Srećko JurdanaZadatak vatrogasaca je da gase i travu, ali na način koji ne dovodi u pitanje njihove živote, ako je takav način provediv. Diletantski ishitreni način gašenja koji je primijenjen na Kornatima proizveo je nečuvenu tragediju koja se ne može objašnjavati isključivo spletom nesretnih okolnosti. Kod tipa požara niskoga raslinja na kojem su intervenirali poginuli i ranjeni vatrogasci, u pravilu ne smije stradati nitko. Ljudi s Kornata govore da požare na tamošnjim brdima nikada nisu ni gasili, jer napor je nesrazmjeran učinku: besmisleno je po kozjim stazama i vrelini od mora do vrha tegliti kanistere s vodom radi spašavanja šikare koja će se nakon nekog vremena ugasiti i sama. Kornati su, kako je poznato, opstali unatoč požarima koji su ih pratili. Konzekventno, i tragičan požar o kojem je riječ morao se gasiti isključivo bacanjem vode iz kanadera.

Kanaderi, međutim, nisu stajali na raspolaganju. U funkciji je bio samo jedan, koji je gasio požar na Hvaru. Dva su bila na servisu, a jedan posuđen Grčkoj iako se znalo da su spomenuta dva neupotrebljiva i da je Hrvatska time drastično hendikepirana. Umjesto gašenja iz zraka, ili nikakvoga gašenja ako za to ne postoje mogućnosti, u vatrogasnom zapovjedništvu donijeta je odluka da se na brdo u vatru iskrca skupina gasilaca koji sa sobom nisu nosili vodu, ali nosili su zato benzin za pumpu. U skupini su se među ostalima zatekli devetnaestgodišnjaci, čak i jedan sedamnaestgodišnjak u akciju odveden bez znanja roditelja, koji su poginuli na iznimno mučan način. Tko je autor te nečuvene odluke, u kakvom je kontekstu donijeta, i tko je sve odgovoran za njezine posljedice ? O tome se vodi istraga, ali od nje prema iskustvu očekujemo najgore: da će slučaj pokušati zamrznuti na nižim vatrogasnim razinama, i zataškati njegove političke implikacije, koje su dramatične.

Razvijale su se teorije o tome što je u niskome raslinju proizvelo naglu ekspanziju vatre koja gasiteljima nije ostavila nikakve mogućnosti uzmaka. Spominjalo se i da je lomaču mogao izazvati usisni tlak helikoptera u uzlijetanju nakon iskrcavanja gasilaca. Kredibilitet danas osvaja zaključak da je fizički uzrok tragedije naprosto eksplozija spomenutoga kanistera s benzinom, koji nije izdržao visoku temperaturu. Okolnosti tragedije diletantski su apsurdne u svakom segmentu od uvoda do zastrašujućega finala. Naredba da se u vatru koja ne ugrožava nikoga pošalju gasitelji - među njima i djeca - koji nose benzin umjesto vode, kombinirala se s nepostojanjem organizacije povlačenja. Ni hladnokrvni Stipe Božić, jedan od najzaslužnijih za spašavanje preživjelih, nije u prvoj televizijskoj izjavi mogao sakriti ogorčenje nad amaterskom logistikom kojom su raspolagali vatrogasci. Brentaču s vodom helikopter je ispustio u drugome dolasku, više stotina metara dalje od gasitelja, koji su se do nje morali verati kroz vatru. Kad je došlo do eksplozije, informacija da se na mjestu požara događa nešto strašno i nepredviđeno stigla je s velikim zakašnjenjem zbog nedostatka signala za mobitele. Nije bilo ni radio-stanica. Prema propisima, situacija na požarištu mora se nadgledati iz zraka (najčešće avionom Pilatus), a to pravilo posebno vrijedi za situacije kad ne postoji izravna komunikacija s ljudima na terenu. Na Kornatima je i ono zanemareno: Pilatus se nije pojavio, gasitelji su bačeni u vatru kao da idu na avanturistički izlet.

Helikopteri su došli nekoliko sati nakon tragedije i nisu imali vitla za izvlačenje, što je proceduru spašavanja učinilo izuzetno dugom i složenom. Za Hrvatsku su vitla nedostupna tehnologija, servisiraju se u Ukrajini i neispravna su kao i niz drugih stvari. Zbog lošeg održavanja pao je, uostalom, i helikopter u Vukovaru, i tada je već skrenuta pažnja javnosti na korupciju u Ministarstvu obrane, u kojem Zagorčevi ljudi još uvijek vode sektore održavanja i nabave, i koje za vukovarsku nesreću do danas nije ponudilo suvislo objašnjenje. Bez efekta. Ponovno je trebalo doći do tragedije. Teško opečeni ljudi na Kornatima su satima u agoniji čekali na evakuaciju, u čemu je ulogu također odigrao sustav održavanja helikoptera u MORH-u, ali odgovornost će se još jednom nastojati prebaciti na niže pozicionirane nesposobne pojedince i iracionalne sile. Jasno je, međutim, da se problem ne može svesti samo na individualnu indolenciju, diletantizam i nemar; on bolno potvrđuje spoznaju da država u kritičnim segmentima ne funkcionira.

U Hrvatskoj se milijarde kuna upravo razbacuju na savršeno nepotrebne objekte kao što su rukometne dvorane, a u isto vrijeme vatrogasci pogibaju na požarištima zato jer nemaju osiguranu osnovnu opremu i uvjete za gašenje. Stotine požara godišnje bukte na obali i drugdje, ali za državu nije presudno da ljudi koji ih gase dobiju adekvatnu zaštitu, logistiku i organizaciju; presudno je da Bandić dobije svoju dvoranu, Đapić ili Glavaš svoju i tako dalje, i da se u te idiotske političke dvorane s jednokratnom funkcijom utuku sredstva koja bi mogla ne samo pokriti sve potrebe hrvatskoga vatrogastva, nego i ukupnu socijalnu situaciju nacije podložne galopirajućem siromašenju podići na neku civiliziraniju razinu. Milijardu kuna za dvoranu u Splitu, devetsto milijuna za dvoranu u Osijeku, toliko po prilici i za Zagreb i tako dalje, a vatrogasci - najugroženija profesija u Hrvatskoj - u požare se iskrcavaju bez osiguranih komunikacija i bez vode. Kako biste opisali svoju državu, gospodine Sanader ?

U kontekstu istrage oko Kornata pronašli su nekakvoga radnika koji je bacio opušak i fokusirali se na njega kao uzrok, a ministar policije Kirin proširuje sumnju i na djelatnike Nacionalnoga parka, koji su možda trebali kontrolirati tko na otoku puši, a tko ne. Taj Kirinov potez djeluje i kao pokušaj razvodnjavanja odgovornosti. Rangeri Nacionalnoga parka nemaju veze s biti problema. Hrvatska vatrogasna služba organizirana je amaterski, ne raspolaže s nužnom opremom i na mnogim razinama vode je potpuno nesposobni ljudi, što se tragično potvrdilo na Kornatima, gdje se kompromitirao ne samo vatrogasni sustav nego i cijeli sustav državne zaštite. Od te kompromitacije ne mogu pobjeći ni ministar obrane Rončević zadužen za stanje kanadera i helikoptera, ni ministar policije Kirin zadužen za nadzor rada centra za izvanredna stanja, posredno i vatrogasne službe. Razloge pada helikoptera u Vukovaru vlast pokušava zataškati i čeka da se slučaj zaboravi; Kornate javnost ne će tako brzo zaboraviti. Mladi ljudi u mukama su tamo izgubili živote, zato jer ih je netko poslao u vatru natovarene benzinom, i bez nadzora i komunikacije prepustio stihiji. Za takvu ravnodušnost prema tuđim sudbinama polažu se računi, krivični i politički, ne samo među vatrogascima nego i u vrhovima vlasti.