne smije prelaziti 20 stupnjeva. Vozač u autu održavao je temperaturu 26 stupnjeva. Vjerojatno je to gornja granica. Vani je bilo oko 40 Celzijevih stupnjeva.

U PANASONICOVU centru s čelnicima za međunarodnu trgovinuKao gost japanske vlade, odnosno Ministarstva vanjskih poslova posjetio sam mnoge institucije, poduzeća, ministarstva i boravio u četiri grada, osim Tokija u Kyotu, Hirošimi i Tsukubi. Tskuba je grad 70-ak kilometara od Tokija koji je nastao prije tridesetak godina. Tamo su locirane i razvijane neke od najznačajnijih znanstveno-istaživačkih institucija. Zasigurno vodeće u svijetu. Između ostalih tamo su Institut za zemljotrese i druge prirodne katastrofe, Institut za napredne tehnologije i Agencija za svemirske letove, koje sam posjetio. U Institutu za napredne tehnologije koji se bavi istraživanjima nekoliko područja koje smatraju temeljem razvoja u 21. stoljeću, prezentirali su razvoj i primjene nanotehnologije, od teniske loptice do malih robota koji će u krvnoj žili ubijati tumorske stanice. U Agenciji za svemirske letove poklonili su mi sliku Zagreba snimljenu iz svemira. Razgledao sam i raketu koju će uskoro lansirati u svemir. Svugdje u Japanu dočekuju vas kao najdražeg gosta. Teško ćete bilo gdje u svijetu sresti toliko ljubaznosti i pažnje kao u Japanu. Iako sam u Japan pozvan kao profesor na većini institucija i poduzeća koje sam posjetio izvjesili su hrvatsku zastavu. Pri svakom razgovoru u ministarstvima i državnim institucijama na stolu je bila i hrvatska zastava. Svaka prezentacija počinjala je dobrodošlicom s mojim imenom i na hrvatskom jeziku.

Točnost je njihova druga odlika. Nije pristojno ni kasniti ni doći ranije. Na jedan sastanak stigli smo desetak minuta ranije. Vozili smo se oko kvarta da potrošimo vrijeme i stignemo točno. Drugi put smo procijenili da ćemo zakasniti nekoliko minuta, ne više od pet. Telefonirali smo domaćinu i ispričali se.

U svim situacijama vidi se marljivost i osjeća se predanost radu. Jednostavno rade svoj posao. Koliko god putujete Japanom vidite da je svaki pedalj zemlje obrađen i svaki dio prostora je uređen. Japanci su zadivljeni ljepotama Hrvatske i većina je želi posjetiti. Dokaz tome je taj što se 2006. godine udvostručio broj turista iz Japana u odnosu na prethodnu godinu. Ove godine uvedeni su i čarter letovi. Osim što se svi raspituju o ljepotama, poslovni ljudi i političari pitaju kakva je naša politika za budućnost i kad očekujemo pristupanje u punopravno članstvo EU?

Rekao sam kako su u tijeku pregovori koji bi trebali biti završeni do kraja 2008. godine. Tada slijedi ratifikacija u svih 27 članica, što znači da će, kako sam kazao japanskim domaćinima, 2010. godine Republika Hrvatska postati članica Europske unije.