Veljko BarbieriDavno, davno, kada se još nije brojilo vrijeme, i kad je vladala samo studen, u svojoj kući na tri kokošje noge živjela je strašna Baba Roga, zla gospodarica života i smrti. Rusi i Srbi zvali su je Baba Jaga, Ukrajinci Baba Jag, Česi Ježibaba, Slovenci Jaga Baba, a Hrvati Baba Roga, što govori da je bila rogata. Uz nju se vezuju drevni kokošji kultovi, na strašnoj glavi imala je krijestu, a i oblačila se u kokošje perje. Nezina kuća bez prozora i s vratima od živih pijetlovih kljunova, tako da nitko nepozvan nije mogao ući, mogla je skakutati kamo god je Baba Roga poželjela. U tom domu smišljala je kako će pokoriti ljudski rod koji je od nje strepio i zazirao više od bilo koga. Pa je tako jednom, budući da je bila moćna proročica, zaklala kokoš, odvojila joj glavu i vrat od tijela, u zlatnoj plitici skupila njezinu krv, meso joj iskidala u komade i onda im udahnula novi život, tako da je svaki komad prije nego li ga je bacila u vrelu juhu ili položila u vruću pećnicu, odgovarao na pitanje koje je neprestance postavljaja: "Kako da zavladam ljudima i svijetom?" I svaki bi komad kokoši zakreštao iz one otkinute glave: "Moraš zarobiti Dan, Noć i Sunce i tek tada ćeš moći zavladati ljudima i svijetom!" Kada je posljednji komad sitneži potonuo u kokošjoj juhi i posljednji komad mesa završio cvrčeći u pećnici, prethodno izgovorivši isti odgovor, znala je Baba Roga da je njezino gatanje okončano. Ali kako zarobiti Dan, kako zarobiti Sunce i Noć. Zapovjedi tada vještica svojoj kući da krene u potragu za Danom, Suncem i Noći, za tri sveta konjanika, Crnim, Crvenim i Bijelim i da ih namami u već pripremljenu stupicu, omamljujuće jezero koje je ukuhala od one uzavrele kokošje krvi i koje je svakoga, pa tako i bogove i sveta bića moglo ošamutiti, a potom uspavati. I tako, nakon dugih dana lutanja, dok je vještica vrebala uz svoje krvavo jezero, naiđe njezina kuća na tri kokošje noge, na tri sveta jahača Dan, Sunce i Noć i stane ih izazivati poskakujući izazovno i uvredljivo na svojim troprstim čaporcima. "Ej, jadnici, što si umišljate, sva sila vašeg dana, sav mrak vaše noći, sva žega vašeg sunca, ne može se mjeriti s moćima moje gospodarice silne Baba Roge. Ako imate hrabrosti izaći ćete pred vladaricu zemlje i ljudi, i pokloniti joj se", iskrešti tako iz stotina kljunova kuća na tri kokošje noge i dade se u bijeg. A ona tri ponosna i sada razjarena konanjanika za njom. Noć se miješala s Danom, Sunce je izazilo i zalazilo istovremeno, toliko su hitro jahali za Baba Roginom kućom, i ne sluteći kakvu im je kobnu stupicu pripremila. I baš kad su pomislili da će dohvatiti kuću na tri kokošje noge, pred njima se stvori jezero od ukuhane krvi i oni utonu u njega. Od njegovih ljepljivih moći, iz njegovih okrvavljenih dubina, nisu se oslobodili sve do danas, premda se na Baba Roginu zapovijed bude naizmjence, Dan kada se oglase Baba Rogini jutarnji orozani, Noć kada u sumrak zakokodaću njezine kokoši, a Sunce kada iz krletke zaprhuta zlatni pijetao. Tako je uz pomoć svojih kokoši Baba Roga zvaladala svijetom i ljudima, Danima, Suncem i Noćima, zauvijek zarobljenima u jezeru prokuhane krvi. I ne bune se bogovi, čak ni svemoćni Perun, ni silni Vid. A kako i bi kada su i oni končano odahnuli, budući da više ne moraju skrbiti o protoku vremena i njegovim trima svetim konjanicima.