U najnovijem je broju Guardiana izašao kratki opis Zagreba, Hrvata i Hrvatske u cijelosti pod naslovom “Hrvati raznih boja”. Na samom početku teksta autor primjećuje kako hrvati uglavnom ponavljaju istu priču kako je Bog stvorio svijet, ali da Hrvatima nije dao ništa. Na to on odgovara kako je Bog stvorio Hrvatsku, prelijepi komad zemlje, samo za sebe. Autor teksta spominje kako se u Zagrebu još uvijek malo mogu osjetiti posljedice rata, grad je opisan kao mješavina talijanskih, austrijskih i balkanskih utjecaja i kao mješavina starog i modernog. Autor teksta Zagreb preporuča putnicima koji vole popiti koktel u gradu srednjoeuropske kulture s Habsburškom arhitekturom i mediteranskom klimom. Što se tiče ozračja i ritma našeg glavnoga grada u tekstu se govori o tome kako hrvati vole laganu šetnjicu čak i tijekom špice. Primijetio je i to kako su terase kafića od ranih jutarnjih sati prepune ljudi. 800.000 stanovnika grada Zagreba naziva prijateljskom gomilom, koja ipak zbog stoljeća okupacije i sukoba ima jako nisko mišljenje o sebi. Hrvati će priznati da imaju kompleks žrtve ali će jasno reći kako su očajni što turisti ne dolaze u dovoljnom broju kako bi osjetili njihovu gostoljubivost. Autor na kraju upozorava moguće posjetitelje da od Zagreba ne očekuju Prag. “Još uvijek se ovdje osjeća ratni mamurluk”, navodi autor te dodaje “prisutni su i antisrpski grafiti te veliki broj policajaca koji podsjećaju na one vrstu policajca koji naslonjeni na zid jedan drugome dodaju cigarete”. No, na kraju teksta autor Zagreb doživljava u pozitivnom tonu navodeći kako je sve gore navedeno spojeno u jednu lijepu i zanimljivu cjelinu.