Približava se kraj roka za prijave za upis u NCL visoku novinarsku školu. Mnogi od budućih studenata su odlučili osobno donijeti potrebne dokumente i prijaviti se. Svoj su dolazak iskoristili i da razgledaju Nacionalovu redakciju, a mi smo iskoristili priliku za kratak razgovor o razlozima zašto su se odlučili upisati u NCL visoku novinarsku školu. Nika Jurčević, Mateja Šarlija i Marko Muždalo se nadaju kako će nakon prijemnog ispita uspjeti nastaviti svoje školovanje u visokoj novinarskoj školi.

Nika Jurčević je dvadestogodišnjakinja koja je nedavno diplomirala na učiteljskoj akademiji. Kaže kako je osjetila potrebu da nastavi školovanje, a novinarstvo joj se čini kao nešto što bi sa zadovoljstvom mogla raditi u životu. „ Imam mnoštvo ideja i ideala za koje smatram da su dobri. Novinarstvo doživljavam kao svoj megafon, kao mogućnost da se moj glas čuje. Ako želim nešto promijeniti, a želim i smatram da je potrebno, onda mislim da mi novinarstvo to može pružiti. Možda je malo naivno, ali ja stvarno vjerujem da kao novinar mogu utjecati na ljude i pomoći im da budu bolji“, kaže Nika.

Njezino mišljenje dijeli i Mateja Šarlija, djevojka koja nakon završetka školovanja na –muzičkoj akademiji, smjer flauta, koja je novinarstvo odabrala i zato što smatra da joj poziv novinara pruža široko polje mogućnosti kasnije u životu. „Novinarstvo me oduvijek zanimalo, bila sam upisana i na Fakultet političkih znanosti. Nažalost, nisam imala mogućnost da studiranje na tom fakultetu uskladim sa svojim obvezama na Muzičkoj akademiji. Smatrala sam kako mi je glazba ipak primarna te sam se ispisala s Fakulteta. Sada nakon diplome odlučila sam se ponovno vratiti novinarstvu. Smatram da novinarstvo nudi velik broj mogućnosti, te da svatko može naći dio koji ga zanima i u njemu se isprofilirati“.

Marko Muzalo je student Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, a ako uspije položiti prijemni ispit, taj će fakultet zamijeniti visokom novinarskom školom. „Za NCL visoku novinarsku školu sam čuo u lipnju. Ideja me zaintrigirala pa sam nakoliko nekoliko tjedana odlučio na internetu saznati više. Pročitao sam program i shvatio da mi se to sviđa. Jednostavno mi se čini da mi ta škola nudi više mogućnosti od fakulteta na kojem trenutno studiram“, mišljenja je Marko.

Na pitanje što ih je privuklo kod NCL visoke novinarske škole, svo troje će ponuditi isti odgovor – praksa. Smatraju kako je novinarstvo posao koji se uči radeći, a, kako kažu, upravo je praksa ono što nedostaje na državnim sveučilištima. „Praksa je glavni razlog zašto sam odabrao ovaj faks. Studirajući na Fakultetu političkih znanosti shvatio sam da se tamo program zasniva na teoriji, a čini mi se da to nije dobro. Po mome mišljenju, osoba jedino praksom može postati dobar novinar. A ja želim postati dobar novinar“, kaže Marko.

Nika, pak, smatra kako postoje bitne prednosti privatnih nad javnim obrazovnim ustanovama. „Mislim da je odnos profesora i studenata jedan od ključnih elemenata uspješnog studiranja. Na zapadu je to uobičajena praksa. Nažalost, u Hrvatskoj se to još uvijek zanemaruje, na fakultetima je puno studenata, pa se studente često tretira teko broj, a ne kao osobu. To je šteta jer bi prisniji odnos odlično djelovao na moral i interes studenata. Čini mi se da je ono što nudi visoka novinarska škola u Hrvatskoj najbliže onome kako to izgleda vani“, kaže Nika.

Mateja Nika i Marko se nadaju kako će u takvom okruženju lakše moći realizirati svoje ambicije. Mateja zna da želi uspjeti kao novinar, iako još nije sigurna s kojim bi se temama voljela baviti. „Ja još ne znam gdje se vidim. Nisam sigurna kojim bi se područjem bavila. Ima toliko puno toga što me zanima. Zato mislim da ću kroz praksu za vrijeme studija doći do tog odgovora. Kao što sam već rekla, imam puno otvorenih opcija i to mi se sviđa.“

Za razliku od nje, Marko ima jasnu ambiciju. Zna što ga zanima, i što bi volio raditi. „Jako me zanima sport, i mogu reći da mi je ambicija postati sportski novinar. Tu tematiku već sada intenzivno pratim i mislim da bi se time uspješno mogao baviti. Još bi bilo super kada bi to radio u pisanim medijima, koji me puno više zanimaju od televizije i radija“, kaže Marko i šali domeće kako bi u ovo vrijeme za desetak godina mogao biti u New Yorku i izvještavati s U.S.Opena.

Naš razgovor je tako završio u optimističnom tonu, a mi smo Mateji, Niki i Marku poželjeli puno sreće na skorom prijemnom ispitu. Nadamo se da ćemo ih ponovno sresti na jesen, na početku nove akademske godine.