Nizozemski nogometni klub Ajax prolazi kroz jednu od svojih najvećih kriza u posljednjih četrdesetak godina, a jedan od uzroka krize je i neobičan problem što ga klub ima sa svojim navijačima. Dvije godine zaredom taj klub iz najvećega nizozemskoga grada Amsterdama, koji je svojedobno postizao iznimne uspjehe, čak četiri puta bio europski prvak, osvojio 25 različitih međunarodnih trofeja te 29 puta bio prvak Nizozemske, nije se uspio kvalificirati u ligu europskih prvaka.

Oba puta izgubio je u utakmicama trećeg pretkola, prošle godine od danskog kluba Kopenhagen, ove od praške Slavije. Prošle godine Ajax nije bio uspješan niti u kupu UEFA-e, jer je izgubio od Werdera iz Bremena u šesnaestini finala. Ni u domaćem prvenstvu Ajax nema uspjeha, posljednji put je bio prvak Nizozemske 2004. Nakon ovogodišnjeg ispadanja iz Lige prvaka trener Ajaxa Henk ten Cate obratio se navijačima s molbom da sada ne napuste klub, da ga i dalje bodre, posebno kada je riječ o nizozemskom prvenstvu. U prva dva kola Ajax je pobijedio, ali je u trećem kolu u utakmici protiv Groningena, koja je odigrana nakon ispadanja iz Lige prvaka, Ajax igrao samo neodlučeno. I glavni direktor kluba Maarten Fontein obratio se navijačima otvorenim pismom tražeći podršku. Odnos uprave Ajaxa i navijača posebno je osjetljiv. Nedavno je taj odnos prolazio kroz vrlo delikatnu fazu, koja nije bila izravno povezana s klupskim rezultatima, nego s načinom na koji su se Ajaxovi navijači predstavljali, te kakve je to reakcije izazivalo. Navijači su bili brutalni i bezobzirni pa su ih drugi sve žešće vrijeđali, čak i fizički napadali. Stoga su se mnogi počeli osjećati ugroženi te su prestali pratiti svoj klub na gostovanjima, pa je tako Ajax počeo gubiti podršku svojih navijača kada bi igrao izvan Amsterdama. Razlog je tome što su i navijači, ali i igrači Ajaxa postali metom divljačkih antisemitskih ispada, pri čemu je paradoksalno to što klub Ajax nema nikakve izravne veze sa Židovima, nije nikada bio židovski klub, u njemu nema židovskih igrača. No zbog nekih povijesnih okolnosti on se našao na udaru antisemita.

Navijači Ajaxa koriste židovske simbole jer se prvi stadion kluba nalazio nedaleko od židovske četvrti i sebe zovu De Joden, Židovi; zbog toga doživljavaju antisemitske napade i vrijeđanja desničaraKlub Ajax osnovan je 1900. u vrijeme kada je nogomet u Nizozemskoj tek stjecao popularnost. Bio je to samo jedan od klubova koji su tada formirani po amsterdamskim četvrtima. Ajax je bio klub južnog Amsterdama, a njegov prvi stadion nalazi se južno od amsterdamske židovske četvrti. Židovi su u Amsterdamu kroz povijest stvorili dosta veliku zajednicu, koja je živjela u toj četvrti. Ta je židovska zajednica nastala velikim dijelom stoga što je Amsterdam uvijek bio vrlo tolerantan prema došljacima, posebno prema onima koji su bili vjerski proganjani, a taj duh vlada u Amsterdamu i danas.

Grad je nastao u 12. stoljeću kao prometno i trgovačko središte na riječnom prijelazu. Nizozemska je neko vrijeme bila pod španjolskom vlašću, pa su neki sefardski Židovi, koji su se osjetili proganjani u Španjolskoj, preselili u Amsterdam. Kasnije, kada je Nizozemska postala nezavisna, zbog tolerantnog odnosa prema strancima počeli su se doseljavati i Aškenazi, Židovi iz Poljske i drugih područja istočne Europe. Budući da su se mnogi među njima bavili trgovinom, snažno su pridonijeli rastu Amsterdama upravo u vrijeme kada je on postajao jedan od najznačajnijih europskih trgovačkih centara. Po broju Židova Amsterdam je nadmašivao sve ostale nizozemske gradove zajedno, pa je postao središte cjelokupnog židovskog života u Nizozemskoj.

Stoga što se prvi Ajaxov stadion u Amsterdamu nalazio nedaleko od židovske četvrti, navijači koji su išli na utakmice Ajaxa morali su do stadiona proći kroz tu četvrt, pa je tako nastala krilatica i kod navijača Ajaxa, a pogotovo kod navijača drugih klubova kad se išlo tamo na utakmicu da se ide “k Židovima”. Tako je među protivničkim navijačima stvoren dojam da Ajax ima veze sa Židovima, no to nije bilo točno jer nitko iz uprave nije Židov, niti ih mnogo ima među članovima kluba. Tek je pokoji igrač tijekom dugih desetljeća postojanja kluba bio Židov. Amsterdamski Židovi su za Drugog svjetskog rata doživjeli groznu sudbinu. Između dva svjetska rata u Amsterdamu je živjelo oko 90.000 Židova, a taj se broj čak i povećao uoči Drugog svjetskog rata jer su se u Amsterdam doseljavali i neki Židovi koji su bježali iz Njemačke pred nacistima. Godine 1940. Njemačka je napala Nizozemsku, okupirala Amsterdam, te je ubrzo nakon toga počela deportacija Židova u nacističke koncentracijske logore. Uz rijetke iznimke, malobrojne Židove koji su se uspjeli sakriti, svi su amsterdamski Židovi završili u logorima, a većina ih je tamo ubijena. Tomu je najpoznatije svjedočanstvo “Dnevnik Anne Frank”, židovske djevojčice iz Amsterdama, koja se s obitelji nekoliko godina skrivala u jednom stanu u gradu, ali je cijela njena obitelj otkrivena i otpremljena u logor, gdje su svi osim njenog oca stradali.

Samo 5000 amsterdamskih Židova preživjelo je rat i vratilo se u grad. Nakon rata područje grada gdje su nekada živjeli Židovi je obnovljeno, i danas se zove Židovska četvrt, ali tamo Židova više nema. Danas se židovska zajednica u Amsterdamu samo djelomično obnovila, te tamo živi oko 15.000 Židova. Oni i dalje nemaju neke veze s Ajaxom, čiji se novi stadion sada nalazi na drugom kraju grada. Ipak protivnički navijači Ajax i dalje povezuju sa Židovima, a tako je uvelike zbog samih navijača Ajaxa.

Igrači nogometnog kluba Slavija iz Praga slave pobjedu nad Ajaxom od 2:1 u uzvratnom susretu odigranom u Češkoj; u prvoj utakmici u Amsterdamu Slavija je također pobijedila Ajax rezultatom 1:0Kada su se prije nekoliko desetljeća, kao i drugdje u Europi, u Nizozemskoj jače počele formirati navijačke skupine, a navijanje počelo pretvarati u vrijeđanje protivničkih igrača i navijača, navijači suparničkih klubova počeli su tražiti način kako da vrijeđaju Ajaxove navijače. Ajax im je bio posebna meta jer je tijekom desetljeća to postao jedan od najuspješnijih nizozemskih klubova, pa je često pobjeđivao u nacionalnom prvenstvu. No krajem šezdesetih klub je počeo postizati i prve uspjehe na međunarodnom planu. Godine 1969. klub je uspio ući u finale tadašnjeg najjačeg europskog klupskog natjecanja Kupa prvaka, ali je u odlučnoj utakmici u Madridu izgubio od talijanskog Milana s 4:1. Bila je to, međutim, najava onoga što će slijediti. Zbog njegovih uspjeha, naravno da su navijači drugih klubova bili na Ajax i njegove navijače jalni, te su tražili način kako da im iskažu svoju mržnju. Znajući za nekadašnje povezivanje Ajaxa sa židovskom četvrti, neki od protivničkih navijača počeli su to koristiti za vrijeđanje, pa su se tada na utakmicama čule i prve antisemitske parole protiv igrača i navijača Ajaxa. To je izazvalo prkos kod navijača Ajaxa, koji su svoju navijačku skupinu početkom osamdesetih upravo stoga počeli nazivati “De Joden” - “Židovi”. Štoviše, iako nisu imali nikakve veze sa Židovima, počeli su isticati židovske simbole kao svoje, pa je jedan od obaveznih znakova bila Davidova zvijezda, a navijači često na utakmice nose i izraelske zastave. Neki su si i tetovirali Davidovu zvijezdu. To je samo potaknulo navijače drugih klubova, posebno navijače Ajaxova velikog rivala, rotterdamskog Feyenoorda, da pojačaju svoje napade na Ajaxove navijače. Godine 1984. tijekom utakmice Feyenoorda i Ajaxa prvi put su se čule antisemitske parole. Neki su Feyenoorodovi navijači vikali “Smrt Židovima”. Kasnije se to proširilo i na druge stadione, s tim da su navijači drugih klubova - da bi pokazali da su neprijatelji Ajaxovih “Židova” - počeli nositi nacističke ambleme.

Iz godine u godinu to je sve više eskaliralo, da bi sezone 2004./2005. preraslo u ozbiljan problem, za što su mnogi optuživali vlasti da nisu na vrijeme reagirale i kaznile antisemite među navijačima, sve pod parolom da se ne smije dirati u ljudske slobode, te da će problem sam od sebe nestati. Ono što su tada počeli vikati navijači protiv Ajaxa bilo je vrlo agresivno. Na nekim utakmicama čuli su se uzvici “Upravo kreće Ajaxov vlak za Auschwitz”, te slogan koji se referira i na plinske komore u konclogoru Auschwitzu, ali i na palestinske teroriste: “Hamas, Hamas, Židove će pobiti plin.” Navijači su vrijeđali Ajax i podizanjem ruku u nacistički pozdrav i vikanjem “SSS” čime su simulirali izlazak plina u plinske komore. Neki od Ajaxovih navijača postali su žrtve fizičkih napada desničarskih huligana, koji možda i nisu imali veze s pravim navijačima. Zbog svega toga navijači Ajaxa počeli su rjeđe putovati s klubom na utakmice u gostima.

JAAP STAM (35), obrambeni igrač Ajaxa, bio je razočaran nakon poraza od Slavije u Pragu u 3. pretkolu Lige prvakaSve je to imalo jako loše posljedice za klub pa je početkom 2005. predsjednik Ajaxa John Jaakke objavio priopćenje u kojem je pozvao Ajaxove navijače da se više ne nazivaju “Židovi”, da prestanu nositi židovska obilježja, kako bi uklonili razloge da budu cilj antisemitskih napada i vrijeđanja. No, začudo, većina navijača Ajaxa nije prihvatila njegovu sugestiju, neki zato što to smatraju ključnim dijelom navijačkog identiteta Ajaxa, te važnom tradicijom, a drugi zato što smatraju da bi ono što predlaže predsjednik kluba bilo samo popuštanje antisemitima, njihova politička pobjeda, koja bi imala i šire značenje od onog navijačkog, jer bi pokazivala da se Nizozemska povlači pred novim valom antisemitizma.

O svemu tome razvila se diskusija u nizozemskim medijima. Bilo je zahtjeva da vlasti reagiraju na ove iskaze antisemitizma, posebno vezano uz tragediju koju su amsterdamski Židovi doživjeli u Drugom svjetskom ratu. No javili su se ljudi sa sasvim drugim mišljenjem kako ovdje nema nikakva antisemitizma, jer pristalice Ajaxa koje navijači Feyenoorda i drugih Ajaxovih rivala vrijeđaju nisu pravi Židovi. Ankete koje su neki novinari radili među navijačima mlađe dobi pokazuju da velika većina i jednih i drugih uopće ne znaju u čemu je problem, što je to holokaust, kakvu su sudbinu doživjeli amsterdamski Židovi, a pogotovo ne znaju povijest samog Ajaxa. Pokazalo se da mnogi nikada nisu čuli za Annu Frank, a gotovo nitko nije pročitao njen dnevnik. Čula su se i mišljenja kako na navijačko prepucavanje ne bi trebalo obraćati pozornost, jer se to događa na stadionima gdje i tako vladaju drukčija pravila. Neki su savjetovali da se država nikako ne miješa u to i stoga što će sve polako doći na svoje mjesto u skladu s liberalnim demokratskim procesima koji postoje u nizozemskom građanskom društvu. Drugi su ih uvjeravali da bi takav odnos bio opasan, posebno u svjetlu nekih ekstremističkih političkih događaja koji su se zbili posljednjih godina u inače tolerantnoj Nizozemskoj.