General američkih marinaca James Cartwright (lijevo) zapovjednik je snaga pripremljenih za djelovanje po doktrini globalnog udaraDvojica britanskih stručnjaka za pitanja globalne sigurnosti, naoružanja i rata svojom najnovijom studijom o mogućnosti američkog napada na Iran izazvala su ovih dana veliku pozornost specijaliziranih američkih i britanskih medija, a o toj 80 stranica dugačkoj, vrlo detaljnoj studiji piše se i u američkim dnevnim novinama. Studija je izazvala pozornost jer oni tvrde da su američke pripreme za napad na Iran gotove, da SAD mogu napasti Iran u roku od nekoliko sati nakon što takva zapovijed dođe iz Bijele kuće, te da će taj napad biti masovan, mnogo veći nego što se to trenutačno u medijskim krugovima predviđa. Neće biti usredotočen samo na uništenje iranskog nuklearnog vojnog programa, nego je plan da Iran bude toliko razbijen da bi se moglo razmišljati i o obaranju tamošnjeg režima.

Ta dvojica stručnjaka detaljno su analizirala razne javne izvore i kada je riječ o političkim aspektima eventualnog napada, ali i kad je riječ o vojnim aspektima. Po njihovim tvrdnjama SAD su spremne za napad koji bi bio izveden strateškim zračnim snagama i krstarećim raketama istodobno na 10.000 ciljeva u Iranu. U takvom napadu bi Iran bio potpuno slomljen i poražen, bez mogućnosti protunapada, s malim mogućnostima odmazde. U operaciji bi američke kopnene snage sudjelovale sasvim ograničeno, a otvoreno je pitanje bi li u tome sudjelovale i britanske snage. Ovakav jednostrani napad ne bi imao samo posljedice po sudbinu Irana, nego i na sadašnju strukturu globalnih odnosa i održavanja globalne sigurnosti, pogotovo ako bi bio izveden bez najave i autorizacije Ujedinjenih naroda.

Studija se zove “Razmatranje o ratu s Iranom - Materijal za diskusiju o oružju masovnog uništenja na Srednjem Istoku”, a napisali su je dr. Dan Plesch i dr. David Butcher. Plesch je povjesničar. Napisao je niz knjiga o problematici oružja za masovno uništenje, a česti su njegovi komentari u Guardianu i Observeru. Izazvao je veliku pozornost kada je nakon američko-britanskog napada na Irak zatražio da se smijeni britanski premijer Tony Blair. Ove godine napisao je u britanskim novinama nekoliko članaka u kojima je upozorio kako su američke pripreme za napad na Iran pri kraju. Butcher je također povjesničar, zainteresiran za pitanja razoružanja, čest gost TV programa. I on je autor nekoliko knjiga o razoružanju.

Studija je objavljena 28. kolovoza, a prvi je u SAD o njoj pisao politički internetski blog The Raw Story, koji je čitan u političkim krugovima. Iz redakcije bloga su zatražili i objašnjenja Dana Plescha zbog čega je studija napravljena. On je rekao: “Studiju smo napisali jer smo bili iznenađeni što nitko drugi od stručnjaka u dobro opremljenim američkim institutima nije već dosad napravio ovakvu analizu.”

CONDOLEEZZA RICE šefica diplomacije zadužena je za pomirljive izjave prema IranuU studiji Plesch i Butcher detaljno razmatraju što bi sve moglo biti uključeno u američku vojnu operaciju protiv Irana ako se pripremljeni plan počne realizirati. Oni zaključuju da će napad biti velikih razmjera, da neće zahtijevati mnogo planiranja, te neće biti praćen kopnenom invazijom. Plan predviđa uništenje iranskog oružja za masovno uništavanje, nuklearnih instalacija, zdanja gdje se nalaze središta vlasti, vojske, državnog aparata i ekonomske infrastrukture u roku od nekoliko sati ili dana nakon što Bush donese takvu odluku. SAD ne žele da se zna da je tako opsežan plan stvoren kako ne bi preplašile Iran, jer je u interesu američke vlade da do konfrontacije dođe, tvrde autori studije.

Glavna snaga koja će izvesti napad bit će američke strateške zračne snage. SAD posjeduju više od 170 strateških bombardera, koji su, svaki, opremljeni desecima krstarećih raketa ili pametnih bombi. Svaka raketa se može usmjeriti vrlo precizno na odvojene ciljeve, a svaki bombarder sposoban je svoje krstareće rakete lansirati u roku od nekoliko minuta. Nema prepreka da u napad krene istodobno stotinu takvih bombardera, što znači da bi SAD u nekoliko minuta praktički uništio cijelu zemlju.

Autori tvrde da već sada američke kopnene, zračne i pomorske snage smještene u području Perzijskog zaljeva, Iraka i Afganistana mogu uništiti iranske vojne snage u kratkom vremenu. Iako se ne priprema kopnena invazija Irana moguće je da američke, a možda i britanske snage, krenu u kopnene operacije manjeg obujma na strateškim mjestima, na primjer u području oko tjesnaca Hormuz ili u iranskim pograničnim pokrajinama gdje pojedine etničke grupe već vode gerilske akcije protiv središnjih vlasti, na primjer, u Kurdistanu i Kuzestanu.

U studiji se tvrdi da SAD, Velika Britanija i Izrael imaju spremno i nuklearno oružje za eventualni napad na Iran, ali najvjerojatnije takvo oružje neće biti upotrijebljeno jer bi ljudske žrtve, političke i ekološke posljedice bile goleme, a vojna korist ograničena. Butcher je o tom rekao:

POTPREDSJEDNIK CHENEY zagovara oštriju politiku prema Iranu“Moje je mišljenje da nuklearno oružje neće biti upotrijebljeno osim ako neće postojati definitivni dokaz da je Iran izgradio atomsko oružje ili će to učiniti uskoro. Uz to, nuklearni centar Natanz je toliko učvršćen da ga možda neće biti moguće uništiti ničim osim nuklearnim oružjem. A kad se krene u nuklearni napad vojna se logika prati do kraja, pa će se pojaviti zahtjevi da se nuklearno oružje upotrijebi u punom obujmu.”

U studiji se daje do znanja da spekulacije kako će se SAD ograničiti samo na napad na iranska nuklearna postrojenja nisu točne, jer sve govori da će napad biti mnogo širi. Plesch i Butcher su uvjerenja da će američka administracija ući u masovni napad zato da cijelu stvar iskoristi u širem smislu. Po njihovu mišljenju u američkoj vladi procjenjuju da bi ovakvim napadom mogli uzdrmati sadašnju iransku vlast tako da bi došlo do pobune protiv nje, te do rušenja. A ostane li sadašnji režim, Iran će biti reduciran na bespomoćnu državu.

Autori su u svojoj studiji najviše pozornosti posvetili vojnom strateškom aspektu planirane operacije, te vrlo detaljno u kontekstu najnovijeg razvoja američkih vojnih snaga opisali kako bi ta operacija bila izvedena. Tvrde kako je u američkom političkom i vojnom vrhu stvoren novi vojni koncept, koji se naziva Global Strike - Globalni udar, po kojem ne bi samo nosači aviona bili glavni faktor američke vojne moći na udaljenim točkama svijeta, nego i strateške bombarderske snage. Dograđena je flota strateških bombardera, unaprijeđena tehnologija vrlo preciznih krstarećih raketa, i kadrovski je popunjena. Američka strateška komanda STRATCOM obznanila je u prosincu 2005. da su snage za takvu vrstu djelovanja operativne. General Bruce Carlson, zapovjednik Osmih zračnih snaga koja čini srce Strateške komande, izjavio je: “Mi smo u stalnom stanju pripravnosti. Osposobljeni smo da isplaniramo i izvršimo napad u roku pola dana od trenutka zapovijedi.”

PAMETNE BOMBE sastoje se od obične bombe i sustava za satelitsko upravljanje: B2 ih može baciti na 80 različitih ciljeva u roku od 22 sekundeAmeričke snage za globalni udar nalaze se pod komandom marinskog generala Jamesa Cartwrighta, i imaju potencijal da u sklopu jednog konvencionalnog napada udare na 10.000 ciljeva istodobno. Na raspolaganju su im strateški bombarderi tipa B-52, B-1, B-2 i F117, ali i krstareće rakete koje su smještene na brodovima američke ratne mornarice. Da je cjelokupni napad moguće izvršiti u izuzetno kratkom roku dokazuje nedavni eksperiment kada je bombarder tipa B-2 izbacio 80 tzv. pametnih bombi na odvojene ciljeve u samo 22 sekunde. Takav napad ne bi ostavio Iranu gotovo nikakve kapacitete za protuudar.

Ovaj izvještaj je izazvao dosta pozornosti u stručnim krugovima, ali i na internetskim forumima. U nekima od komentara može se naći ocjena da je studija napisana da bi se svijet upozorilo na drastične humanitarne, političke i sigurnosne posljedice eventualnog američkog napada na Iran. Osnovna želja autora jeste da ukloni iluzije koje šire neki vojni i politički analitičari kako će eventualni američki napad na Iran biti ograničen samo na uništenje nuklearnih instalacija, pa stoga neće imati globalnih posljedica. Autori studije upozoravaju da će biti izveden ogroman napad, da će posljedice biti velike, te da je to dio opće strategije za koju se zalaže najveći zagovornik ratne opcije u američkoj administraciji potpredsjednik Dick Cheney. U studiji su citirali njegove ratoborne izjave i konfrontirali ih s izjavama američke ministrice vanjskih poslova Condoleezze Rice, koja se zalaže za diplomatsko rješenje spora s Iranom.

No, mogu se čuti i komentari druge vrste. U njima se tvrdi da je riječ o studiji koja je napravljena da se njome preplaši iransko političko vodstvo. Studija, koja se u nekim aspektima doima kao pravi hvalospjev američkoj vojsci i njenim tehnološkim mogućnostima, upozorenje je iranskom vodstvu što ih sve može snaći te kako bi odustali od tvrdoglave politike jačanja vojnih kapaciteta u sferi nuklearnog oružja i oružja za masovno uništavanje. Ako bi Iran prestao, spriječila bi se prijetnja novog opasnog rata, koji bi mogao biti uništavajući po Iran, ali koji bi poremetio i međunarodne odnose.

ZRAČNI UDARI na strateške ciljeve bili bi okosnica američkog napada na Iran, tvrdi se u studiji britanskih stručnjakaLarry Johnson, bivši analitičar američke Centralne obavještajne agencije CIA i visoki funkcionar ureda za borbu protiv terorizma američkog ministarstva vanjskih poslova komentirao je studiju za The Raw Story:
“U ovoj studiji uzima se kao nepobitna činjenica tvrdnja da američki bombarderi mogu u potpunosti uništiti Iran, a ignorira se činjenica da američke zračne snage u Iraku 2003. nisu uspjele uništiti sve ključne vojne, političke, ekonomske i transportne resurse Iraka. Doduše, autori su u svojim zaključcima ipak priznali da postoji mogućnost da Iran na napad odgovori. No, uopće ne uzimaju u obzir kako će se irački šijiti ponašati, neće li oni podići ustanak da pomognu Teheranu?”

Ova vrlo opširna i minuciozno napisana studija sigurno će se pažljivo analizirati u ministarstvima velikih sila kao i u stručnim krugovima, jer baca novo svjetlo na američke pripreme za rat protiv Irana.