Objavljeno u Nacionalu br. 615, 2007-08-28

Autor: Damir Radić

FILM

Jezoviti Anthony Hopkins

'SLOM' mnogo više polaže na analizu likova nego na površne obrate

Karijera istaknutog američkog televizijskog i filmskog producenta i režisera Gregoryja Hoblita podsjeća na onu klasika suvremenog američkog filma i televizije, godinu dana starijeg Michaela Manna. Danas već 63-godišnji Hoblit, kao i Mann, prvo je stekao ime na televiziji, afirmiravši se tijekom 80-ih i ranih 90-ih kao član kreativnih timova kapitalnih serija “Hill Street Blues”, “Zakon u L.A.-u” i “Newyorški plavci”. Ti su mu angažmani donijeli čak devet nagrada Emmy, a nakon dosezanja televizijskog plafona prešao je na film. No za razliku od Manna, koji je mnogo ranije započeo kinematografsku karijeru i odmah startao s osebujnim filmskim projektima, Hoblit se odlučio za ziheraški debi mediokritetskim (pravosudnim) trilerom “Iskonski strah” (1996.) u kojem je, međutim, demonstrirao besprijekorno užerežijsko umijeće te kao partnera Richarda Gerea predstavio tada neznanog Edwarda Nortona, koji će koju godinu kasnije izrasti u jedno od vodećih imena američkog glumišta.

Komercijalno se potvrdivši nastupnim ostvarenjem, Hoblit je promijenio pravac i krenuo u znatno kreativnijem smjeru. Njegov sljedeći film bio je fascinantan triler-horor “Posrnuli” (1998.), uradak zadivljujuće atmosfere u kojem je Denzel Washington ostvario impresivnu rolu, a potom je uslijedila “Prava frekvencija” (2000.) s Jimom Caviezelom i Dennisom Quaidom, najambicioznije ostvarenje dotadašnjeg Hoblitova opusa, film složene strukture u kojoj se miješaju vremenske razine te žanrovi obiteljske drame, SF-a i trilera, sve u svrhu ispjevavanja emocionalno izrazito povišene (nostalgične) ode (srednjostaleškoj američkoj) obitelji, no bez zapadanja u neukusnu patetiku. Dvije godine poslije Hoblit je tadašnjoj mladoj nadi Collinu Farrellu omogućio velik iskorak postavivši ga uz bok Brucea Willisa u “Hartovu ratu”, priči iz Drugog svjetskog rata koja uključuje i autorov omiljeni žanrovski začin sudske triler-drame. Taj film mogao je lako zavarati: doimao se podobnjačko-promidžbenim proizvodom koji smjera uzdizanju Amerike i Amerikanaca na pijedestal humanističke avangarde po mjeri Busha mlađeg i konzervativnih američkih intelektualaca nakon 11. rujna, međutim u njegovu ironijskom podtekstu krila se subverzija koju je malo tko primijetio - sudska maskarada, koju su američki zarobljenici njemačkog logora priredili kako bi dok ona traje organizirali bijeg, bila je jasan signal da je sve ono što film potom idejno promovira artificijelna parada uzvišenih iluzija koje Amerikanci vole gajiti o sebi. Baš kao što je unutarfilmska maskarada sa suđenjem pomogla logorašima u bijegu, dakle pokazala se učinkovitom, tako je i sam film kao tlapnja učinkovito sudjelovao u stvaranju i održavanju poželjnog ideološkog obrasca, upućujući međutim u podtekstu na vlastitu lakrdijsku prirodu. Ili drukčije rečeno, “Hartov rat” je prividno podupirući dominantnu ideologiju tu istu ideologiju sofisticirano dekonstruirao, na vrlo ironičan pa i ciničan način. Punih pet godina Gregory Hoblit je mirovao, a onda se ovog proljeća u američkim kinima pojavio njegov novi film “Slom”.

Dobio je redom dobre kritike, a njegova ljetna pojava u našim dvoranama mogla ih je samo potvrditi. “Slom” je, naime, jedan od ekstremno rijetkih suvremenih hollywoodskih trilera koji mnogo više pozornosti posvećuje elaboraciji likova i njihovih odnosa negoli potrazi za “neočekivanim” i “efektnim” obratima i razrješenjima, kakvima je aktualna proizvodna linija tog žanra u Americi panično opsjednuta. Gledajući ovaj film, svjedočite ozbiljnom filmotvorstvu ozbiljnog autora, koji je podršku imao u jednako ozbiljnim kreativnim suradnicima - scenaristima Danielu Pyneu (svojedobno surađivao na Mannovoj glasovitoj seriji “Poroci Miamija” te napisao predložak za osebujni triler Rogera Donaldsona “Bijeli pijesak”) i zasad malo znanom Glennu Gersu, te nositeljima glavnih uloga Ryanu Goslingu i Anthonyju Hopkinsu. Teško je reći tko je bolji od dvojice potonjih, a njihova međuigra bez sumnje jedna je od dojmljivijih u Hollywoodu zadnjih godina. Mladi Kanađanin Gosling - koji se proslavio prošle godine za Oscara nominiranom glavnom ulogom u školskoj drami “Half Nelson” Ryana Flecka, a pet godina ranije briljantno utjelovio neonacista židovskog porijekla u kultnom nezavisnom uratku “Vjernik” Henryja Beana (naša ga publika najbolje zna kao partnera Michaela Pitta u slabašnom trileru Barbeta Schroedera “Ubojstvo po brojevima” sa Sandrom Bullock kao izvršnom producenticom i nosećom zvijezdom) - tumači izvanredno uspješnog javnog tužitelja nižestaleškog backgrounda koji je dobio ponudu za prelazak u korporacijsku odvjetničku kompaniju, gdje će mu društveni status i primanja enormno porasti. No još mora obaviti zadnji i po svemu sudeći vrlo lak posao (s obzirom na to da je počinitelj svoje nedjelo priznao) - proces bogatom inženjeru za pokušaj ubojstva mnogo mlađe supruge koja je potom pala u komu. No na suđenju sve se mijenja: iznimno inteligentni i lukavi inženjer Ted Crawford odjednom sve poriče, a tužitelj Willy Beachum polako shvaća da je uvučen u njegovu igru i da iz nje nema pobjedonosnog izlaza. Osim što je suočen s hladnokrvnim i ciničnim zločincem, mladi tužitelj mora se nositi i s pritiscima koristoljubive i dominantne partnerice iz odvjetničke korporacije u koju upravo prelazi, a nameću mu se i duboka moralna iskušenja.

Scenaristička konstrukcija po kojoj je inženjer savršeno smislio savršen ubilački plan točno znajući kako će policijsko-pravosudni aparat povezan sa slučajem reagirati posve je nevjerojatna, ali jednako kao u Hitchcockovoj “Vrtoglavici”, gdje je također na djelu “profetski plan”, ta konstrukcija nimalo ne remeti uvjerljivost filma jer se ne iscrpljuje u samoj sebi, nego je katalizator profiliranja zanimljivih likova i odnosa, odnosno intrigantnih uvida u ljudsku psihu i egzistencijalno stanje.

Daleko je pritom “Slom” od nevjerojatne slojevitosti i dubine Hitchcockova remek-djela, ali portret mlada odvjetnika koji ispod samouvjerene i samožive površine krije iskonsku humanost i moralni osjećaj dojmljiv je, a pridružuje mu se i kudikamo manje razrađen, no vrlo izražajan portret superiornog zločinca, uz interesantnu karakterološku skicu odvjetnikove nesuđene djevojke i supervizorice Nikki (Rosamund Pike), te “kratku ali slatku” interakciju profinjene inženjerove supruge (Embeth Davidtz) i njezina psihički nestabilna policijskog ljubavnika (Billy Burke). Šteta je što Hoblit nije imao prostora podrobnije razraditi igru dominacije i podčinjavanja u profesionalno-emocionalno-erotskom odnosu Nikki i Willyja, koji se isprepliće s Willyjevom spoznajom vlastite inferiornosti u srazu s gerijatrijski trijumfalnim Crawfordom. Priča “Sloma”, naime, umnogome govori o lijepoj i drskoj, no suštinski nevinoj mladosti koja se suočava s neočekivanom slabošću svoje pozicije spram lijepe ali utilitarne vršnjakinje i oronula i pokvarena starca, drugim riječima radi se o iskušenjima mladog, lijepog i dobrog bića uhvaćena u sofisticiranu sadomazohističku mrežu korumpirane ljepote mladosti i “prirodne” degeneracije starosti, s tim da ovo dvoje povezuje degenerativno djelovanje bogatstva i moći (kao što je primijetio i kritičar Village Voicea, takva se socijalna kritičnost rijetko viđa u hollywoodskim žanrovskim ostvarenjima).

Film je posebno uspio u svojoj prvoj polovici, kad Hoblit smireno i elaborirano postavlja likove i priču, dok u drugoj ponešto gubi ritam, što rezultira opadanjem karakterizacijske i trilerske napetosti, da bi se završnim obratom, koji nije tek puka mehanička “atrakcija” nego sjeda na plodno tlo, ponovo vratio u sedlo. Međuigra Goslinga i Hopkinsa mnoge je načelno podsjetila na onu Hopkinsa i Jodie Foster u “Kad jaganjci utihnu”, no dok je Hopkins ovdje podjednako fascinantan, pa možda čak i jezovitiji nego kao Hannibal Lecter kod Demmea, Gosling je neusporedivo bolji od Foster, vjerojatno najprecjenjenije glumice u povijesti filma. Ukratko, “Slom” je film zrele naracije i moćnih glumačkih izvedbi, jedan do najozbiljnijih hollywoodskih trilera viđenih zadnjih godina.

SLOMFracture, am. triler, 2007.
R: Gregory Hoblit Gl: Ryan Gosling, Anthony Hopkins, Rosamund Pike, David Strathairn

ocjena: 3 i pol (tri i pol) zvjezdice

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika