01.09.2007. / 00:00

Autor: Boris Beck

KNJIŽEVNE BRIGADE

Tuđman na oltaru, Bandić na pozornici

Dok sam ulazio u dvoranu Zagrebačkog kazališta lutaka na prvu predstavu dječjeg festivala PIF-a, mogao sam na pozornici očekivati marionete, ginjole, muppete ili tikve na štapu, a ugledao sam Bandića. Nervozno se motao po sceni, čekao da se sjedala napune i gledao da li ga tko gleda. U starim dobrim kazalištima za kraljeve su imali posebne lože pa su ih podanici mogli gledati dok gledaju predstavu. To da kralj gleda predstavu bilo je oduvijek iznimno važno. U "Hamletu" je to čak i prijelomni trenutak: budući da Hamlet nije bio siguran da mu je kralj ubio oca, organizirao je predstavu u kojoj će biti prikazano ubojstvo kralja i pobrinuo se da ovaj to vidi. Kralj je na pozornici vidio ubojstvo i to ga je uznemirilo - a Hamletu, koji je gledao kralja kako gleda predstavu, pružilo potreban dokaz. U Dubrovniku je Držić pak nervirao vlast jer ih je također stavljao na pozornicu - pa su podanici gledali vlast na sceni umjesto na počasnom mjestu. No Zagrebačko kazalište lutaka nema ložu, i tako je Bandić morao stajati na pozornici da ga možemo gledati. Taj me nesporazum podsjeća na onaj kad se Tuđman u Mariji Bistrici zabunom našao na oltaru na kojem je Ivan Pavao II. proglašavao Stepinca blaženim - kao u nekoj komediji zabuna, kako je tada napisao Zvonimir Berković. To nam je sudbina s našim političarima: veliki pokojnik htio se uzdići na oltar, da mu se mole i pale svijeće; mali gradonačelnik zadovoljan je i među Pinokijima, samo da ga neko vidi.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika